Novosti

Nizozemska manufaktura za koju nikada niste čuli proizvodi tehnički spektakularan model kojeg vjerojatno nikad nećete vidjeti uživo.

Možda ima malo neobično ime, ali to je u skladu s time što je VanderHeide Gentleman's Racer neobičan motocikl. Počnimo s time da umjesto klasičnog okvira ima karbonski monocoque, a od istog je materijala izrađena stražnja vilica, kao i prednji ovjes.

Kao da to nije dovoljno, prednji ovjes je specifične izvedbe s dvostrukim ramenima koje je polužjem povezano s Öhlinsovim amortizerom smještenim ispred vozačeva trbuha, odnosno u prorezu onog što obično nazivamo spremnikom goriva. Stražnji amortizer je u istoj liniji s prednjim amortizerom, ali okrenut naopačke u odnosu na njega kako bi se poništile nasuprotne stile i tako rasteretila monocoque konstrukcija.

Dakako, i stražnji amortizer je Öhlins, baš kao što su i kočnice marke Brembo, a kotači izrađeni od karbona. Bez tekućina, cijeli motocikl teži 175 kg, a pokreće ga agregat iz Aprilije RSV4 sa standardnih i brutalnih 201 KS pri 13.000 o/min. Uz cestovni model, moguće je naručiti i natjecateljsku varijantu koja je za 10 kg lakša i ima preko 230 KS.

U planu je proizvesti samo 25 primjeraka ovog upečatljivog motocikla, a priča o eventualnoj narudžbi započinje s brojkom od 150.000 eura. Ali tu ne mora i (neće) stati.

Dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.

Razvijena oko agregata iz Kawasakija Z800, konstrukcija ovog skupocjenog motocikla je optočena karbonom. I dijelom zlatom.

Kawasaki Z800 ima odličan četverocilindrični stroj, no brojni siroti bogataši to dosad nisu imali priliku iskusiti jer im ovaj motocikl jednostavno nije dovoljno snobovski. Ipak, 20 sretnika predubokih džepova sada će imati priliku uživati u tom Kawasakijevom agregatu budući talijanska tvrtka planira Segoni Special oko njega proizvesti upravo toliko posebnih motocikala po početnoj cijeni od 60 tisuća eura. To je otprilike samo 8 puta skuplje od serijskog modela.

Segoni Special je slabo poznata talijanska tvrtka koja je 70-ih godina prošlog stoljeća, baš kao i Bimota, spajala snažne japanske agregate s konkretnom ciklistikom. Tvrtka je prestala poslovati nakon što je jedan od dvojice braće osnivača poginuo za vrijeme testiranja, no sada je njegov sin odlučio nastaviti obiteljski posao.

Tako je u čast na njihov prvi cestovni motocikl, Segoni K900 iz 1975. godine s agregatom iz Kawasakija Z900, predstavljen Segoni Special G800 Oro, na kojem nalazimo Arrow ispušni sustav, Magneti Marelli elektroniku, Bitubo ovjes, Brembo kočnice, OZ naplatke... Ipak, najuočljivija je posebna jednodijelna izvedba spremnika goriva i repa motocikla izvedena od karbona.

Da ništa osim agregata ne dijeli s Kawasakijevim modelom potvrđuje težina od samo 170 kg, kao i osovinski razmak od iznimno kratkih 1.360 mm. Da bi sve to bilo moguće, trebalo je osmisliti novu aluminijsku vilicu, kao i poseban okvir od krom-molibden čelika, a kojeg su onda, iz nekog razloga - valjda da tih 20 primjeraka lakše prodaju nogometašima ili mafijašima - presvukli 24 karatnim zlatom. A taman ste pomislili da ovaj „talijan“ ima stila.

Srećom, ta je zlatnina uglavnom skrivena od pogleda, pa si tako možemo mirne duše priznati da gotov proizvod izgleda atraktivno. Izuzmemo li bitno elegantniju izvedbu stražnjeg kraja, G800 Oro doista podsjeća na Segoni K900 iz 1975. godine, te se kao takav sasvim lijepo uklapa u sve širu i skuplju ponudu ekskluzivnih retro motocikala. Ipak, bio bi i sasvim dovoljno ekskluzivan i da umjesto planiranih 20 komada po 60 tisuća eura proizvedu 60 komada po 20 tisuća eura. Dođe im na isto.

Dvije godine nakon smrti predstavljeno je posljednje djelo Massima Tamburinija, tvorca Ducatija 916 i MV Aguste F4.

Kada je 2008. godine Harley-Davidson nakratko kupio MV Agustu, Massimo Tamburini se odlučio povući iz cijele priče. No, američki odvjetnici ga nisu kanili pustiti tek tako, pa je morao potpisati kako iduće tri godine neće smjeti nikome drugome razvijati motocikl. Tako se Tamburini mogao u miru, i bez ikakvih ograničenja, posvetiti razvoju svog ultimativnog motocikla, kojeg je, usprkos bolesti uspio ugrubo završiti i prepustiti ga u ruke svom sinu.

Dvije godine nakon smrti čovjeka koji je osnovao Bimotu, te stvorio Ducati 916 i MV Agustu F4, predstavljen je i njegov Tamburini T12 Massimo. To što u mnogočemu podsjeća na MV Agustu F4 samo pokazuje da je Tamburini želio usavršiti svoju prokušanu recepturu. Tako je još jednom posegnuo za okvirom od rešetkastih čeličnih cijevi, ali je u računicu uključio i patentirano rješenje koje omogućuje podešavanje čvrstoće cijele konstrukcije bez mijenjanja elemenata. Glava okvira je od magnezija, baš kao i trokuti, poklopci agregata, stražnja vilica ili naplatci, a sve ostale sitnice su dobivene CNC obradom komada aluminija.

Oplate su izrađene od karbona, a isto vrijedi i za spremnik goriva koji predstavlja zajedničku cjelinu s repom motocikla. Ovjes i kočnice nastaju u natjecateljskom odjelu Öhlinsa i Bremba, dok je pogonski agregat, kojeg isporučuje BMW, tuniran na Superbike razinu, te uparen s Motec elektronikom i Arrow ispušnim sustavom. Sve to znači da bi motocikl težak samo 154,5 kg trebalo pokretati više od 230 KS, no tu ne prestaje priča o ovelikim brojkama. Naime, Tamburini T12 Massimo će se proizvoditi po narudžbi i koštati 300.000 eura. I to u svojoj osnovnoj verziji.