O nekoj borbi za naslov je pretjerano govoriti, ali Rins bi mogao ugodno iznenaditi pokojom pobjedom. GSX-RR je kompletan stroj.

Nakon greške u razvoju i doista problematične 2017., prošle sezone su vozači Suzukija bili 9 puta na podiju u odrađenih 18 utrka. Nema sumnje, ostvarili su uzlazni trend, koji bi se trebao nastaviti i u 2019. Kovrčavi Alex Rins je najbolji zalog za to.

Španjolac je imao izuzetno dobru završnicu prošle sezone, te je na posljednje četiri utrke bio treći u Japanu, peti u Australiji i onda dva puta drugi u Maleziji i Valenciji. Tako je svoju tek drugu MotoGP sezonu Rins završio kao 5. u ukupnom poretku. Jasno, jedno je završiti na podiju, a nešto sasvim drugo stajati i na najvišoj stepenici, no uz malo sportske sreće mogli bi vidjeti prvu pobjedu Suzukija od Silverstonea 2016., kada je slavio Maverick Vinales.

Istovremeno, iskusni ali i nepredvidljivi Andrea Iannone je transferiran u Apriliju, a na njegovo mjesto je došao rookie Joan Mir. On teško da u svojoj prvoj sezoni može popuniti cipele Talijana, no Mir je jedan od perspektivnijih vozača nove generacije i to ne samo zbog toga što je uvjerljivo osvojio Moto3 naslov 2017. godine. Njegova prednost je hladnokrvna sportska inteligencija, odnosno izuzetna mogućnost snalaženja u kaotičnim situacija, te stoga ne čudi da se na prvim testiranjima Mir iznenađujuće lako navikao na Suzukijev MotoGP motocikl. Zasad mu najveći problem predstavlja kontinuirano propinjanje prednjeg kotača u zrak i onda držanje upravljača ravno kako se pri „slijetanju“ nebi uznemirio cijeli motocikl.

Pritom bi oba Španjolca trebala u rukama imati u skoro svakom djeliću fino dorađen GSX-RR. Redni četverocilindraš je dodatno osnažen, što je dosad bio najveći nedostatak Suzukija, iako već ni ona prošlogodišnja verzija nije bila mačji kašalj. Maksimalna brzina je najbolji indikator snage, a u Maleziji, posljednjoj suhoj utrci prošle sezone, je Rins s izmjerenih 322 km/h bio 4 km/h sporiji od Petruccija na Ducatiju, 2,2 km/h sporiji od Marqueza na Hondi i samo 0,1 km/h sporiji od Rosija na Yamahi.

Osim toga, za 2019. je pripremljen novi okvir, koji je, također, evolucija prošlogodišnjeg, ali inženjeri tvrde da su do te mjere optimizirali čvrstoću da ga više neće morati, od utrke do utrke, dodatno prilagođavati lijepljenjem karbonskih ojačanja. Uz to dorađena je elektronika, baš kao i aerodinamika, iako se konačna verzija oklopa može očekivati tek na prvoj utrci sezone u Kataru.

U razvoju novog motocikla se vodilo računa i o tome da bude bolji na kočenjima, ali se i pazilo na to da se ne poremeti izvrsna balansiranost motocikla, zbog koje je GSX-RR slovio kao možda i najbolji MotoGP stroj po lakoći i brzini kojom proždire zavoje. Dodatne fotografije Suzuikjevog MotoGP motocikla u (praktično identičnim) bojama za 2019. potražite u donjoj galeriji, a ako su vam draže pokretne slike, bacite pogled na ovaj VIDEO.