Motosport

Može li Honda konačno skinuti KTM s trona? Krenuli su loše. Na posljednjem treningu se ozlijedio Benavides.

Honda već nekoliko godina ulaže hrpu novaca da bi sa svojim natjecateljskim prototipom CRF 450 Rally pobijedila KTM. Ne može se poreći da su uvijek blizu ostvarenju tog cilja, no još uvijek nisu uspjeli nadmudriti Austrijance. Upravo suprotno, čini se kao da se momčad KTM-a poigrava s njima.

Obično tvornički vozači Honde krenu furiozno u rally Dakar, ali ulaskom u drugi tjedan vrh poretka redovito prepuštaju dotad strpljivim KTM-ovim prvotimcima. Hondin motocikl je možda doveden do tehničkog savršenstva, no čini se da je baš zbog te filigranske izrade i previše osjetljiv na svu tu kombinaciju vode, blata pijeska i soli.

Tako je njihov prvi vozač Barreda u posljednje dvije godine dva puta odustao zbog tehničkog kvara i to na gotovo istom mjestu u visokoj Boliviji. Njegov timski kolega je preuzeo štafetu, ali je i on prošle godine izgubio praktično sve šanse kad mu je grana probušila hladnjak. Nakon toga je pokušao nadoknaditi izgubljeno i reli završio padom.

Španjolac Barreda i Portugalac Goncalves su i ove godine vozači Honde i nema sumnje kako su dovoljno brzi da odnesu pobjedu, no nova evolucija rally motocikla je tijekom protekle sezone ponovo prečesto upadala u misteriozne tehničke probleme. Osim toga, momčad je pretrpjela teški udarac kada se na posljednjem pustinjskom treningu uoči relija Dakar ozlijedio talentirani Kevin Benavides, koji je prošle godine u svom prvom nastupu završio na 4. mjestu i tako bio najbolje plasirani vozač Honde. Zbog toga je Argentinac ovaj put bio i jedan od favorita za pobjedu, no ozljeda je dovoljno teška da ga nećemo vidjeti na startu.

Kao i prošle godine, u momčadi je američki vozač Ricky Brabec, koji bi se mogao boriti za pokoju etapnu pobjedu, ali teško da može konkurirati za sam vrh. Tu je i Michael Medge, koji ima ulogu brze asistencije, što znači da će morati slijediti Barredu i Goncalvesa kako bi im za vrijeme etape mogao pružiti pomoć u slučaju kvara, a to uključuje i doniranje ispravnih dijelova svog motocikla.

Reli Dakar kreće 2. siječnja iz Paragvaja, a trebao bi završiti 14. siječnja u Buenos Airesu. Između toga bi natjecatelji trebali odraditi nekih 9.000 km, od čega otprilike polovica otpada na brzinske ispite. Dodatne fotografije Hondina ljudstva i tehnike pogledajte u donjoj galeriji.

Najveće šanse da prekine 15 godišnju dominaciju KTM-a možda ima drugi KTM. S Husqvarna naljepnicama.

Cijelo ovo tisućljeće KTM dominira relijem Dakar. Honda posljednjih godina ne štedi municiju, a i Yamaha kao da stalno nešto pokušava, no čak ni nakon što je Despres sjeo za upravljač automobila, a Coma postao direktor samog relija, nepobjedivost KTM-a nije dolazila u pitanje. Tako se i prošle godine trebalo dogoditi čudo pa da KTM ne odnese pobjedu, a i onda bi pobijedio KTM, samo s naljepnicama Husqvarne.

Naime, iza Pricea koji je s tvorničkim KTM-om došao do prve pobjede iz tek drugog nastupa, te drugoplasiranog Svitka na privatnom KTM-u, prošle godine je treći do cilja došao Čileanac Pablo Quintanilla za upravljačem Husqvarne FR 450, koja nije ništa drugo nego klon KTM-ovog rally motocikla.

Jasno da Quintanilla na predstojećem relija Dakar misli otići i korak dalje, ohrabren i time što je u međuvremenu postao i svjetski prvak u toj disciplini. Istina, na natjecanju koje traje 2 tjedna i 9 tisuća kilometara nezahvalno je bilo što prognozirati, pa možda čak i to da će pobijediti KTM, no Quintanilla ima sve što mu treba da se ponovo bori za sam vrh poretka.

Problem Husqvarne je u tome što je sav teret očekivanja svaljen na leđa jednog vozača, no utoliko lakši posao ima Pela Renet, bivši svjetski enduro prvak, koji se teško ozlijedio na prošlom reliju Dakar i sada je spreman za osvetu i dokazivanje. Osim toga, u redove Husqvarne je prestupio i iskusni portugalski vozač Ruben Faria, ali ne kao natjecatelj, nego kao taktički savjetnik.

Reli Dakar kreće 2. siječnja iz Paragvaja, a trebao bi završiti 14. siječnja u Buenos Airesu. Između toga bi natjecatelji trebali odraditi nekih 9.000 km, od čega otprilike polovica otpada na brzinske ispite. Atraktivne fotografije s Husqvarnom FR 450 u akciji pogledajte u donjoj galeriji.

Organizatori obećavaju najteži Rally Dakar otkad je to natjecanje stupilo u Južnu Ameriku. Paragvaj, Bolivija i Argentina donose ekstremne vremenske uvjete i isto takav teren.

Moglo bi se reći da je koncepcija južnoameričkog izdanja relija Dakar već neko vrijeme u krizi, pa su organizatori, ne bi li ponudili nešto novo i natjecateljima i gledateljima, odlučili odvesti stvari u ekstreme. Između ostalog i tako što će se 6 dana juriti na nadmorskoj visini većoj od 3.500 m, no pritom veseli najava da bi od ukupno 12 etapa njih 7 trebalo donijeti i pješčane dine. Doduše, ostaje nam još vidjeti u kolikoj mjeri

Već se od ranije zna da će novi reli Dakar krenuti 2. siječnja iduće godine iz Asunciona, prijestolnice Paragvaja, pete južnoameričke zemlje koja će ugostiti ovo događanje. Tu će se u gotovo tropskim uvjetima odvoziti i kratki brzinski ispit nakon čega karavana prelazi u Argentinu, pa se penje u previsoku Boliviju, gdje će se natjecatelji smrzavati i disati na škrge kroz pet etapa, plus dan odmora. Nakon toga slijedi maratonska etapa (bez pomoći mehaničara na kraju dana) i postupno spuštanje u Argentinu, kojom će preostali natjecatelji morati prašiti uzduž i poprijeko ako žele 14. siječnja vidjeti cilj u Buenos Airesu.

Na startu bi se trebalo naći 146 vozača motocikala i 37 vozača motocikala, pred kojima je planiranih 8.647 km, od čeka 4.149 km otpada na brzinske ispite. Neposredno prije dana odmora na programu je najduži brzinski ispit od 527 km, plus poveznica od 259 km, dok će na 9. etapi trebati prevaliti ukupno 977 km, od čega 406 km otpada na brzinski ispit. Za pretpostaviti je da će na licu mjesta organizator neke od tih brzinskih ispita skratiti, možda i otkazati, na ime nepredvidivih vremenskih uvjeta ili prevelikog umora i zaostajanja glavnine natjecatelja.

Po prvi put zasebnu klasu čine i četverociklima srodna SSV vozila, koja su se tako odvojila od automobila. U idućim tjednima ćemo se pozabaviti i glavnim favoritima u konkurenciji motociklista.

Uključivanje Paragvaja je simbolična novost relija Dakar, koji će i doslovno zadati još više glavobolja natjecateljima. Nećemo uživati u ljepoti.

Službeni naziv je Dakar Rally Asuncion – La Paz – Buenos Aires, čime se želi naglasiti da je srebrna nit ovogodišnjeg izdanja povezivanje glavnih gradova Paragvaja, Bolivije i Argentine. Dakle, u svom 39. izdanju, ovaj najpoznatiji (nekoć) pustinjski reli će posjetiti i 29. različitu zemlju, iako je uključivanje Paragvaja tek svojevrsni „smokvin list“. Naime, ruta uopće ne vodi preko te zemlje, nego će iz glavnog grada Asunciona samo „skoknuti“ do obližnje argentinske granice, na putu do Bolivije, gdje će se ovaj put odraditi čak 5 etapa, plus dan odmora.

Tako dugotrajan boravak na velikim nadmorskim visinama u Boliviji sigurno će uzrokovati probleme s glavoboljama kod natjecatelja, koji su i na dosadašnji relativno kratkim izletima u tu zemlju imali dosta problema s visinskom bolešću. U tom smislu, drugi tjedan donosi olakšanje, odnosno spuštanje u Argentinu, gdje bi nakon prolaska kroz prašnjavu pampu sve i trebalo završiti 14. siječnja u Buenos Airesu.

Osim tih grubih smjernica i općenitog obećanja o standardnih 9.000 km dugačkoj ruti, zasad nisu otkriveni nikakvi konkretni detalji. Možda i s razlogom budući se teško oteti dojmu da organizatorima, nakon što im je Čile trajno otkazao gostoprimstvo, nedostaje i prostora i ideja, pa je tako za očekivati kako će reli biti sličan onom prošlogodišnjem, s obiljem brzog makadama i (pre)malom dozom pješčanih dina. Zapravo, moglo bi se desiti da klasična pustinja gotovo u potpunosti izostane, no pustimo se iznenaditi.

(Foto: Bauer E./RallyZone - KTM)

Iako su među prvom petoricom i vozači Husqvarne, Honde te Yamahe, dominacija KTM-a se nastavila. Ovo im je 15. pobjeda u nizu.

Ako je u prvoj polovici relija Dakar i bilo iznimno neizvjesno, pitanje pobjednika je riješeno ubrzo nakon dana odmara, na dvije, tri pustinjske etape, kada je i dotad odličan Price jedini odradio posao bez greške. Nakon 13 dana utrkivanja i 5 etapnih pobjeda, Price je prošao ciljem sa skoro 40 minuta prednosti i tako postao prvi Australac ukupni pobjednik, ali i prvi koji je pobijedio na ovom natjecanju već iz drugog pokušaja.

Onako usput je donio i 15. pobjedu u nizu KTM-u, koji je, iako je ostao bez glavne zvijezde Marca Come, bio još dominantniji nego prošle godine, zahvaljujući i sjajnom slovačkom „privatniku“ Štefanu Svitku s kojim su austrijskoj marki pripala prva dva mjesta. Mogli bi reći i kompletno pobjedničko postolje budući je trećeplasirani Quintanilla, zapravo, vozio tvornički KTM s naljepnicama Husqvarne.

A upravo je borba za treće mjesto učinila zanimljivijim posljednje dvije etape. Debitant Meo je ispao iz te kombinacije nakon što je na pretposljednjoj etapi prvo morao sačekati timskog kolegu Pricea, kako bi mu štitio leđa, a onda je još i pao u samoj završnici etape i ozlijeđen na kraju jedva završio reli. No, zato je taj predzadnji dan u borbu za treće mjesto uskočio dotad gotovo neprimjetni Rodrigues, koji je donio prvu etapnu pobjedu Yamahi.

Uglavnom, na ulasku u posljednju etapu od 180 km, Quintanilla je imao 4 minuta prednosti pred Benavidesom na Hondi, koji je opet imao samo sekundu prednosti u odnosu na Rodriguesa. Njih trojica su, u istom tom rasporedu, bili i najbrži na toj završnoj etapi, tako da je treće mjesto na kraju ipak pripalo Quintanilli s Husqvarnom.

Pritom je, s obzirom da više nema ni Despresa ni Come, možda i bilo je jasno kako će doći do smjene generacija, no tko bi rekao da će ta promjena biti takvog intenziteta. Uz pobjednika Pricea, kojem je to bio tek drugi nastup, tu su još i sedmorica debitanata među prvih dvanaest, redom četvrti Benavides (Honda), šesti Van Beveren (Yamaha), sedmi Meo (KTM), deveti Brabec (Honda), deseti Farres Guell (KTM), jedanaesti Adrien Metge (Honda) i dvanaesti Cerutti (Husqvarna).

U konkurenciji četverocikala su ponovo pobijedila argentinska braća Patronelli, pri čemu je ovaj put bio Marcos bio 5 minuta brži od Alejandra, a vrijedi spomenuti i slavlje Peterhansela s Peugeotom, koji je tako nakon šest pobjeda s Yamahom došao i do šeste pobjede za upravljačem automobila.

Konačan poredak:

Motocikli
1. T. Price – KTM - 48h:09min.15sek
2. Š. Svitko – KTM – +39.41
3. P. Quintanilla - Husqvarna - +48.48
4. K. Benavides – Honda – +54.47
5. H. Rodrigues – Yamaha - +55.44
6. A. Van Beveren – Yamaha - +1:46.29
7. A. Meo – KTM – 1:56.47
8. G. Farres Guell – KTM - +2:00.01
9. R. Brabec - Honda - +2:11.27
10. A. Monleon – KTM - +3:27.49

Četverocikli
1. M. Patronelli – Yamaha – 58h:47min.41sek
2. A. Patronelli – Yamaha – + 5.23
3. B. Baragwanath – Yamaha – + 1:41.53
4. S. Karyakin – Yamaha - + 1:44.25
5. J. Gonzales Feiroli – Yamaha - +2:02.08

(Foto: E. Bauer/RallyZone)

Goncalves (Honda) je odustao zbog pada, a Price je nadomak svoje prve pobjede i 15. u nizu za KTM.

Iako je još dva dana ranije izgubio sve šanse za pobjedu, Goncalves je i na 11. etapi bespoštedno jurio nastojeći smanjiti svoj nedostatak. Pritom je prvi pad odradio bez većih posljedica, no nakon 118 km je još jednom izgubio ravnotežu i zaradio potres mozga, nakon čega je helikopterom prevezen u bolnicu, gdje su utvrdili da nema ozbiljnijih ozljeda. Bio je to loš dan za Hondu budući je debitant Benavides pogriješio u navigaciji i tako se poprilično udaljio od najniže stepenice pobjedničkog podija.

No, borba za treće mjesto je itekako živa. Rookie Meo je odnio svoju drugu etapnu pobjedu za upravljačem tvorničkog KTM-a i tako se probio ispred Quintanille na Husqvarni, pri čemu razmak između njih dvojice iznosi manje od 2 minute. Pritom Meo ima taj hendikep da će na pretposljednju etapu krenuti kao prvi zbog čega će morati biti dodatno pažljiv po pitanju navigacije.

Slovak Svitko, pobjednik prethodne etape, je i dalje drugi, ali je, krenuvši kao prvi, izgubio 12 minuta u odnosu na Mea i sada mu je preostalo još samo 8 minuta prednost, dok se istovremeno na više od pola sata rastegnuo njegov zaostatak za Priceom, koji je bio drugi najbrži i tako se dodatno učvrstio u vodstvu. Inače, i ova je etapa zbog velike vrućine prekinuta nakon 2. kontrolne točke, na 243. kilometru. Slijede još samo dvije etape, pri čemu pretposljednja brdsko-planinska dionica broji čak 931 km, od čega 481 km otpada na brzinski ispit. Dakle, naziru se pobjednici i gubitnici, ali još uvijek nije baš sve riješeno.

Rezultati 11. etape

1. A. Meo – KTM - 5h:19min.08sek
2. T. Price – KTM – +0.18
3. P. Quintanilla – Husqvarna - +2.48
4. H. Rodrigues – Yamaha + 6.02
5. A. Van Beveren – Yamaha – +12.09

Trenutni poredak nakon 11. etape:

1. T. Price – KTM - 40h:08min.30sek
2. Š. Svitko – KTM – +35.23
3. A. Meo – KTM - +43.06
4. P. Quintanilla - Husqvarna - +45.19
5. K. Benavides – Honda – +57.05

Konačno prava pustinja i prva pobjeda za Svitka (KTM). Goncalves se čudesno vratio, ili ipak nije?

Iako su se i prethodna dva dan borili s užarenim pijeskom prošaranim pustinjskom vegetacijom, tek je 10. etapa podsjetila na Dakar kakav je nekada bio. Pomalo ironično, zadnjih 30-ak kilometara je bilo otkazano zbog nabujale rijeke, no dotadašnjih je skoro 250 km ponudilo pristojnu količinu bijelih pješčanih dina argentinske pustinje Fiambala.

Zanimljivo je bili i prije samog starta, budući je ostalo vidjeti hoće li utrku nastaviti Goncalves, kojem je dan ranije grana probušila hladnjak, što je rezultiralo kvarom na pogonskom agregatu njegove Honde. U prilog mu je išlo do što se nekako dovukao do kontrolne točke 2, na kojoj je, baš u to vrijeme, odlučeno da se prekida etapa, pa ga je kao dotad drugoplasiranog u ukupnom poretku do kampa odšlepao njegov timski kolega Ceci. Međutim, problem je bio u tome što je bila riječ o maratonskoj etapi, pa Goncalves nije mogao računati na pomoć mehaničara, niti na rezervne dijelove. Na kraju je uz pomoć timskih kolega rastavio i popravio agregat, a očevici su uvjereni da je pritom i posudio klip od suborca Metgea.

Iz Honde tvrde da do te razmjene dijelova nije došlo, no indikativno je da je iduće jutro Goncalves uspio pokrenuti svoju Hondu, dok se upravo Metge čudom čudio kako njegov motocikl odjednom neće upaliti. Bilo kako bilo, Goncalves je bez problema odradio 10. etapu, čak je bio i 4. najbrži, te je na kraju dana bio treći u poretku, doduše s nešto više od pola sata zaostatka za vodećim Priceom. No, preko noći se uz njegovo ime pojavila kazna od skoro 40 minuta, zbog toga što se prethodnog dana, pokušavajući popraviti motocikl, zadržao duže od sata na spomenutoj kontrolnoj točki 2, na kojoj je utrka prekinuta, a smio je tamo biti samo 15 minuta.

Sama etapa, u kojoj je bio izmiješan start najboljih vozača motocikala te automobilskih i kamionskih posada, rezultirala je prvim slavljem slovačkog privatnika Svitka, koji se tako dodatno učvrstio na drugom mjestu u ukupnom poretku. Drugi najbrži je bio argentinski debitant Benavides s Hondom, dok je ukupno vodeći Price vozio mrvicu opreznije te je završio kao treći najbrži, što je bilo i više nego dovoljno da zadrži uvjerljivo vodstvo, u trenutku kad je najteži dio relija već završio te su preostale još tri etape do samog kraja. Lako je moguće da su prva dva mjesta već podijeljena, no u borbi za treće mjesto su Quintanilla na Husqvarni, Meo na KTM-u i Benavides na Hondi unutar samo dvije i pol minute razmaka.

Rezultati 10. etape

1. Š. Svitko – KTM - 3h:47min.23sek
2. K. Benavides – Honda – +2.54
3. T. Price – KTM – +5.47
4. P. Goncalves – Honda - +6.01
5. A. Meo – KTM - + 7:43

Trenutni poredak nakon 10. etape:

1. T. Price – KTM - 34h:49min.04sek
2. Š. Svitko – KTM – +23.12
3. P. Quintanilla - Husqvarna - +42.49
4. A. Meo – KTM - +44.04
5. K. Benavides – Honda – +45.10

(Foto: E. Bauer/RallyZone)

Kontraverzna odluka o prekidu etape možda je spasila Goncalvesa, no Price je užarenoj pustinji daleko odmakao.

Trebala je to biti najkraća etapa na ovogodišnjem reliju Dakar, s ukupno 436 km, od čega je 285 km otpadalo na brzinski ispit. No, znalo se da će svejedno biti i jedna od težih, što zbog zahtjevnog pustinjskog terena, što zbog očekivanih velikih vrućina. I doista, iako su krenuli u rano jutro, temperatura se ubrzo popela do 45°, što je među amaterima stvorilo velike probleme s dehidracijom i iscrpljenošću, tako da su organizatori odlučili prekinuti brzinski ispit nakon druge kontrolne točke.

Što sve i ne bi bilo sporno da nije išlo na dvostruku štetu trenutno vodećeg Pricea. Naime, vozač KTM-a je bio uvjerljivo najbrži i sa svakim novim kilometrom je povećavao svoju prednost, a ujedno je bio jedan od desetak vozača koji su prošli drugu kontrolnu točku prije nego li je došlo do prekida i tako odradili cijeli brzinski ispit. Osim toga, njegovom glavnom konkurentu Goncalvesu je grana probušila hladnjak, tako da mu je agregat „presušio“, a iako se dovukao do druge kontrolne točke, nakon toga više nije mogao oživiti svoju Hondu. Dakle, bio je na samom pragu odustajanja, bespomoćno zaglavljen na drugoj kontrolnoj točki, kad ga je Marc Coma, novi sportski direktor relija, obavijestio da se, baš tu, etapa prekida.

Tom je odlukom Goncalves možda spašen, odnosno nije izgubio dodatno vrijeme bez obzira na to što ga je do kampa šlepao timski kolega Ceci. No, problem za Goncvalvesa je u tome što nije mogao računati na pomoć mehaničara i zalihu rezervnih dijelova budući je riječ o maratonskoj etapi, na kojoj su, na kraju dana, natjecatelji prepušteni sami sebi i svojim timskim kolegama.

Jasno da Price nije bio sretan takvim razvojem događaja, a i sami organizatori nisu znali kako riješiti situaciju, odnosno da li uzeti vremena do druge kontrolne točke ili ipak za cijelu etapu, pri čemu bi svi oni koji nisu odradili drugu polovicu dobili grupno vrijeme. Zbog toga su se nekoliko puta mijenjale tablice, tako da ni ovu posljednju verziju ne treba smatrati konačnom. Ipak, kako god da se stvari okrenu, Price se ozbiljno odvojio u vodstvu, a Goncalvesu bi trebalo pravo čudo da se vrati u igru. Uostalom, slijedi još jedna pustinjska etapa, koja bi trebala odgovarati Priceu, a ostaje za vidjeti hoće li se Goncalves uopće naći na startu te dionice, koja će započeti atraktivnim startom, u kojem će najbolji motociklisti biti izmješani s najbržim posadama automobila i kamiona.

Rezultati 9. etape

1. T. Price – KTM - 3h:26min.58sek
2. R. Brabec – Honda – +12.29
3. Š. Svitko – KTM – +14.45
4. A. Meo – KTM - + 13:24
5. A. Van Beveren - Yamaha - +15.54

Trenutni poredak nakon 9. etape:

1. T. Price – KTM - 30h:55min.54sek
2. Š. Svitko – KTM – +28.59
3. P. Goncalves – Honda – +34.01
4. P. Quintanilla - Husqvarna - +38.41
5. A. Meo – KTM - +42.08

(Foto: Bauer E./RallyZone)