MotoGP vozači su padali za trećinu manje nego 2018. godine, no to nije vrijedilo za sve.

Testiranja nisu u tom zbroju, no ako se računaju treninzi, kvalifikacije i utrke, onda je broj padova u 2019. smanjen za trećinu u odnosu na 2018. Konkretno, prošle sezone se u kraljevskoj klasi palo 303 puta, a ove godine 220 puta, što je uvjerljivo najmanji broj padova od 2015. godine, nakon koje su MotoGP motocikli prebačeni na Michelin gume.

Koji je razlog tako dramatičnom smanjenju broja padova, unatoč tome što se prvi put u povijesti vozilo čak 19 utrka? Teško je reći, to više što su vremenski uvjeti, u prosjeku, bili slični prošlogodišnjima, možda čak i malo lošiji. Vjerojatno je stvar i tome što su se godinama vozači navikli na Michelin gume, a sigurno je da su inženjeri uspjeli i preciznije kalibrirati elektronska pomagala, koja su silom zakona bitno jednostavnija neko u eri Bridgestone guma. No, zapravo je, kao i skoro uvijek, nezahvalno generalizirati. Stvari su puno jasnije kad gledamo pojedinačne primjere.

Recimo, svoj solidan doprinos smanjenju ukupnog broja padova dao je Marc Marquez. On je dosad redovito završavao na vrhu tog nezahvalnog poretka vozača s najviše padova, pa je tako 2017. posrnuo čak 27 puta, prošle godine je pao 23 puta, a ove godine se nije uspio izvući iz škakljive situacije samo 14 puta. Dakle, umalo je prepolovio broj padova. Pritom je vjerojatno i povećao broj nevjerojatnih spašavanja od sigurnog pada, kao što je to bio slučaj u Phillip Islandu, ali to nije glavni razlog njegove bitno bolje statistike.

Naime, Honda je, po njegovim željama, za 2019. pripremila bitno snažniji V4 agregat, s kojim je dodatno ubrzao na ravnici, pa je onda morao manje forsirati kroz zavoje. S druge strane, Crutchlow je cijelu godinu kukao da Honda s tim snažnijim agregatom i drugačijim okvirom nudi bitno lošiji osjećaj za prednji kraj. Kako onda to da je Britanac pao 17 puta u 2018., a samo 12 puta u 2019? Biti će da je zbog tog lošijeg prednjeg kraja vozio opreznije, što potvrđuju i njegovi rezultati. Naime, iako je 2019. skupio 5 padova manje, istovremeno je na njegovom kontu i 15 bodova manje, s time da je prošle godine odvozio samo 15 utrka zbog ozljede zadobivene u Phillip Islandu. U prosjeku je 2018. skupljao 10 bodova po utrci, a 2019. je taj prosjek spušten na samo 7 bodova po utrci. Dakle, definitivno je vozio sporije, a to će reći i opreznije.No, tko je onda na vrhu tog neslavnog poretka, ako nije Marquez?

Zločestim dečkom je postao Johhan Zarco, koji je odvozio samo 16 vikenda i završio kao tek 18 u ukupnom poretku, ali je zato skupio 17 padova, što je gotovo dvostruko veći zbroj nego sezonu ranije. Razlog tome je vrlo jednostavan i zove se KTM. Naime, nakon dvije godine za uzdama „korisnički orijentirane“ Yamahe, Zarco je za 2019. zajahao narančastog „bika“ i nije ga uspio ukrotiti. Na utrci za VN Austrije je čelnicima KTM-a objavio da ne želi voziti i iduće godine, a onda je do Aragona i dobio otkaz, da bi od Phillip Islanda nadalje mijenjao Nakagamija na prošlogodišnjoj Hondi i tu skupio još nekoliko vrijednih padova.

Drugi na listi je Jack Miller, koji je usprkos brojci od 15 padova odvozio svoju uvjerljivo najbolju sezonu, skoro udvostručivši broj bodova u odnosu na godinu ranije. Pritom je ubilježio 2 pada manje nego prošle godine, s time da je svoj osobni rekord od 25 padova postigao 2016. godine, kad je još bio na Hondi. Inače, baš su mehaničari Pramac Ducatija imali najviše posla jer je Millerov timski kolega Bagnaia pao 14. puta, pri čemu je najneslavnije gubljenje ravnoteže bilo ono posljednje, kad je preletio preko volana na izlasku iz boksa u Valenciji, te se pritom ozlijedio.

Ako gledamo po stazama, onda se, u sve tri klase, najviše padalo u Le Mansu (90 puta) te u Barceloni i Phillip Islandu (73 puta). Pritom je znakovito da se utrke u Le Mansu i Phillip Islandu u pravilu voze po hladnom asfaltu i isto takvom vremenu, a uz to te staze imaju i naglašeno asimetrični broj lijevih i desnih zavoja, pa se guma zna previše ohladiti s jedne strane. Potvrđuje to i statistika o najopasnijim zavojima.

Tako je najviše padova evidentirano u zavoju broj 3 u Le Mansu, prvom lijevom nakon dosta vremena. Drugi najopasniji zavoj bio je Honda Corner u Phillip Islandu, koji je opet prvi desni nakon dugo vremena. Tu su palo 27 puta, a 20 puta se palo u zavoju broj 10 u Barceloni. No, u Barceloni nije problem u temperaturi, nego u tome što je prije nekoliko godina, u ime sigurnosti i spuštanja brzine, taj zavoj postao neprirodno oštar.

No, ima tu i još jedan razlog, koji se odaziva na ime Jorge Lorenzo. Naime, Španjolac je u prvim krugovima utrke u Barceloni baš na kočenju za taj zavoj broj 10. pomeo Doviziosa, Rossija i Vinalesa. Piši četiri pada. Inače, bio je to jedan od samo četiri pada Doviziosa. Talijan je poslije toga imao sličan peh u Silverstoneu, kad je spektakularno naletio na Yamahu Quartararoa, koji je pao neposredno ispred njega.

Ako gledamo sve tri klase, onda je na vrhu poretka Moto3 rookie Tom Booth-Amos, koji je pao 22 puta, jednom više od također novajlije Oncua (obojica na KTM-u). Treći na popisu je Sam Lowes iz Moto2 klase, koji se na Kalexu malo primirio, pa je pao „samo“ 20 puta.

Najvažnije od svega je da u nijednoj od tri klase nije bilo težih posljedica padova, iako je peterostruki šampion Lorenzo zbog puknuća kralježnjaka na kraju sezone odlučio otići u vozačku mirovinu.

MotoGP vozači s najviše padova u 2020.
J. Zarco – KTM/Honda – 17 padova
J. Miller – Ducati – 15
F. Bagnaia – Ducati – 14
M. Marquez – Honda – 14
K. Abraham – Ducati – 12
C. Crutchlow – Ducati – 12
J. Mir – Suzuki – 12
A. Espargaro – Aprilia – 10
A. Iannone – Aprilia - 10

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com