Novosti

Nakon prve i teže polovice puta, Benavides i Honda vode, ali prvu petoricu dijeli tek 10 minuta.

Razmaci između prvih desetak vozača su tako mali da se nakon svake odvožene etape
dramatično mijenja ukupni poredak. Recimo, Barreda se, kao jedan od favorita, pobjedom na 5. brzincu probio s 13. na 4. poziciju, dok je istovremeno Quintanilla na Husqvarni potonuo sa 2. na 9. mjesto u ukupnom poretku.

Prije toga se Sunderland ozlijedio na četvrtoj etapi, nakon čega se na vrhu poretka našao Van Beveren na Yamahi, koji je jedva uspio ostati u vodstvu i nakon pete etape, posljednje koja se vozila na dubokom i mekanom peruanskom pijesku. Tu se najbolje snašao Barreda s Hondom, koji je ostvario deset minuta bolje vrijeme od drugog najbržeg Walknera na KTM-u, te je tako i više nego prepolovio zaostatak za vodećima.

No, šesta etapa je donijela odlazak iz Perua i strmo uspinjanje prema La Pazu, glavnom gradu Bolivije, ujedno i najvišoj prijestolnici svijeta. Dotadašnje vrućine, prašinu, pješčane dine i duboke kanjone odjednom je zamijenila hladnoća, blato, brzi makadam i oborine na granici kiše i snijega. Kao i svake godine, s ulaskom u Boliviju je započela i priča sa skraćivanjem etapa, pa su tako umjesto malo više od 300 km odvozili nešto manje od 200 km brzinca.

Razmaci nisu bili veliki, pa je tako De Soultrait s Yamahom, kao tek 17. najbrži, kasnio jedva pet minuta za najbržim. Nakon što je propustio prethodni reli Dakar zbog ozlijede, bivši enduro prvak Meo se najbolje snašao na blatnom terenu i došao do prve ovogodišnje etapne pobjede. Važnije od toga, Benavides je na Hondi bio samo 30 sekundi sporiji, a isto vrijeme je ostvario i Price, pobjednik od prije dvije godine, dok je dotad vodeći Van Beveren kasnio 3 minute za njima. To znači da je francuski vozač Yamahe morao prepustiti mjesto na vrhu Argentincu na Hondi.

Uglavnom, nakon više od 16 sati jurnjave brzinskim ispitima, Benavidesa i Van Beverena dijeli manje od 2 minute, dok je Walkner s KTM-om unutar 4 minute, a Barreda i Price kasne manje od 10 minuta. Tako među prvom petoricom imamo dvije Honde, dva KTM-a i jednu Yamahu, a definitivno ne treba otpisati Quintanillu, koji je s Husqvarnom trenutno osmi, s dohvatljiv 17 minuta zaostatka.

Za petak je predviđen dan odmora, a iako je do njega došlo prije uobičajene polovice relija, po izjavama vozača bi se moglo zaključiti da su jedva dočekali taj slobodan dan. Po mnogim od njih, bio je to najteži prvi tjedan u novijoj povijesti relija Dakar, za što su zaslužne pustinje Perua.

Trenutni poredak nakon 6. etape:

1. K. Benavides – Honda – 16h:33min.20sek
2. A. Van Beveren – Yamaha – +1.57
3. M. Walkner – KTM - +3.50
4. J. Barreda – Honda - +9.33
5. T. Price – KTM - +9.39
6. A. Meo – KTM - +10.42
7. X. De Soultrait – Yamaha - + 11.24
8. P. Quintanilla – Husqvarna - + 16.42
9. G. Farres Guell – KTM - + 18.08
10. S. Svitko – KTM - +29.11

Dosad vodeći Sunderland je skočio u rupu i ozlijedio kralježnicu. Van Beveren doveo Yamahu u vodstvo.

Čini se da je 4. etapa postala prokleta za branitelje naslova. Prošle godine je Toby Price četvrtog dana pao i teško ozlijedio nogu, zbog čega je propustio cijelu sezonu. Ovaj put je Sam Sunderland, njegov timski kolega i nasljednik na tronu, morao također odustati na četvrtoj etapi nakon što je ozlijedio leđa.

Sunderland je u potrazi za navigacijskom točkom u dinama uskočio u rupu te pri doskoku sabio kralježnicu. Iako je nastavio voziti još nekoliko kilometara, na koncu je stao zbog sve jačih bolova i gubitka osjećaja za noge. Helikopterom je prvo odvezen u kamp, a onda u bolnicu u Limi. Iako se čini da mu se počeo vraćati osjećaj u noge, za vozača KTM-a je ovaj reli završen. Zapravo, to je njegovo četvrto odustajanje u pet nastupa. Samo jednom je otišao dalje od četvrte etape i odmah pobijedio.

U globalu, brzinski ispit od 330 km se pokazao težim od očekivanja. Start je bio na pješčanoj plaži Pacifika, i to u motokros stilu, s 15 vozača u liniji i razmakom od 5 minuta između dvije grupe.

Van Beveren i De Soultrait, vozači Yamahe i francuski specijalisti za pijesak, su iskoristili jurnjavu na plaži da se probiju u vodstvo, a dobro su se kasnije snalazili i u dugačkom nizu pješčanim dina, gdje je većina tvorničkih vozača Honde i KTM-a imala problema s pronalaženjem navigacijskih točaka.

Na kraju balade je Van Beveren bio za 5 minuta brži od De Soultraita, te 7 minuta brži od Walknera KTM-u, a to mu je, uz odustajanje dosad vodećeg Sunderlanda, omogućilo da skoči sa šestog na prvo mjesto u ukupnom poretku. Quintanilla je s Husqvarnom bio 4. najbrži i drži drugu poziciju ispred Benavidesa na Hondi i Walknera na KTM-u.

Ugodno iznenađenje je Čileanac Jose Ignacio Cornejo, koji je u posljednji trenu upao u momčad Honde, kao zamjena za ozlijeđenog Goncalvesa, i trenutno drži sedmu poziciju. Istovremeno je Barreda, kao glavna zvijezda Honde, nakon odličnog starta, izgubio 10 minuta u odnosu na Van Beverena i drži 13. poziciju s 22 minute zaostatka.

Trenutni poredak nakon 4. etape:

1. A. Van Beveren – Yamaha – 11h:03min.23sek
2. P. Quintanilla – Husqvarna - + 1.55
3. K. Benavides – Honda - +3.15
4. M. Walkner – KTM - +5.23
5. X. De Soultrait – Yamaha - + 7.34
6. T. Price – KTM - +10.14
7. J. I. Cornejo – Honda - +12.14
8. F. Caimi – Yamaha - +12.48
9. G. Farres Guell – KTM - + 13.05
10. A. Meo – KTM - +13.47

KTM ima odličan motocikl, vrhunsku tvorničku momčad, kao i brze privatnike. Ali i žestoku konkurenciju.

Ako se ovako nastavi, još malo pa se ni najstariji među nama neće moći sjetiti kada to KTM posljednji put NIJE pobijedio na reliju Dakar. Istina, jedno vrijeme nisu imali pravu konkurenciju, ali sad ih već nekoliko godina oštro napada Honda, povremeno i Yamaha, a KTM svejedno kreće po svoju već 17. uzastopnu pobjedu.

Jedan od razloga njihove nepobjedivosti leži i u tome što ne spavaju na lovorikama. Tako su za 2018. pripremili novi rally motocikl, čiji dorađeni agregat i elektronika omogućuju preciznije doziranja gasa, jednako kao što bi novi okvir i stražnja vilica trebali omogućiti preciznije upravljanje. Osim toga, nove oplate i spremnici goriva čini motocikl užim, što olakšava upravljanje.

Vozačka postava je nepromijenjena i uključuje dva posljednja pobjednika, no je li to svejedno najslabija točka KTM-a? Naime, Australac Toby Price možda jest slavio prije dvije godine, ali je na prošlom reliju Dakar teško ozlijedio nogu, od čega se oporavljao cijelu godinu i teško je procijeniti u kakvom je stanju. Isto tako, prošlogodišnji pobjednik Britanac Sam Sunderland je zadovoljan i svojom formom i novim motociklom, no dosad je nerijetko bio prebrz za svoje dobro tako da još uvijek nije uspio doći do cilja dvaput zaredom. Zapravo, prošle godine je prvi put uopće završio ovaj reli.

Tu je i austrijska nada Matthias Walkner, koji sad već ima dosta iskustva i povremeno je vrlo brz, no još uvijek nas nije uspio uvjeriti kako ima baš sve ono što je potrebno da bi pobijedilo nakon dva tjedna borbe. Tu je i četverostruki enduro prvak Antoine Meo, no čini se da Francuz, koji je propustio prošle izdanje nakon operacije, nema prevelike ambicije i da ni sam nije siguran u kakvoj je formi.

Za drugu tvorničku momčad vozi dama Laia Sanz, kao i novajlija Luciano Benavides, a KTM se uvijek može pouzdati i u vrlo brze privatnike. Među njima se posebno ističu Španjolac Farres Guell, koji je na prošlom reliju bio treći, te Slovak Stefan Svitko, koji je godinu prije toga završio kao drugi.

Četrdeseto izdanje Dakar Rallyja kreće 6. siječnja iz Lime, glavnog grada Perua, a nakon penjanja preko Bolivije i spuštanja u Argentinu završit će 20. siječnja u Cordobi. Dodatne fotografije KTM-ovih vozača (i vozačice) pogledajte u donjoj galeriji.

Između dva doručka u Las Vegasu, Marvin Masquin se obogatio za milijun dolara. A nije se kockao.

Bilo je to sedmo izdanje The Monster Energy Cup-a, specifičnog događanja koje se sastoji od tri utrke od po deset krugova, vožene po hibridnoj kombinaciji motokros i superkros staze. Ono što tu utrku čini doista posebnom je prva nagrada od milijun dolara, no za osvajanje te svote nije dovoljno samo biti ukupno najbolji, nego treba pobijediti baš na svakoj od tri utrke dana.

Marvin Musquin je uspio 14. listopada izvesti takav „hat-trick“ i to u konkurenciji vrhunskih superkros vozača. U prvoj utrci je još imao nekih problema, ali je ipak glatko pobijedio, da bi u drugoj utrci njegov KTM 450 SX-F Factory Edition svih deset krugova proveo u vodstvu. Nakon duže pauze uslijedila je i treća utrka u kojoj je Musquin odmah odmaglio i sačuvao vodstvo od samog kraja. Prije njega milijun dolara je osvojio samo Ryan Vilopoto još tamo 2011., što je bilo i prvo izdanje utrke The Monster Energy Cup. Jason Anderson je bio tri puta drugi, dok je Dean Wilson završio kao ukupno treći.

Novi električni Freeride je još ozbiljniji off-road stroj koji se može registrirati kao 125-ica i svakodnevno koristiti na cesti.

KTM ne odustaje od razvoja električnih vozila off-road orijentacije. Štoviše, do 2025. godine im je u planu razviti cijeli spektar električnih vozila od bicikala snage 250 W do motocikala snage 11 kW, koji se mogu registrirati kao 125-ice.

Prvi korak u tom smjeru predstavlja nova generacija električnog Freeride modela u E-XC izdanju, što će reći u hard-enduro varijanti. Najvažniju novost u odnosu na dosadašnji model predstavlja skok kapaciteta baterije s 2,6 na 3,9 kW, što je porast od 50%, a uz to je sad u igri i regenerativno kočenje. Svejedno, još uvijek ćete se moći igrati samo sat i pol vremena u blatu prije nego se isprazni baterija.

Za dorađeni tekućinom hlađeni agregat se deklarira 9 kW (12 KS), no vršna snaga iznosi 18 kW (24,5 KS) sve to popraćeno s konkretnih 42 Nm. Težina je neznatno porasla na 111 kg, sjedalo je ostalo na 910 mm, no zato Freeride E-XC ima i nove plastične oplate, kao i novi WP ovjes te drugačije instrumente.

U KTM-u tvrde da je za tih 1,5 sati vožnje trošak punjenja baterije otprilike 4 do 5 puta manji od troška benzina za Freeride 250. Osim toga, čini se da se razmišlja o mogućnosti da se baterija ne kupuje nego samo iznajmljuje od KTM-a za mjesečnu tarifu koja bi otprilike pokrivala troškove goriva. U tom slučaju bi sam motocikl bio bitno jeftiniji, a vlasnik ne bi imao ni troškove eventualne zamjene baterije. Inače, baterija bi nakon 700 punjenja još uvijek trebala imati 70% svog kapaciteta.

Dodatne fotografije, uključujući i one akcijske, potražite u donjoj galeriji.

Iako je u Sachsenrigu zaokružena prva polovica sezone, u Brnu će se krenuti praktično od nule.

Nikad se ne zna, no po onome što smo vidjeli na prvih 9 od predviđenih 18 utrka, ova MotoGP sezona bi mogla biti možda najbolja i najneizvjesnija. Od staze do staze su se mijenjali odnosi snaga, vidjeli smo 5 različitih pobjednika na 3 različite marke motocikala, a Marc Marquez, koji je u jednom potezu skočio s četvrte na vodeću poziciju trenutno ima samo 5 bodova više od Vinalesa, 6 bodova plusa u odnosu na Doviziosa i 10 bodova više od Rossija. A nije previše odmakao ni timskom kolegi Pedrosi koji kaska 26 bodova. Čisto kao podsjetnik, i prošla sezona je bila sjajna, a tada je Marquez na kraju iste dionice imao čak 38 bodova više od drugoplasiranog Lorenza.

Osim toga, vjerovali ili ne, bila je to tek druga pobjeda Marqueza ove sezone. Pobjeđivao je samo na stazama na kojima je ionako preplaćen na prvu poziciju, pa je tako slavio u Teksasu i sada u Sachsenringu, gdje je, gledajući kroz sve tri klase, u posljednjih 8 utrka osvojio isto toliko pobjeda, ali i isto toliko najboljih startnih pozicija. Pritom se ove godine nije samo prošetao do pobjede, nego ga je, na sveopće ugodno iznenađenje, do samog kraja pritiskao domaći junak Jonas Folger s Tech 3 Yamahom.

Nakon vrlo dobrih kvalifikacija, Folger se relativno lako obračunao s Pedrosom, a onda je brzo „preskočio“ i Marqueza na oduševljenje njemačkih navijača. Marquez mu je vratio milo za drago, no Folger kao da se zalijepio za vozača i Honde i nije popuštao praktično do samog kraja. Presudilo je to što je tri puta otišao preširoko na kočenju za prvi zavoj, pri čemu treći put, na potrošenim gumama, više nije mogao uhvatiti Marqueza te se pomirio s osvajanjem drugog mjesta, što je, dakako, najbolji rezultat u njegovoj kratkoj MotoGP karijeri.

Pedrosa je na novom asfaltu Sachsenringa relativno brzo potrošio stražnju gumu i zaostao više od 11 sekundi za timskim kolegom i pobjednikom Marquezom, no bez problema je zadržao treće mjesto. Slijedio je Yamahin dvojac, pri čemu je nakon loših kvalifikacija Vinales nešto bolje napredovao i tako u izravnom dvoboju završio kao četvrti, s više od pola sekunde prednosti u odnosu na Rossija. Najbolje plasirani vozač Ducatija bio je Bautista na 6. mjestu, a Aleix Espargaro je u borbi za 7. poziciju s Aprilijom bio bolji od tvorničkog Ducatija u rukama dotad ukupno vodećeg Doviziosa.

Folgerov timski kolega Zarco se na stazi koja ne pruža previše prilika za pretjecanje uspio probiti s 19. startne pozicije na 9. mjesto, dok je poredak prve desetorice zaokružio Crutchlow, žaleći se na pregrijavanje prednje gume. Lorenzu se riskiranje s mekim gumama nije isplatilo i završio je kao 11., ispred Petruccija na još jednom ovogodišnjem Ducatiju, a kojeg je pritiskao Pol Espargaro na KTM-u. Dobar dan za KTM zaokružili su 14. Smith i 16. testni vozač Kallio između kojih je jedan bod jedva iščupao Miller na Hondi.

A kad govorimo o dobrom danu za KTM, onda mislimo i na Moto2 utrku u kojoj su bili nadomak prve pobjede. Naime, Oliveira je jedini uspijevao slijediti Morbidellija, a pritom ne pasti, te se na kraju pretposljednjeg kruga čak i probiti u vodstvo. No, Morbidelli mu je samo dva zavoja kasnije uzvratio istom mjerom i do kraja bio dovoljno brz da dođe do već 6. pobjede ove sezone, s manje od 7 stotinki prednosti u odnosu na vozača KTM-a, s time da su unutar tri četvrtine sekunde za pobjednikom ciljem prošli i treći Bagnaia na još jednom Klaexu i Corsi na Speed Up, a blizu je bio i petoplasirani Pasini. Inače, ta pobjeda Morbidellija kao da vrijedi dvostruko jer su dva njegova glavna konkurenta utrku završila padom, pa tako Luthi sada ima 34 boda zaostatka, dok je Alex Marquez u minusu od čak 61 boda, te je pao na 4. mjesto u ukupnom poretku, iza Oliveire.

U klasi Moto3 je do pete pobjede došao Mir s Hondom i tako učvrstio svoje ukupno vodstvo, drugi je bio Fenati, dok je do trećeg mjesta i svog prvog podija, s jedva 2 desetinke zaostatka za Mirom došao Ramirez na KTM-u. Aron Canet je pao, pa je drugo mjesto u ukupnom poretku preuzeo Fenati koji ima 37 bodova zaostatka za Mirom. Spomenimo i to da je Martin na treninzima slomio nogu i gležanj, te je tako praktično ispao iz svih kombinacija za osvajanje naslova.

Rezultati svih utrka su u donjoj galeriji, a prvenstvo se nastavlja prvog vikenda u kolovozu, utrkom u češkom Brnu.

TRENUTNI POREDAK (nakon 9 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 129 bodova
2. M. Vinales – Yamaha - 124
3. A. Dovizioso – Ducati– 123
4. V. Rossi – Yamaha – 119
5. D. Pedrosa – Honda - 103

Moto2
1. F. Morbidelli – Kalex – 174 boda
2. T. Luthi – Kalex – 140
3. M. Oliviera – KTM – 117
4. A. Marquez – Kalex - 113
5. F. Bagnaia – Kalex – 78

Moto3
1. J. Mir – Honda – 165 bodova
2. R. Fenati – Honda – 128
3. A. Canet – Honda – 110
4. J. Martin – Honda – 89
5. F. Di Giannantonio – Honda - 85

Tjedan dana nakon što je osvojio treću uzastopnu AMA SX 450 titulu, 27-godišnji Dungey odlazi u mirovinu.

Ryan Dungey je osvojio devet AMA naslova, u što se ubrajaju 4 superkros AMA 450 SX titule (2012., 2015.,2016., 2017.) i 3 motokros AMA 450 MX titule (2010., 2012., i 2015.). Uz to, Dungey je 2009., 2010. i 2011. godine bio član američke momčadi koja je osvajala Kup nacija u motokrosu. Imajući samu količinu titula u vidu, lako je razumjeti njegovu odluku da se na vrhuncu karijere povuče u vozačku mirovinu, samo tjedan dana nakon što je s KTM-om 450 SX-F još jednom postao superkros prvak.

Svejedno, nije baš uobičajeno da netko tako uspješan prekine svoju karijeru već kao 27-godišnjak. Dungey tvrdi da je fizički i vozački na vrhuncu forme, ali da su sezone jako duge i da je zbog toga psihički iscrpljen. Prema njegovim riječima, ove sezone nije uživao, nego se svakog vikenda morao praktično prisiliti na utrkivanje i zbog toga je odlučio objesiti kacigu o klin.

To ne znači da će sasvim izaći iz ovog sporta, nego će vjerojatno preuzeti neku još nedefiniranu ulogu u Red Bull KTM momčadi. Jasno, što god radio, još će ga dugo pratiti pitanja zašto je to doista učinio i misli li se još vratiti. I je li ga na sve nagovorila žena.

Danas je KTM predstavio svoju off road paletu EXC modela za 2018., te njihove opremljenije inačice u varijantama Six Days, koje su ove godine u bojama Francuske jer se popularni ISDE održava u Brive-la-Gaillarde. Četverotaktni modeli nisu pretrpjeli puno izmjena, osim grafika, jer su oni temeljito obnovljeni prošle godine.
Od svih modela najviše novosti nude revolucionarni 250 TPI i 300 TPI, prvi serijski proizvedeni dvotaktni enduro modeli s ubrizgavanjem. Ubrizgavanje nazvano TPI (Transfer Port Injection) napravljeno je u suradnji s tvrtkom Dell'Orto, a sastoji se od dvije brizgaljke smještene u usisnom vodu cilindra i leptirastog tijela promjera 39 mm. Ubrizgavanje bi mu po riječima tehničara trebalo dati uglađeniji rad uz drastično smanjenje potrošnje goriva i ulja kako bi zadovoljio Euro IV norme. Sustav smanjuje 50% dima iz ispušnog topa prijašnjeg modela. Osim toga KTM je prihvatio rješenje s automatskom miješalicom ulja i goriva, te stoga više nije potrebno miješati gorivo s uljem prije vožnje. Poseban spremnik ulja nalazi se sada u samom čeličnom okviru motora s gornje strane, a sam čep za nadolijevanje nalazi se ispred čepa rezervoara.

Novi modeli imaju novu elektronsku centralnu jedinicu smještenu ispod sjedala, koja uzima brojne podatke senzora kako bi optimizirala rad ubrizgavanja i paljenja smjese. Osim nje, nov je cilindar, air box i uljna pumpa. Novi modeli serijski su opremljeni i elektrostarterom te litij-ion akumulatorom, te novim i jačim alternatorom, ali su zadržali nožnu polugu startera.
Novi modeli ovim izmjenama teži su 3 kilograma spram modela 2017. Novi spremnik goriva iznosi sada 9,25 litara, a u spremnik ulja stane 0,7 litara što je dovoljno za 5-6 spremnika goriva. Prednosti ubrizgavanja su brojne a između ostalih više nije potrebno prilagođavati dizne vremenskim uvjetima i načinima vožnje. Ubrizgavanje je mnogo toga donijelo boljem komforu za vozača, a ne smijemo zaboraviti niti prošlogodišnju novost poput balansnih osovina koje smanjuju vibracije.

Cijene su, naravno, radi nove tehnologije išle prema gore, no radi manjih davanja, koje traže Euro IV norme, nisu drastično. Model 250 TPI stoji sada 65.580 kn, dok model 300 TPI košta 70.580 kn. Cijene ostalih četverotaktnih i dvotaktnih modela za 2018. poskupjet će za otprilike 1.000 kn u odnosu na aktualne.
Novost je i model Freeride za 2018. koji više neće imati u ponudi dva modela 350 4T i 250 2T, već će se od 2018. na cjeniku naći samo najnoviji 250 4T za 62.960 kn.