Isplanirano je skoro 9.000 prašnjavih km, od čega pola čine brzinski ispiti. Neće biti lako, ali, bez Čilea i Perua, ni posebno lijepo.

Da podsjetimo. Prvo je Čile zatvorio svoje granice dakarskoj karavani zbog velikih poplava odmah nakon prošlogodišnjeg relija, a onda je gostoprimstvo otkazao i Peru zbog straha od eventualno mogućih poplava i nevremena za vrijeme predstojećeg relija. Ne ulazeći sad u stvarne razloge tih otkazivanja, činjenica je da su organizatori relija ostali ograničeni na teritorij prašnjave Argentine i nebeski visoke Bolivije. S obzirom na takav bitno smanjeni manevarski prostor, biti će zanimljivo vidjeti koliko je interesantnu rutu uspio osmisliti Marc Coma, prošlogodišnji pobjednik, a ovogodišnji sportski direktor relija.

Prvi dio rute starta kratkim prologom u Buenos Airesu i vodi na sjeveroistok kroz već dobro poznate argentinske krajolike, na kojim još nitko nije umro od ljepote, ali jest, i to nažalost doslovno, od iscrpljenosti. Dodatnu opasnost predstavlja to što je uglavnom riječ o makadamskim dionicama s velikim brzinskim prosjecima i obiljem prašine koja smanjuje vidljivost. Iako svakodnevno treba savladati više od 600 km, ponekad i po paklenim vrućinama, prava muka počinje od 4. etape kada će se brzinski ispit odraditi na prosječnoj nadmorskoj visini većoj od 3.500 m, s time da na kraju tog dana natjecatelji ne mogu računati na pomoć mehaničara.

Peta etapa vodi u Boliviju, pri čemu će se natjecatelji popeti na više od 4.600 m nadmorske visine i tako oboriti visinski rekord za jedan brzinski ispit. I šesti dan ostaju u Boliviji, ne spuštajući se ispod 3.500 m, i tu bi glavobolja te mučnina mogli uzeti svoj danak, odnosno rezultirati brojnim odustajanjima. Da stvar bude teža, tog dana je na rasporedu i najduži brzinski ispit s predviđenih čak 542 km. A i to pod uvjetom da se uslijed vrtoglavice negdje ne zaluta.

Nakon toga slijedi vraćanje u Argentinu i spuštanje u Saltu, gdje preostale natjecatelje čeka obećani dan odmora, ali tek nakon što odrade skoro 800 km u sedlu, od čega 353 km otpada na brzinski ispit, koji uključuje i prijelaz preko planinskih rijeka i potoka, koji u to doba godine znaju nabujati. A onda slijedi i drugi dio relija Dakar, u kojem bi konačno mogli vidjeti i prve pješčane dine. Njih će svakako nedostajati na ovogodišnjem izdanju relija, ali će ih vjerojatno biti taman dovoljno da nastane koja lijepa fotografija, posebno na 10. etapi koja prolazi kroz srce poznatih Fiambala dina.

Završne dionice neće biti osobito slikovite, ali će biti brze i naporne, posebno pretposljednja 12. etapa, koja je i najduža s planiranih čak 931 km, od čega bi 481 km trebao otpasti na brzinski ispit prašnjavim brdskim cesticama omeđenim gustom vegetacijom. Sve bi trebalo završiti u argentinskom gradu Rosario, nakon što se odradi završnih 699 km, u što je uključen i posljednji brzinski ispit od 180 km, na kojem se uvijek može dogoditi pokoje iznenađenje.

Uglavnom, kad bi prošlo sve po planu, a to nikad nije slučaj, vozači motocikala i četverocikala bi odvalili ukupno 8.973 km, od čega 4.690 km otpada na brzinske ispite. Iako je već sada jasno da nećemo gledati posebno lijepo izdanje relija Dakar, barem kad je scenografija u pitanju, nema sumnje da će ponovo samo oni najspremniji i najs(p)retnij stići do kraja. Osim toga, za nadati se da ćemo svjedočiti zanimljivoj borbi za vrh poretka, pri čemu dodatnu draž cijeloj priči daje to što KTM po prvi put nakon više od desetljeća nije glavni favorit za pobjedu. Ili ipak jest?