Novosti

Ništa neočekivano, sada će biti zanimljivo doznat koja će mu MotoGP zvijezda biti novi timski kolega.

Pol Espargaro je produžio ugovor s tvorničkom momčadi Red Bull KTM do kraja 2020. godine. To se čini sasvim logičnim, ne samo zato što je Espargaro bolja polovica te momčadi, već i zbog toga što će, s iskustvom kojeg je stekao, moći nastaviti razvoj KTM-a RC16.

Međutim, iduće dvije sezone bi mogle biti bitno drugačije za mlađeg brata Espargaro jer je sasvim izvjesno da više neće biti prvi vozač. To mjesto bi trebalo pripasti onome tko zamijeni Bradleyja Smitha, a već neko vrijeme se špekulira da je Zarco glavni favorit.

Inače, iduće godine će KTM imati četiri motocikla na startnoj rešetki, budući da će njihove motocikle, i to izrađene po najnovijim specifikacijama, koristiti i u momčadi Tech3, koja će krajem ove sezone završiti dva desetljeća dugu suradnju s Yamahom.

Svjetski prvak Quintanilla je nadmudrio vozače KTM-a i Honde te pobjedom krenuo u obranu naslova.

Dakar Rally je doista priča za sebe i svaki drugi pustinjski reli je u njegovoj sjeni, pa tako i utrke svjetskog prvenstva koje služe kao cjelogodišnja priprema za jurnjavu prostranstvima Južne Amerike početkom siječnja. No, to ne znači da je svjetsko prvenstvo samo po sebi nezanimljivo.

Već po tradiciji, prva postaja je Abu Dhabi Desert Challenge, koji je ove godine imao pet brzinskih ispita u rasponu od 218 do 288 km. Budući da je riječ o bitno kraćem reliju od relija Dakar, manje je i prostora za taktiziranje, a istovremeno je iznimno važno cijelo vrijeme držati visoki tempo.

Na startu se našlo desetak vrhunskih imena, a od onih najboljih izostali su samo vozači Yamahe te Barreda koji se još oporavlja od ozljeda. Kao aktualni svjetski prvak, Pablo Quintanilla je prvi krenuo u pustinju i morao odrađivati navigaciju, no svejedno se solidno snašao i prvu etapu završio kao peti, što znači da je idućeg dana i startao s te pozicije. To mu je omogućilo da na drugom brzinskom ispitu u pijesku slijedi tragove KTM-ovog trojca i Benavidesa na Hondu, tako da je Čileanac odnio etapnu pobjedu te preuzeo ukupno vodstvo.

Jasno, idućeg je dana morao opet krenuti prvi, a budući je imao i manjih tehničkih problema, završio je kao tek 8. Ali to je značilo da na četvrtoj etapi ima idealnu startnu poziciju i Quintanilla je tu priliku objeručke prihvatio. Ne samo da je ulovio svoje konkurente i pobijedio na toj etapi, nego je i stvorio prednost od čak 14 minuta u odnosu na Sunderlanda (KTM), koji je bio dotad vodeći, ali je već u prvim kilometrima pao, lagano ozlijedio koljeno i oštetio navigaciju, a uz to i ostao bez vode za piće.

U završnu petu etapu se nije kretalo po rezultatima s prethodne dionice, nego su svi startali zajedno, što je Quintanilli omogućilo da svoju protivnike drži na oku i vozi bez ulaska u pretjerani rizik. Tu je etapu završio s petim najbržim vremenom, te tako pobijedio s 5 minuta prednosti u odnosu na Sunderlanda na KTM-u i Benavidesa na Hondi, koji je na svim etapama bio među tri najbrža, osim na onoj ključnoj pretposljednjoj, kada je nakon pada Sunderlanda morao otvarati rutu.

I Walkner, je kao pobjednik relija Dakar, uvijek bio blizu vrha, no nije odnio ni jednu etapnu pobjedu te je na kraju završio izvan podija. Njegov timski kolega Price je sjajno krenuo u reli, ali je već na drugoj etapi pao i oštetio motocikl, te je već tu izgubio priliku za neki bolji plasman.

Abu Dhabi Desert Challenge – konačni poredak

1. P. Quintanilla – Husqvarna – 16h:51min.11sek
2. S. Sunderland – KTM - +5.11
3. K. Benavides – Honda - +8.34
4. M. Walkner – KTM - +9.36
5. P. Goncalves – Honda - +18.35

Ako ste se zaželjeli sunca, pijeska i žestoke akcije, zavirite u donju galeriju.

Momčad je ista, ali KTM RC16 je u bitnome drugačiji. Dovoljno za dva koraka naprijed?

KTM je prošle godine, u svojoj prvoj MotoGP sezoni, napredovao koracima od sedam milja. I zato se nalaze u pomalo nezahvalnoj poziciji uoči 2018. Svi, a ponajprije oni sami, žele da se nastavi ta uzlazna putanja, no kako su bliže onima na vrhu, tako je sve teže i teže smanjivati onu iduću desetinku zaostatka.

Kako je to zgodno na prezentaciji momčadi u famoznom Red Bullovom Hangaru-7 rekao Pit Beirer, direktor KTM motosporta, ako stojiš na mjestu, onda u MotoGP-u ideš unatrag. U osnovi, da bi uhvatio najbolje, koji su učinili korak naprijed, KTM bi trebao učiniti dva, a čini se da su preko zime odradili jedan korak naprijed i pola koraka unazad.

Naime, značajno su promijenili ciklistiku kako bi RC16 bolje skretao, ali pritom su izgubili na kočenju, gdje su dosad bili vrlo dobri. Dakako, da već rade na rješavanju te zavrzlame, zajedno s WP-om.

Vozačima je na raspolaganju i novi V4 agregat, s time da Pol Espargaro u sezonu ne ulazi u punom kapacitetu, nakon što je prvi velikoj brzini pao na testiranjima u Maleziji, pa onda i operirao kralježnicu. Bradley Smith u ovu sezonu ulazi zdrav, ali pitanje je može li biti osjetno brži nego prošle sezone, dok je Mika Kallio, kao testni vozač, već osigurao nastupe na barem 5 utrka ove sezone, a nada se i šestoj. U uredima KTM-a se pak nadaju da će do kraja sezone vozači uhvatiti i neki plasman među prvih 5, no iz ove perspektive se to čini još jako daleko.

Inače, KTM-ov motocikl je i dalje pozitivno drugačiji po tome što jedini u MotoGP klasi ima čelični okvir, kao i WP ovjes. Fotografije novog motocikla pogledajte u donjoj galeriji, s time da je za pretpostaviti kako ćemo tijekom sezone vidjeti i dosta radikalna aerodinamična krilca koja su isprobavali na testiranjima.

Sad je i službeno potvrđeno da će momčad Tech 3 zbog KTM-a razvrgnuti dvadesetogodišnji brak s Yamahom.

U momčadi Tech 3 ove predsezone definitivno nije dosadno. Prvo je Folger iznenada objavio da prestaje s utrkivanjem, onda su mu našli neočekivanu zamjenu u Hafizhu Syahrinu, pa su objavili šokantnu, iako ne sasvim neočekivanu vijest da od 2019. prekidaju suradnju s Yamahom. Sad je konačno i službeno potvrđeno da će od te 2019. surađivati s KTM-om.

Kao što je to već ranije Herve Poncharal dao naslutiti, KTM će momčadi Tech 3 od 2019. do 2021. isporučivati motocikle koji bi trebali biti istih specifikacija kao i oni iz tvorničke momčadi. Time će momčad KTM-a dobivati više informacija potrebnih za razvoj, ali i otvoriti dodatni prostor da u svojim redovima zadrži talente koji trenutno napreduju u Moto3 i Moto2 klasama.

Ostaje za vidjeti hoće li Zarco, kojeg se već i ranije povezivalo s prelaskom na KTM, svejedno otići u tvorničku momčad ili će sad možda ipak ostati u Tech 3 garaži, gdje se jako dobro osjeća.

Znači li to da Tech 3 prelazi na KTM? I da Rossi osniva satelitsku momčad Yamahe? Prerano je za takve špekulacije, ali nisu one bez temelja.

Iako je Herve Poncharal već nekoliko puta dao naslutiti tu mogućnost, vijest o prekidu suradnje njegove momčadi Tech 3 s Yamahom ipak djeluje šokantno. Ipak su u naizgled sretnom braku skoro 20 godina, tijekom kojih su zajedno osvojili naslov u klasi 250, ali ostvarivali vrlo dobre rezultate u MotoGP-u.

Međutim, Poncharal je već godinama nezadovoljan time što ne uživa izravniju podršku Yamahe. Za razliku od satelitskih momčadi Pramac Ducati i LCR Honde, u kojima prvi vozač u rukama ima otprilike isti materijal kao i njegovi kolege u tvorničkim timovima, vozači Tech 3 Yamahe voze prošlogodišnje motocikle. U tom kontekstu treba promatrati i Poncharalovu izjavu da mu je za 2019. neki drugi proizvođač „dao ponudu, koja uključuje ono što čeka praktično otkad je osnovao Tech 3, i da takvo što nije mogao odbiti“.

A tko mu je to ponudio? Iako nema nikakvog konkretnog uporišta za tu tezu, lako je pretpostaviti da je riječ o KTM-u. Za razliku od Suzukija ili Aprilije, koji se još uvijek nećkaju, KTM je izrazio jasnu želju da ima i kvalitetnu satelitsku momčad, a tu teško da ima puno boljih kandidata od momčadi Tech 3. Na taj način bi Tech 3 došao do tvorničkog motocikla, a KTM bi dobivao još više informacija za daljnji razvoj modela RC16.

Moglo bi se činiti da je mali problem u tome što je KTM izravno vezan uz Red Bull, no ugovor momčadi Tech 3 s Monsterom ionako istječe krajem ove sezone. Time se otvaraju i vrata mogućnosti da u momčadi Tech 3 ipak ostane Zarco, koji se i inače povezivao s prelaskom na KTM.

Iz Yamahe kurtoazno poručuju da ih žalosti takva odluka, ali i da će do kraja 2018. timu Tech 3 pružati jednaku podršku kao i dosad, a u međuvremenu će razmišljati o tome s kojom bi privatnom momčadi mogli surađivati od 2019. Sve to s poklapa s teorijom kako Yamaha ionako želi da satelitsku momčad vodi Rossi, slično kao što su to nakon završetka vozačke karijere činili Agostini, Roberts i Rainey.

Rossi je s momčadi VR46 već itekako aktivan u Moto2 i Moto3 prvenstvu te se ulazak u MotoGP čini kao logičan korak. No, po svemu sudeći, Rossi još uvijek nije spreman prekinuti vozačku karijeru, a sve da i želi osnovati MotoGP momčad, po važećim ugovorima to ne bi mogao. Umjesto toga, morao bi kupiti neku od postojećih momčadi. I jasno je da tu ima barem nekoliko kandidata za preuzimanje, ali ostavimo te špekulacije za vrijeme kad se cijela zavrzlama počne barem malo otpetljavati.

KTM je upravo predstavio ekstremniju R verziju sportskog jednocilindraša. Podesivi ovjes i niži upravljač mogu biti samo početak priče.

Dobro poznati RC 390 je dobio i verziju R, koja je homologirana za cestu (gornja fotografija), ali je nastala s ciljem da KTM ima bolju tehničku bazu za nastupe u prošle godine pokrenutom SSP 300 prvenstvu, koje se odrađuje u sklopu probranih WSBK vikenda.

U odnosu na standardni RC model, novi RC 390 R je bogatiji za potpuno podesivi ovjes kućne marke WP, ali i drugačije gornje trokute i upravljač, sve kako bi se dobila agresivnija ergonomija. Uz to, položaj upravljača se može podešavati, a tu su i preklopne ručice spojke i prednje kočnice, dobivene CNC obradom.

Promijenjen je i usisni lijevak, koji je kraći, no još nisu objavljeni podaci je li to utjecalo na deklarirane vrijednosti snage. Razlike su vjerojatno sitne, pa kao dobar orijentir može poslužiti „običan“ RC 390 s deklariranih 44 KS pri 9.500 o/min i suhom težinom od 147 kg.

Zanimljivo je da će RC 390 R biti proizveden u samo 500 primjeraka, a objavljeno je da će u Njemačkoj koštati 8.500 eura. Osim toga, svake godine će se u prodaju pustiti samo 50 komada posebno pripremljenog kita s kojim RC 390 R postaje pravi natjecateljski stroj, usklađen s pravilima klase SSP 300.

Taj SSP 300 kit uključuje natjecateljski Akrapovič ispuh od titana, posebnu elektroniku, STM kliznu spojku, quickshifter, rezervne kotače, drugačiji sustav za hlađenje, lagane oplate, različite prijenosne omjere i još štošta drugo. Donja fotografija pokazuje tako opremljen RC 390 R, kao i dijelove koji su u njega ugrađeni, a koji će vas dodatno olakšati za čak 11.000 eura.

Ako želite vidjeti više toga o novom KTM-u RC 390 R opremljenom natjecateljskim kitom, zavirite u donju galeriju.

Bilo bi pogrešno reći da su Walkner i KTM imali sreće. Ali nisu imali nesreće, za razliku od drugih.

Bilo je neizvjesno i raznovrsno dok je trajalo. A trajalo je prvih osam etapa, nakon kojih je vodeći Van Beveren na Yamahi bježao jedva mjerljive 22 sekunde Benavidesu na Hondi. No, mogli smo pretpostaviti kako će sve završiti, jer je prvu šestoricu dijelilo samo 10 minuta, a među njima su bila trojica tvorničkih vozača KTM-a. I onda se dogodilo.

Deveta etapa je otkazana zbog poplava, a onda je uslijedio deseti brzinac, prvi koji se ove godine vozio na argentinskom teritoriju. Austrijanac Matthias Walkner je držao treću poziciju u ukupnom poretku, no dotad je vozio nekako ispod radara. Uvijek brz, ali nikad najbrži. Tako je bilo i tog utorka. Walkner nije bio na putu do etapne pobjede, a kamoli ukupnog vodstva, no onda je, pred sam kraj brzinca, skupina vodećih, čini se predvođena baš lokalnom zvijezdom Benavidesom, skrenula uz krivi rukavac rijeke. Na vožnju u krivom smjeru i povratak natrag izgubili su skoro sat vremena.

Walkner je dobro odradio navigaciju i nije krivio skrenuo. Ali još nije bio na putu do etapne pobjede, a kamoli ukupnog vodstva. Naime, nije krivo skrenuo ni ukupno vodeći Van Beveren s Yamahom, koji je, kao specijalist za pijesak, pakleno jurio prvim pustinjskim dijelom etape, a ni kasnije nije posustajao. Sve je upućivalo na to da će odjednom imati solidnu prednost u ukupnom poretku, a onda se dogodilo. Samo tri kilometra prije kraja brzinskog ispita, vozač Yamahe je pao pri velikoj brzini i ostao ležati. Nakon nekog vremena se uspio podići i pokušao nastaviti, ali slomljena ključna i još pokoja kost, su opravdani razlozi za odustajanje.

Prije te 10. etape Matthias Walkner je imao nepunih 7 minuta zaostatka za vodećim. Nakon te 10. etape je on bio vodeći i imao više od 40 minuta prednosti. A voda će dodatno skrenuti na njegov mlin.

Naime, na jedanaestoj etapi će odustati jedan od njegovih progonitelja. Barreda je također krivo skrenuo prethodnog dana, a prije toga je u Boliviji ozlijedio koljeno, te je zbog bolova i iscrpljenosti na paklenim vrućinama odlučio objesiti kacigu na upravljač svoje Honde. Osim toga, ta je etapa bila neobična po tome što nisu kretali prvo motociklisti pa vozači automobila, nego je startni poredak bio izmiješan sukladno vremenima od prethodnog dana. Tako je Walkner krenuo tri minute iza legende Stephanea Peterhansela u Peugeotu, kojeg je sustigao i onda odlučio slijediti, znajući da francuski lisac neće pogriješiti u navigaciji. Pritom je izgubio 11 minuta, ali još uvijek mu je ostalo pola sata prednosti u ukupnom poretku

Da stvar bude bolja po njega, iduća etapa je otkazana za vozače motocikala, što zbog jutarnje magle koja je prizemljila helikoptere, što zbog smušenosti organizatora. Teorija zavjere će reći da se možda čak željelo (još jednom) izaći u susret KTM-u, a u svakom slučaju su drugoplasiranom Benavidesu na Hondi bitno smanjene šanse da sustigne Austrijanca.

Na trinaestoj etapi je opet pobijedio njegov kolega Price, a Walkner je ponovo izgubio 11 minuta prednosti u odnosu na njega, odnosno 9 minuta u odnosu na Benavidesa, no karavana je već stigla do Cordobe kao krajnjeg odredišta. Trebalo je još samo odraditi kratku kružnu etapu od 120 km, koju je Walkner rutinski odvozio i tako postao prvi Austrijanac koji je pobijedio u konkurenciji motociklista. Ujedno je to bila sedamnaesta uzastopna pobjeda za KTM. Nepobjedivi su cijelo ovo tisućljeće.

Nakon više od 43 sati vožnje na brzincima, Argentinac Kevin Benavides je zaostao 17 minuta i osvajanjem drugog mjesta malo ublažio patnju Honde, koja je ponovo bila tako blizu, ali već godinama ne uspijeva staviti soli na rep KTM-u. Dominaciju austrijskog proizvođača su dodatno potvrdili tvornički vozači Price i Meo, koji su zbog ozljeda pauzirali cijelu prošlu sezonu, a svejedno su izdržali sve napore i završili treći i četvrti. Peto mjesto je na još jednom KTM-u osvojio privatnik Farres Guell, koji je prošle godine bio treći, dok Johnny Aubert, u svom tek drugom nastupu, povratnički Gas Gas doveo do odlične 6. pozicije.
Velik broj odustajanja u završnici relija pomogao je tome da rookie Oriol Mena završi na visokom 7. mjestu za upravljačem motocikla s imenom indijske marke Hero, no zapravo je riječ o Speedbrain projektu koji svoje staro korijenje vuče još tamo od zadnjeg pokušaja BMW-a. Nakon dosta tehničkih problema, Quintanilla je s Husqvarnom završio kao osmi, dok se Pedrero Garcia sa Shercom pobrinuo da imamo motocikle šest različitih proizvođača među prvih jedanaest. Dvanaesta je završila prva dama Laia Sanz, koja se mogla lako probiti i među prvu desetoricu da i dalje nema naviku padati kad je slijedi televizijski helikopter.

U svakom slučaju, nakon godina nazadovanja, ovo je konačno bio pravi Dakar Rally. Povratak Perua u igru donio je obilje pustinjskih etapa i spektakularne vožnje na nož, a i sama borba za pobjedu je bila potpuno neizvjesna skoro dvije trećine puta. Osim toga, ovo je bio i doista težak Dakar, a uz to i dosta brz, tako da su na putu mnogi odustajali i polomili svoje kosti. A sve ako se i moglo očekivati da će ponovo pobijediti KTM, malo tko bi se okladio baš na Walknera. I da ne bi bilo zabune, simpatičan Austrijanac je tu pobjedu itekako zaslužio. Ne može se nakon toliko tisuća teških i opasnih kilometara netko slučajno naći na najvišoj stepenici podija.

KONAČAN POREDAK:

1. M. Walkner – KTM - 43h:06min.01 sek
2. K. Benavides – Honda – +16.53
3. T. Price – KTM - +23.01
4. A. Meo – KTM - +47.28
5. G. Farres Guell – KTM - + 1:01.04
6. J. Aubert – Gas Gas - +1:53.53
7. O. Mena – Hero - + 2:22.52
8. P. Quintanilla – Husqvarna - +2:45.05
9. D. Oliveras Carreras – KTM – 2:37.20
10. J. I. Cornejo Florimo – Honda - +2:42.36

Foto: PhotosDakar.com

Van Beverena (Yamaha) i Benavidesa (Honda) dijele samo 22 sekunde dok im tri KTM-a dišu za vrat.

Nakon ulaska u Boliviju i dana odmora u petak, u subotu i nedjelju su na nadmorskoj visini većoj od 3.500 m, a ponekad i iznad 4.500, odrađena dva najduža brzinska ispita ovogodišnjeg Dakra. Da stvar bude kompliciranija, bile su to tzv. maratonske etape, što znači da između njih vozači nisu mogli računati na pomoć mehaničara, nego su za poslove održavanja i popravaka bili prepušteni sebi i svojim kolegama.

Dosad je na tim maratonskim etapa Honda obično polomila zube i KTM-u prepustila inicijativu. Ovaj put je to bilo samo djelomično točno u smislu da je Metge odustao, a malo je nedostajalo da isto učini i njihov prvi vozač Barreda, no i dalje se dvije Honde bore za konačnu pobjedu.

Kao što je običaj, Bolivija je osim izuzetno rijetkog planinskog zraka, karavanu počastila i kišom te temperaturama malo iznad 0°C. Nakon dugačke subotnje poveznice koja je dobrano rashladila vozače, uslijedio je brzinski ispit od 425 km, vožen po mokrom pijesku i izdašnom blatu. Barreda je u tim uvjetima bio klasa za sebe te je uspio odnijeti etapnu pobjedu bez obzira što je bio uvjeren kako je, nakon teškog pada, zadnjih stotinu kilometara vozio sa slomljenim koljenom. Na kraju dana je planirao odustati, no liječnici su utvrdili kako ništa nije slomio tako da je u nedjelju ipak sjeo na motocikl. Budući da je morao krenuti prvi i s ozlijeđenim koljenom, zaostatak od 12 minuta na tom brzinskom ispitu se čini junački malim.

Osim toga, Barreda tih 12 munuta nije izgubio u odnosu na vodeće, nego u odnosu na Mea, koji je u nedjelju došao do druge pobjede na posljednje tri etape. Taj trenutno treći vozač KTM-a se tijekom cijele etape izmjenjivao u vodstvu s Brabecom, trenutno trećim vozačem Honde, koji je na kraju završio kao drugi. Istovremeno, Price (na gornjoj fotografiji) je trećim najbržim vremenom pokazao da se vratio u vrhunsku vozačku formu, dok je Benavides s Hondom bio četvrti i pritom otkinuo skoro tri minute zaostatka za ukupno vodećim Van Beverenom s Yamahom, čiji je timski kolega De Soultrait nakon pada morao odustati.

Uglavnom, nakon osam odvoženih etapa i više od 27 sati čistog utrkivanja, Francuza Van Beverena i Argentinca Benavidesa dijele samo 22 sekunde. No, i vozači KTM-a su još uvijek itekako u igri, s gotovo neprimjetnim, ali konstantnim Walknerom na trećem i sve bržim Priceom na četvrtom mjestu. I Meo se novom etapnom pobjedom probio unutar samo 10 minuta zaostatka, a između njih je i Barreda koji za vodećim kasni 8 minuta. Među tom šestoricom bi vjerojatno trebalo tražiti pobjednika, no predstoji još dugačak i zahtjevan put tako da bi se i Svitko (KTM) i Brabec (Honda), koji zaostaju pola sata, mogli uključiti u borbu za neku od stepenicu podija.

Deveta etapa, koja se trebala voziti u ponedjeljak, je otkazana zbog obilne kiše i nabujalih rijeka u tom području, tako da će natjecatelji u koloni voziti do argentinskog grada Salta. Iako će morati odvaliti dosta kilometara, dan bez utrkivanja će dobro doći Barredi da još malo sanira ozljedu, ali i zaliječenom Priceu koji je godinu dana pauzirao od utrkivanja. U utorak bi pred vozačima ponovo trebala biti dionica s dosta pijeska, što bi Van Beveren, kao specijalist za tu vrstu podloge, mogao iskoristiti da malo podeblja svoje vodstvo.

Trenutni poredak nakon 8. etape:

1. A. Van Beveren – Yamaha – 27h:22min.03 sek
2. K. Benavides – Honda – +22
3. M. Walkner – KTM - +6.34
4. T. Price – KTM - +7.35
5. J. Barreda – Honda - +8.01
6. A. Meo – KTM - +9.56
7. S. Svitko – KTM - + 31.55
8. R. Brabec – Honda - + 31.58
9. G. Farres Guell – KTM - + 37.59
10. J. Aubert – Gas Gas - +1.10.02