Mogli su odlučiti i drugačije, no išli su linijom manjeg otpora. Znajući da Hondina ekskluziva nije u duhu Grand Prixa.

Ako postoji sporna stvar u Moto2 prvenstvu, onda je to status Honde kao ekskluzivnog dobavljača pogonskih agregata, što je u suprotnosti s duhom Grand Prix prvenstva. I dok se mora priznati da su time bitno smanjeni troškovi utrkivanja, priča o tome da korištenje istog agregata pridonosi izjednačenosti i neizvjesnosti samo djelomično drži vodu.

Naime, Moto3 prvenstvo je bitno neizvjesnije, iako su u tu priču uključena tri različita proizvođača motocikala. Istina, dominacija KTM je trajala skoro dvije godine, no ove je sezone Honda preokrenula trendove, a tu je i dovoljno konkurenta Mahindra koja ima ozbiljne planove za blisku budućnost.

Postojao je manevarski prostor da se od početka 2016. stvari učine tehnički raznovrsnijim i u Moto2 prvenstvu, no ugovor s Hondom je upravo produžen do 2018. A moglo se, uz određena ograničenja, omogućiti ugradnju agregata drugih proizvođača, po specifikacijama sličnim onima u Supersport prvenstvu. Ili se prebaciti na korištenje dvocilindričnih agregata od 500 ccm (ili čak trocilindričnih agregata od 750 ccm), koji bi nastajali spajanjem cilindara Moto3 agregata. Takva modularna gradnja bi u konačnici mogla rezultirati i spajanjem u grupu četiri cilindra i dobivanja relativno jeftinog agregata za MotoGP. Barem je takva nekoć bila ideja.

Dakle, Moto2 klasa će nastaviti svojim putem, što znači da će vjerojatno i dalje biti zanimljivo po pitanju međusobnih borbi vozača, ali i nezanimljivo po pitanju tehnike. A hoće li se i iduće godine nastaviti dominacija Kalexa ili će motocikli sa Suter okvirima ponovo postati konkurentniji, zanimljivo je samo vozačima. Gledatelji nemaju razloga identificirati se s markama koje ne proizvode motocikle.