Dvostrukog viceprvaka klase 250 pamtimo po nevjerojatnoj pobjedi iz 2000. i borbama s Biaggijem.

U 52. godini života preminuo je Ralf Waldmann, vjerojatno od posljedica srčanog udara. Tako je iznenada otišao sjajan trkač, ali i jedno od najsimpatičnijih lica nerijetko nemilosrdnog svijeta Grand Prix utrka.

Uvijek nasmijani Nijemac je tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća slavio 20 puta, što ga čini vozačem s najviše pobjeda bez i jednog osvojenog naslova u bilo kojoj klasi. A s Hondom je bio dva puta tako blizu u klasi 250. Prvo je 1996. izgubio titulu od Biaggia za samo 6 bodova, da bi 1997. taj isti Biaggi bi bolji za samo 2 boda.

Nakon toga je jednu sezonu vozio u klasi 500 za upravljačem Modenasa KR3, da bi se 1999. vratio u klasu 250 s Aprilijom, te 2000. godine, u svojoj posljednjoj sezoni, u Doningtonu odvozio utrku po kojoj će ga se najduže pamtiti. Po promjenjivom vremenu, Waldman se odlučio za kišne gume, no u prednosti su bili oni na slickovima. Tako je nakon 17 krugova bio tek petnaesti, imao minutu i 40 sekundi zaostatka za Jacqueom, koji je već došao sasvim blizu tome da ga prijeđe za cijeli krug.

A onda je počela kiša. Waldman je bez problema bio i desetak sekundi brži po krugu i brzo se probijao kroz poredak. Na ulasku u posljednji 27 krug bio je već treći, ali s 12 sekundi zaostatka za Jacqueom. Svejedno je u nevjerojatno napetoj završnici uspio sustići Francuza, proći ga na ciljnoj ravnini, te pobijediti s 0,3 sekunde prednosti.

Nakon te sezone je otišao u vozačku mirovinu, da bi kao zamjena odvozio dvije utrke s Aprilijom 2002. godine, pa onda 2009., tada već s 43 godine na plećima odvozio jednu utrku za Kiefer Racing (na slici). Nakon vozačke karijere radio je i kao televizijski MotoGP komentator, a postao je i dioničar MZ-a u neuspjelom pokušaju da oživi tu marku.