Motocikli

Uz dobro došao redizajn, s futurističkom prednjom maskom, novi MT-09 za 2024. krase i dorađena tehnika, akustika i ergonomija.

MT-09 je sjajan motocikl, čista zabava na dva kotača, što je i dodatno došlo do izražaja na posljednjoj generaciji, predstavljenoj za 2021., s još snažnijim trocilindričnim agregatom od 890 ccm. Sporan je bio samo dizajn, posebno u predjelu „lica“, no srećom je već stasalo vrijeme za redizajn, pa je tako obnovljeni model za 2024. dobio novu prednju maskicu, novo središnje postavljeno LED glavno svjetlo, kao i zašiljena LED dnevna svjetla. U tom dijelu sad MT-09 sad podsjeća na kakvog robota.

Uz to, novi je dizajn spremnika goriva, a sjedalo je sad izvedeno iz dva dijela, te se iza njega nalazi novo LED stražnje svjetlo. Novi su i TFT instrumenti od 5 inča, koji su povezivi s pametnim telefonom, te besplatno prikazuju i Garmin StreetCross navigaciju. Popis naprednih elektronskih pomagala bogatiji je i za sustav kontrole kočenja motorom, a tu je i treća generacija „quickshiftera“, koji dolazi serijski, baš kao i tempomat.

Ergonomija je promijenjena kroz ugradnju nešto nižeg upravljača i viših oslonaca za noge, uz mogućnost podešavanja, a kočnice su poboljšane kroz ugradnju radijalnog glavnog cilindra marke Brembo. Potpuno podesiva KYB prednja vilica ima drugačije početne postavke, a promijenjeno je i hvatište stražnjeg amortizera. Trocilindrični agregat nije u bitnome mijenjan i trebao bi i dalje razvijati 119 KS, ali su zato u Yamahi predano radili na tome da dodatno pojačaju ionako odličnu akustiku, posebno u sferi usisa. Ima tu još i drugih promjena, a više detalja o ovom itekako važnom novitetu doznajte u idućem broju Moto Pulsa.

Šanse da posljednjeg vikenda izgubi naslov su ionako bile samo teoretske, a sve je riješio odmah, već u subotnjoj utrci u Jerezu. I to pobjedom, kako šampionu i pristaje.

Viceprvak Razgatlioglu je ciljem prošao kao drugi, dok je njegov timski kolega Locatelli odradio proboj s 10. do 3. mjesta. Alvaro Bautista će iduće godine imati priliku doći i do trećeg uzastopnog naslova Superbike prvaka s Ducatijem, a posao bi mu moglo olakšati to što će se Razgatlioglu morati privikavati na BMW. Na njegovo mjesto u Yamahi pak dolazi Jonathan Rea i nemoguće je predvidjeti koliko će on biti konkurentan.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon subotnje utrke u Jerezu)

1. A. Bautista – Ducati – 591
2. T. Razgatlioglu – Yamaha – 526
3. J. Rea – Kawasaki – 363
4. A. Locatelli – Yamaha – 315
5. A. Bassani – Ducati - 244

Putni enduro nove generacije preuzima tekućinom hlađeni agregat i naprednu tehnologiju od modela V100 Mandello.

Izuzmemo li ime i pripadnost kategoriji putnih endura, ovaj novitet nema ništa zajedničkog s prethodnim modelom Stelvio. Vidljivo je to već i iz dizajna, koji je moderan, ali i poprilično decentan, sa svjetlosnim znakom orla lijepo integriranim u LED prednje svjetlo.

Tehničku bazu dijeli s prošle godine predstavljenim crossoverom V100 Mandello, koji je Moto Guzzi uveo u novo stoljeće postojanja, s prvim tekućinom hlađenim V2 agregatom za tu marku. Iako još nisu potvrđeni tehnički podaci, i u Stelviu bi taj stroj od 1.042 ccm mogao razvijati 115 KS. Kako je V2 agregat nosivi element, ojačan je stražnji dio njegova kućišta, na koji se veže stražnja vilica, a sve kako bi se mogla podnijeti dodatna opterećenja koja donosi putni enduro.

Prednju vilicu promjera 46 mm isporučuje Sachs, a straga se nalazi KYB amortizer, s time da bi hod kotača na oba kraja trebao iznositi umjerenih 170 mm. Prednji kotač je promjera 19 cola, a gume su dimenzija 120/70-19 i 170/60-17.

U seriji dolazi 5 modova rada elektronike i tempomat, a nudit će se i S verzija, opremljena radarima u nosu i repu. Ne spominje se poluaktivni ovjes, ali možda se za to samo treba strpjeti do službenog predstavljanja na EICMA sajmu u Milanu.

M 1000 XR je prvi crossover koji probija granicu od 200 KS, a to je samo početak.

Nakon superbikea RR te nakeda R, i bratski crossover 1000 XR je zaživio u moćnijoj i naprednijoj verziji M. S time da treba napomenuti kako je istovremeno i S 1000 XR (donja fotografija) ojačao sa 165 na 170 KS, dobio za 10 mm više sjedalo, ugodnije opruge, optimizirani quickshifter, kapacitetniji akumulator, „kljun“ u boji motocikla, drugačije oplate repa, atraktivnije boje…

No ovdje nas ipak najviše zanima M 1000 XR. Za razliku od osnovnog modela, on ima četverocilindrični agregat s varijabilnim upravljanjem ventila, koji u ovom slučaju razvija 201 KS pri 12.750 o/min, što je rekordna vrijednost za crossover klasu. M 1000 XR ima i kraći završni prijenos, ali i kraće prijenosne omjere 4., 5. i 6. brzine, što sve čini ubrzanja još žustrijima, pa je i utoliko važnije što su na samom boku i diskretna aerodinamična krilca, koja bi trebala barem malo osujetiti propinjanje prednjeg kotača.

M 1000 XR u seriji ima poluaktivni ovjes, kovane aluminijske naplatke, 4 načina rada elektronike, 4 mape gasa te sustav za „driftanje“ na kočenju. Tu su i M kočnice, podesivi amortizer volana, pametna svjetla, lagana M baterija, više podignuti ispušni sustav od titana i veliki TFT, kao i napredna kontrola proklizavanja „launch control“ te još puno toga drugog.

Sa svim tekućinama, M 1000 XR teži 223 kg, što je za 4 kg lakše od obnovljenog S-a 1000 XR, a dodatna 3 kg se mogu uštediti kroz doplatu za M Competition paket, koji uključuje karbonske naplatke i još neke dijelove od tog laganog materijala. Deklarira se maksimalna brzina veća od 275 km/h, a više o svemu doznajte u idućem broju Moto Pulsa.