Rossi se probio do 4. mjesta, ali ostao 5 bodova kratak. Lorenzo je vodio cijelu utrku i tako osvojio 5 naslov prvaka.

Sve su oči u Valenciji bili uprte u Rossija, koji je trebao učiniti čudo i obraniti samo 7 bodova prednosti u odnosu na Lorenza krenuvši sa „kažnjeničke" posljednje pozicije. Zapravo, predzadnje budući je Crutchlow u krug za zagrijavanje ušao iz boksa, što je značilo da je baš on morao krenuti s kraja kolone, no to ne umanjuje uspjeh Rossija koji je već u drugom krugu bio među prvom petnaestoricom, a vrlo brzo se probio i među prvih 10. Nakon toga se njegov proboj malo usporio, ali ipak je prije polovice utrke došao do četvrte pozicije. Svejedno, do tog je trenutka već kasnio cijelu ciljnu ravninu za vodećim trojcem, čiji ritam ionako nije mogao pratiti.

Tako je jedina nada Rossija (osim onoga da odustane Lorenzo ili obojica vozača Repsol Honde, može i sva trojica) bila u tome da Marquez i Pedrosa završe ispred Lorenza. No, Lorenzo je vodio od samog početka ispred Marqueza, dok je Pedrosa sve više gubio kontakt. Činilo se da je sve riješeno, a onda je Pedrosa ponovo pojurio i sustigao vodeći dvojac. U jednom trenutku se probio ispred Marqueza, ali mu je ovaj odmah uzvratio, što je Lorenzu omogućilo da se odvoji za koji metar i s takvom minimalnom prednošću uđe u zadnja dva kruga.

Na kraju je Lorenzo pobjedom došao do petog naslova prvaka (trećeg u MotoGP klasi), s manje od tri desetinke prednosti u odnosu na Marqueza i šest desetinki u odnosu na Pedrosu. Rossi je završio s nepunih 20 sekundi zaostatka, što je značilo da mu je deseti naslov prvaka, nakon što je cijelu sezonu proveo na samom vrhu, pobjegao za samo 5 bodova. Zanimljivo je da je u počasnom krugu Rossi ipak bio počašćen ovacijama, dok je novi prvak Lorenzo od domaće španjolske publike uglavnom bio izviždan.

Nažalost, Rossi je ružnu priču koja je započeo prije dva tjedna u Maleziji nastavio i nakon utrke u Valenciji, optuživši Marqueza da namjerno nije pokušao obići Lorenza. Pravu istinu vjerojatno nikada nećemo znati, no Marquez je odgovorio da je planirao napad za posljednja dva kruga, ali da mu je Pedrosa svojim pretjecanjem bitno otežao taj plan.

Staza u Valenciji je trebala odlučiti pitanje prvaka u Moto3 kategoriji. Tu je Danny Kent lošim rezultatima u posljednjih nekoliko utrka istopio ogromnu prednost, no još uvijek mu je, čak i da Oliviera pobjedi, 14. mjesto bilo dovoljno da osvoji naslov. Portugalac Oliviera je s KTM-om odradio svoj dio posla i u napetoj završnici odnio pobjedu, dok je Kent ponovo ziheraški vozio svoju Hondu i završio kao 9. sa 10 sekundi zaostatka. Ipak, i to mu je bilo dovoljno da sa samo 6 bodova prednosti postane prvi britanski Grand Prix prvak nakon skoro 4 desetljeća.

U klasi Moto2 je francuski vozač Johann Zarco postao prvak još prije okupljanja u Motegiju, tako da je utrku u Valenciji iskoristio za testiranje novog Kalexovog motocikla i pritom završio kao 7. Nakon što je zbog ozlijede ruke propustio posljednje tri utrke, prošlogodišnji prvak Rabat došao je do 13. pobjede u svojoj zasad posljednjoj Moto2 utrci budući od iduće sezone prelazi u MotoGP. Cijelu utrku ga je poput sjene slijedio „rookie" Rins, koji se pokušao probiti naprijed u posljednjem zavoju, ali je ipak prošao ciljem kao drugi, što mu je bilo dovoljno da potvrdi titulu viceprvaka upravo ispred Rabata.

KONAČNI POREDAK:
(nakon 18 utrka)

MotoGP
1. J. Lorenzo – Yamaha – 330 bodova
2. V. Rossi – Yamaha – 325
3. M. Marquez – Honda – 242
4. D. Pedrosa – Honda – 206
5. A. Iannone – Ducati – 188

Moto2
1. J. Zarco – Kalex – 352
2. A. Rins – Kalex – 234
3. T. Rabat – Kalex – 231
4. S. Lowes – Speed Up – 186
5. T. Luthi – Kalex – 179

Moto3
1. D. Kent – Honda – 260
2. M. Oliveira – KTM – 254
3. E. Bastianini - Honda – 207
4. R. Fenati – KTM - 176
5. N. Antonelli – Honda – 174