Donose li nove sponzorske boje Yamahi M1 i novu dozu energije, prijeko potrebnu Rossiju i Vinalesu? Hm, Yamaha ostaje možda i najveća enigma uoči nove sezone.

Yamaha je svoju tvorničku MotoGP momčad, koja se po novom zove Monster Energy Yamaha, svečano predstavila u Indoneziji, koja možda jest daleko, ali je itekako važno tržište za sve japanske proizvođače, a istovremeno je i dovoljno blizu Maleziji gdje upravo započinje MotoGP testiranje.

Uglavnom, nakon što se španjolski Movistar povukao iz MotoGP prvenstva, a momčad Tech 3 prebjegla ka KTM-u i samim tim Red Bullu, otvorio se prostor za dodatno pojačavanje sponzorstva Monstera u tvorničkoj momčadi Yamahe. Vizualno ta nova kombinacija boja predstavlja atraktivno osvježenje, a za nadati se da je i M1 napunjen novom energijom.

Jer malo je reći da su protekle dvije sezone, a posebno ona posljednja, bile traumatične za Yamahu. Uostalom, uspjelo im je oboriti samo jedan rekord i to onaj neslavan s najdužim nizom utrka bez pobjeda u kraljevskoj klasi (od pobjede Rossija u Assenu 2017. do slavlja Vinalesa u Phillip Islandu 2018.).

Glavni problem Yamahe je pretjerana potrošnja guma, što je posljedica toga da je M1 oduvijek preferirao oblije linije kroz zavoje, a onda se i duže vremena provodi na samom rubu gume. S Michelin guma to nije nužno najbolji pristup, a uz to je prošle godine i četverocilindrični agregat imao prelagano koljenasto vratilo, zbog čega je držanje (a onda i potrošnja) stražnje gume postalo još veći problem. A onda je sve to potencirano zaostatkom Yamahe po pitanju razvoja elektronike.

Ne čudi stoga da je za 2019. razvijena nova verzija rednog četverocilindraša, a uz to su i „hackeri“ Yamahe uhvatili posla te još krajem prošle sezone doradili rad elektronskih pomagala (neki bi MotoGP vozači rekli; elektronskih smetala). Rossi i Vinales se slažu da sve to predstavlja napredak, ali se isto tako slažu da je to samo po sebi premalo kako bi Yamaha uhvatila priključak s Hondom i Ducatijem. A uz to se ne slažu što bi po tom pitanju trebalo učiniti. Vinales bi da Yamaha M1 više nalikuje agresivnijoj Hondi, dok bi Rossi želio da M1 ostane M1, samo postane bitno bolji.

Iako je na predstavljanju momčadi bilo govora o tome kako je dorađen cijeli motocikl, u ovom trenutku je ne moguće procijeniti u kolikoj je mjeri doista unaprijeđen. Zasad se čini da novi M1 ne donosi neke radikalne promjene, što bi, samo naizgled, dalo naslutiti da je više na tragu onog što želi Rossi. Naime, Rossi već neko vrijeme zaziva prelazak na V4 agregat, no takvo što se definitivno neće dogoditi jer bi se moglo shvatiti kao kopiranje Honde, a to je nešto što japanski ponos ne može prihvatiti. Ipak, neke manje radikalne promjene bi se u skoroj budućnosti mogle i trebale dogoditi, to više što je Yamaha je preko zime promijenila japanske voditelje razvoja.

Vinales je istovremeno promijenio svog glavnog mehaničara. Nikako se nije slagao s iskusnim Ramonom Forcadom, koji je prešao u Petronas Yamahu, a na njegovo je mjesto došao Esteban Garcia. On je već ranije u karijeri radio s Vinalesom, a u posljednje je vrijeme kalio zanat u MotoGP momčadi KTM-a. Uz to, Vinales je svoj dosadašnji broj 25 zamijenio s brojem 12, sve u nadi da će i na taj način pripomoći okretanju novog lista nakon dvije za njega teške sezone s Yamahe.

Rossi je istovremeno, protiv svoje volje, ostao bez savjetnika Luce Cadalore, koji je procijenio da mu je putovanje na sve te utrke postalo prenaporno, te se odlučio ponovo posvetiti obitelji i restauriranju automobila. Svejedno, čini se da Rossiju ne nedostaje motiva, a ni sirove brzine da i u petom desetljeću života sanja o osvajanju te desete titule svjetskog prvaka. Doduše, za takvo što bi se trebalo puno toga poklopiti, a prije svega to da u iduće dvije sezone ima u rukama puno bolji M1 nego što je to bio slučaj u prethodne dvije sezone. A onda nismo daleko od toga da Rossi ostane u cirkusu i nakon 2020. U ostalom, po pravilima može nastupati sve dok mu ne bude 50, a za koji dan će navršiti tek 40.