14 sezona, 100 pobjeda (zapravo, već sad i više od 100), 6 uzastopnih naslova i vjerojatno jedan od najvećih ikad? Vrlo vjerojatno... U čemu je tajno, pitamo Jonathana Reu.

Nakon što je Jonathan Rea u Aragonu došao do 100. pobjede, ljudi iz Monster Energyja su porazgavarali s njime. U nastavku vam prenostimo dobar dio tog razgovora.

Na nedavnom otvaranju nove Superbike sezone, Rea je ponovno pomaknuo granice osvojivši 100. pobjedu u karijeri, slaveći u prvoj utrci na Motorland Aragonu, s gotovo 4 sekunde prednosti. Tako je Rea postao prvi vozač u povijesti svjetskog Superbike prvenstva koji je nanizao „stoljeće“ pobjeda u utrkama, te se pridružuje elitnoj skupini vozača koji su pobijedili na više od 100 utrka na svjetskoj razini, uključujući tu Giacoma Agostinija i Valentina Rossija.

Nakon te utrke, Rea je izjavio: “Dostigli smo 100 pobjeda i sve je to ostvareno uz puno muke i rada. Tijekom pauze između dvije sezone, Kawasaki se stvarno potrudio oko novog motocikla i tako smo mogli ostvariti taj korak. U to vrijeme sam zaista puno radio i na sebi i svjestan sam da sam napre-dovao u svim aspektima. Rođen sam sa željom da se utrkujem na motociklima i krenuo sam trenirati na motocross stazama sa svojim roditeljima još 1993. Dobio sam priliku za ulazak u svjetsko Su-persport prvenstvo 2008, a odmah nakon te svoje početničke sezone i u Superbikeu. Svoju prvu pobjedu sam ostavirio u Misano 2009, kao „rookie“, a sad već imam 100 pobjeda… To je stvarno ludo!”

Svejedno, Rea radije govori o kući, obitelji, motocrossu ili čak biciklizmu, nego o svojim podvizima na stazi s tvorničkim Kawasaki timom. Dok neki vozači stalno zvone na sva zvona čak i na najmanji tračak uspjeha, Rea to ne čini, što je osvježavajuće. Tek kad spusti vizir, Rea oslobađa svoj izvanzemaljski talent i brutalan fokus na konkurenciju. Čim siđe s motora, opet je to ležeran JR. To je nevjerojatno s obzirom na očekivanja i pritisak.

“Mislim da to ima veze s odrastanjem u Sjevernoj Irskoj i gledanjem mog oca kako se utrkuje. Ni-kada nismo bili u okruženju u kojem ste, kada ste bili dobri, dobili tapšanje po ramenu i završili s glavom u oblacima", objašnjava Rea.

“Uvijek su te učili da budeš ponizan. Čak su i uzori, poput Joeyja Dunlopa, bili narodni prvaci jer su bili samo normalni momci. Kad sam bio mlađi i pobjeđivao u utrkama u motocrossu i napravio veliki „whip“ ili „one hander“ pozdravljajući publiku pri prolasku kroz cilj, tata bi me opomenuo! Siguran sam da je taj stav da ostaneš skroman čak i ako pobjeđuješ, i onda se prebaciš na sljedeću utrku, utjecao na to što sad mogu ostati tako fokusiran. Što ste stariji, više shvaćate koliko truda ide u ostvarivanje rezultata, tako da se definitivno povećava i nastojanje da nastavite ulagati u sebe i radite više i više."

"Bilo je puno buke kada sam prestigao Carla Fogartyja na popisu vozača s najviše pobjeda svih vremena", nastavlja Rea. "Mislim da je tada imao 59 pobjeda i prestigao sam ga u Brnu 2018. To je bila velika stvar, 60 pobjeda. Dakle, sada samo nekoliko sezona kasnije, pričamo o 100 pobjeda i to je nevjerojatno."

Koja je njegova tajna?

"Definitivno postoji priručnik s uputama za spajanje savršenog kruga", kaže Rea sa smiješkom. "Za mene je to doslovno A-B-C procedura. Znaš stazu, znaš motor i znaš da trebaš slijediti zadanu ruti-nu da bi bio brz. Općenito, iz godine u godinu se stvari ne mijenjaju previše. To nije kao motocross na kojem sam odrastao, gdje bi se uvjeti mijenjali iz kruga u kruga. Mogu otići na zimska testiranja, na primjer, nakon što sam nekoliko mjeseci bio bez motora i odmah sam prilično blizu rekorda kruga, jer je imam to naučeno iskustvo.“

"Podsvjesno znaš kako se to radi. Nikada nisam radio bilješke, ali znam da svaka staza ima definiti-van proces korak po korak o tome kako napraviti brzi krug. Često se šalim sa svojim prijateljima da ih mogu raditi točno moje vrijeme kruga, ako samo slijede točno ono što kažem."

Od svoje 101 pobjede, 86 ih je dohvatio za upravljačem Kawasakija.

“Kada sam se pridružio momčadi Kawasaki, već sam imao iskustvo s jednim drugim odličnim tea-mom; Ten Kate Honda. I imao sam odlične odnose s tim dečkima, ali kada sam se pridružio Kawasakijevoj momčadi, koja je smještena u Barceloni, taj južnoeuropski način života me je preba-cio u brzinu koja mi je definitivno odgovarala,” nastavlja Rea. “Vlasnik tima ima, kako bih to rekao, vrlo zdravu opsesiju da bude najbolji što može biti.“

Dakle, sada, sa 100 pobjeda u torbi, kuda dalje? Da li Rea uopće prati statistiku i daje joj na važnosti?

"Svaka pobjeda u utrci je posebna, a ja nikada nisam bio tip za statistiku. Ali kad sam se približio stotoj pobjedi, to je postao veliki cilj. To je tako „cool“ broj i biljeg u karijeri. Jako sam ponosan na to. Imali smo malo peha u zimskim testiranjima s lošim vremenom, ali moj tim nije ništa prepustio slučaju i bili smo na svakom testu na kojem smo mogli. Reorganizirali su i odgodili stvari, jako sam zahvalan svima. Ne samo vodstvu, već i svim mehaničarima i njihovim obiteljima, koji se žrtvuju za ovo. Uvijek će se naći netko iz iduće generacije i otići jedan korak dalje. Samo pokušavam biti što brži i uživati u tome. To je dovoljno – i znači više od statistike."

Credits:

Photography: Kawasaki Racing Team
Editorial: Monster Energy / John Close

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com