Motosport

Tehnika je preuzeta od KTM-a, a 95% dizajna od bratskog modela Svartpilen, no novi Vitpilen 801 je svejedno sasvim originalan. Ili možda ipak nije?

Za razliku od Svartpilena 801, koji ima sasvim konvencionalno LED svjetlo i maskicu u scrambler stilu, netom predstavljeni Vitpilen 801 krasi puno atraktivnije prednje svjetlo, s ukoso „odrezanim“ kružnim vijencem, unutar čije šupljine je smješteno i glavno LED svjetlo. Time nemalo podsjeća na Ducatijev Monster, ali prihvatite to samo kao potvrdu da je ovaj novitet, koji teži 180 kg bez goriva, zamišljen kao sportski naked.

Tehnika je praktično u potpunosti preuzeta od KTM-a 790 Duke, s time da u ovom slučaju paralelni dvocilindraš od 799 ccm razvija potentnijih 105 KS. Podesivi ovjes je marke WP, kočnice isporučuje J.Juan, dok je ABS marke Bosch te, kao i kontrola proklizavanja, uzima u obzir nagib motocikla. Serijska oprema uključuje i 4 mape rada elektronike, quickshifter i TFT instrumente od 5“ koji se mogu povezati s pametnim telefonom, te prikazivati i navigaciju.

Avanturistički Norden 901 zaživio je i u verziji Expedition, pogodnijoj za daleka putovanja, i to po asfaltu i van njega.

Kao i kod osnovne verzije, u igri je potpuno podesivi WP ovjes, ali je hod produžen na 240 mm na oba kotača. Uz to, Expedition je u seriji bogatiji za grijane ručke i sjedalo, kao i veći vjetrobran, drugačije štitnike agregata, kao i centralni oslonac, s kojim se, između ostalog, olakšava i podmazivanje lanca na putovanjima.

U seriji dolaze i mekani bočni koferi zapremine 36 litara te mogućnost bežičnog povezivanja pametnog telefona s TFT instrumentima i prikazivanja navigacije. KTM-ov dvocilindraš od 889 ccm broji nepromijenjenih 105 KS pri 8.000 o/min, a težina bez goriva je 214,5 kg, što je za 10,5 kg više od osnovnog modela, u odnosu na kojeg Expedition verzija ima bitno atraktivnije boje i grafike.

Uoči posljednje etape, Price je spao na samo 12 sekundi prednosti u odnosu na Benavidesa, koji je ono najbolje od sebe očito čuvao za sam kraj.

Nakon što se teško ozlijedio pri padu na 65. kilometru vrlo prvog brzinca i morao odustati, bilo je jasno da Sam Sunderland, britanski vozač na tvorničkom GasGasu, neće ponoviti prošlogodišnju pobjedu. Ali potom do samog kraja nije bilo jasno tko će ga naslijediti na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja.

Posljednja etapa je obično samo stvar formalnosti, a ovaj puta to definitivno nije bio slučaj. Kevin Benavides je s tvorničkim KTM-om odlično odigrao svoje karte i uspio pobijediti na pretposljednjoj etapi, te se tako približio timskom kolegi Priceu na samo 12 sekundi uoči završnog brzinca. A i Skyler Howes je kasnio samo minutu i pol.

Na kraju je Kevin Benavides odlično odvozio i taj završni brzinac, dok je Price u začetku etape imao problema s prolaznim točkama, koje je promašivao za samo koji metar, pa se morao vraćati. Iako je Australac bio brz u drugom dijelu završne etape, ipak je kasnio 55 sekundi za Argentincem Benavidesom i tako mu je u posljednji tren prepustio vodstvo u ukupnom poretku, izgubivši naslov, za samo 43 sekunde, nakon više od 44 sati vožnje.

Ni Howes s Husqvarnom nije mogao pratiti ritam Kevina Benavidesa, tako da je brkati Amerikanac ostao ukupno treći, s 5 minuta zaostatka. Quaintinilla je u borbi za 4. mjesto, i samim time status najboljeg vozača Honde, pretekao Van Beverena na zadnjoj etapi, a šesti je na kraju bio Luciano Benavides, mlađi brat pobjednika Kevina, s drugom tvorničkom Husqvarnom.

Ove godine je, kako bi se smanjilo taktiziranje, od treće do pretposljednje etape uvedeno nagrađivanje za trojicu onih koji prvi prolaze kroz kontrolne točke na uvodnih 200 km brzinca, kako bi im se kompenziralo to što moraju odrađivati navigaciju za druge. Njima su se dodjeljivale bonus sekunde, pa iako se tako moglo dobiti i više od 5 nagradnih minuta, bonusi očito nisu dovoljno veliki, a Kevin Benavides je najbolja potvrda toga. On je svaku etapu završio među desetoricom najbržih, ali nijednom nije bio pri samom vrhu, kako idući dan ne bi trebao biti među onima koji utiru tragove ostalima i gube vrijeme na navigaciju. Izuzetak od toga je bila pretposljednja etapa, na kojoj je pobijedio, znajući da posljednjeg dana vrijede druga pravila i da se na taj brzinac kreće u obrnutom rasporedu od onog u ukupnom poretku.

Bilo je to četvrto izdanje relija Dakar u Saudijskoj Arabiji i bilo je i napeto i spektakularno. Prve dane su obilježile kamenite etape, a onda je s dolaskom na pijesak i dine bilo problema s neuobičajeno velikim količinama kiše i izrazitom jutarnjom hladnoćom. Do dana odmora su etape bile dugačke, te izuzetno zahtjevne i za ljudstvo i imovinu, pri čemu je mokri pijesak i dodatno otežavao stvar. Zadnjih nekoliko etapa je imalo bitno kraće brzinske ispite, ali su se oni zato vozili preko gotovo nepreglednih nizova pješčanih dina, u ogromnoj pustinju na jugoistoku te zemlje.

KONAČAN POREDAK:
1. Kevin Benavides (ARG) – KTM – 44h:27min:20sek
2. Toby Price (AUS) – KTM - +0:43
3. Skyler Howes (USA) – Husqvarna - +5:04
4. Pablo Quintanilla (CHI) – Honda - +19:02
5. Adrien Van Beveren (FRA) – Honda - +20:30

KTM je Hondi preoteo prošlogodišnjeg pobjednika, a to je samo početak priče o onom što bi trebao biti itekako neizvjestan reli Dakar.

Rally Dakar kreće već 1. siječnja 2022., i ponovo povezuje ogromna pustinjska bespuća Saudijske Arabije. S time da će već prvog dana odraditi 614 km, ali od toga samo 19 km otpada na brzinski ispit, da bi 2. siječnja počeo ozbiljan posao. A sve će, nakon 13 etapa i jednog dana odmora, završiti 14. siječnja u Jeddahu, gdje sve i započinje. Kroz to vrijeme bi trebali odraditi ukupno 8 tisuća kilometara, od čega otprilike 4.300 km otpada na brzinske ispite s mjerenjem vremena.

Već je zbog dužine te utrke na zahtjevnom terenu, koji krije mnoge zamke, apsolutno nemoguće bilo što predviđati. A situaciju dodatnu komplicira i to što je većina tvorničkih momčadi barem djelomično promijenila svoje vozače, pri čemu se najvažniji transfer odnosi na to da je prošlogodišnji pobjednik Kevin Benavides prešao iz redova Honde na KTM. Honda je samo donekle uzvratila udarac tako što je na mjesto Argentinca dovela iskusnog Čilenca Pabla Quintanillu, iz redova KTM-u sestrinske Husqvarne.

Uz njega, Honda u svojim redovima i dalje ima Amerikanca Rickyja Brabeca, pobjednika iz 2020. i viceprvaka 2021., a ostao je i Čileanac Jose Ignacio Cornejo, koji je prošle godine odustao pred sam kraj, u trenutku kad je bio u vodstvu. Pomalo iznenađujuće, za Hondu će ponovo nastupiti i Joan Barreda, koji je nesumnjivo brz i rekorder po broju etapnih pobjeda, ali još nikad na kraju relija nije bio plasiran bolje od petog mjesta. Prošle godine je morao odustati nakon što je, ni ne trepnuvši, projurio pokraj stanice za nadolijevanje goriva i onda ostao bez benzina.

Uglavnom, iako Honda ima i Brabeca i Corneja koji se itekako mogu boriti za pobjedu, ipak se teško oteti dojmu da je KTM blagi favorit. Naime, uz to što su Hondi preoteli prošlogodišnjeg pobjednika Kevina Benavidesa, za tvorničku KTM momčad i dalje nastupaju Australac Toby Price i Austrijanac Matthias Walkner, obojica bivši pobjednici.

No snaga KTM je u brojevima, odnosno u činjenici da, zapravo, ako računamo i ostale brendove, imaju tri tvorničke momčadi. I to sve tri s jakim imenima. Tako je prekomandu u momčad GasGas dobio bivši pobjednik Sam Sunderland, koji je prošle godine bio treći, a Britancu će timski kolega biti Australac Daniel Sanders, koji je prošle godine iz prvog pokušaja završio četvrti. Istovremeno, boje Husqvarne će braniti uzbudljivi Amerikanac Skyler Hawks, koji je prošle godine prodao sve što ima, osim brdskog bicikla, kako bi nastupio na reliju Dakar, te je kao privatnik završio na visokom petom mjestu u ukupnom poretku. Dakle, u redovima KTM-a i njegovih sestrinskih momčadi su četiri od petorice najboljih na kraju prošlogodišnjeg iznimno uzbudljivog relija Dakar.

Ima li onda Yamaha uopće šanse kraj Honde, KTM-a i njegovih satelitskih brendova? Za početak, za pretpostaviti je da su riješili tehnički problem zbog kojeg je prošle godine odustalo svih 5 njihovih vozača. Osim toga, čini se da je Adrien Van Beveren sad konačno potpuno zdrav, a iako već četiri puta zaredom nije uspio završiti reli, ipak je riječ o vozaču koji je prije koju godinu bio doista nadomak pobjede, dok nije naletio na kamen skriven u pijesku. Uz Francuza, tu je i Ross Branch, profesionalni pilot iz Bocvane, koji je prošle godine bio u borbi za pobjedu sve dok nije morao odustati zbog kvara i svakako je brz. Tko zna, možda ugodno iznenadi i Amerikanac Andrew Short, iako se on tek treba nametnuti kao elitni vozač.

Uglavnom, potencijalnih pobjednika doista ne nedostaje, a tu je još i dosta njih koji bi mogli dobaciti barem do pobjedničkom postolja. Među njih svakako spada Lorenzo Santolino, koji je prošle godine završio kao šesti, unutar sat vremena zaostatka za pobjednikom, a na raspolaganju ima potpuno novi motocikl tvorničke momčadi Sherco. Hero Motosport je pred sam početak relija ostao bez Franca Caimija, koji je došao iz tvorničke momčadi Yamahe, ali se nedavno ozlijedio, tako da će se i ove godine pouzdati u Portugalca Joaquima Rodriguesa, koji ima potencijala progurati se duboko u top 10.

Ne sumnjamo da će bljesnuti i neko novo ime, a biti će zanimljivo pratiti i dosadašnjeg MotoGP vozača Danila Petruccija, kao pridruženog član momčadi KTM-a. Talijan je samo koji dan prije starta slomio kost u gležnju, ali tvrdi da ga to neće spriječiti da ostvari svoju životnu želju i nastupi na reliju Dakar.

Dakako da ni ove godine nema hrvatskog natjecatelja, dok će Slovenija ponovo moći navijati za Simona Marčiča, koji je prošle godine bio 36. ukupno, a odličan 5. u konkurenciji Original by Motul, u kojoj nastupaju vozači bez pomoći mehaničara. U toj istoj klasi će nastupiti i srpski pedesetogodišnji veteran Gabor Saghmeister, kojem je to već 14. reli Dakar.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Ako gledamo trendove, onda mjesto klasičnih putnih endura sve više zauzimaju lakši modeli, spremniji za off-road vožnju. Ovo je naš izbor 5 najzanimljivijih takvih noviteta.

Da bi ušao na ovu top listu, novitet za 2022. mora imati prednji kotač promjera 21 cola, ovjes razmjerno dugačkog hoda i bitno manju težinu od klasičnog putnog endura. Odnosno, mora biti dobar i za malo zahtjevniji off-road, možda i kakav skok. Dakle, nema mjesta šminkerima, pa čak ni onima koji se usude povremeno skrenuti na kakav šumski makadam. Ovo su noviteti za one koji žele putovati i raskvašenim stazama. Pa krenimo obrnutim redom, uz napomenu da više informacija o svakom od ovih noviteta možete naći u aktualnom 183. broju Moto Pulsa.

#5 - Fantic XEF 450 Rally

Za većinu motocikala na ovom popisu bi se moglo reći da su otprilike podjednako zabavni na cesti kao i van nje. Ne i za Fantic XEF 450 Rally. On se ipak puno bolje snalazi na off-roadu. Baziran na hard-enduro modelu, on je rođen spreman za kakav pustinjski reli, ali vjerujemo da bi itekako dobro poslužio i za neku malo ekstremniju avanturu daleko od civilizacije. Za razliku od KTM-ovog Rally motocikla, izgleda da će te ovaj moći kupiti čak i ako nemate kartu za reli Dakar, a i najavljena cijena od 15 tisuća eura djeluje povoljno za ovakav stroj. Pokreće ga dobro poznati Yamahin agregat iz modela YZ 450F i WR 450F, hod ovjesa je veći od 300 mm, a ima mjesta za 30 litara benzina.

#4 – Triumph Tiger 1200 Rally Pro

Samo je ime modela ostalo slično, sve ostalo je potpuno novo. Trocilindrični agregat je manje zapremine, i s drugačijim intervalima paljenja, ali zato ima još odlučnijih 150 KS, a istovremeno je skinuto i nekih 25 kg u odnosu na prethodni model. Istina, s deklariranih 249 kg (sa svim tekućinama), Rally Pro nije perce, ali je lakši od konkurenata te zapremine, a istovremeno i doista vrhunski opremljen. Ako težite putovanju u beskraj, nudi se i kao Rally Explorer, s rezervoarom zapremine 30 l.

#3 – Husqvarna Norden 901

Da još prije dvije godine nismo vidjeli prototip u visokom stupnju dovršenosti, Norden 901 bi bio itekako ugodno iznenađenje te možda doskočio i mjesto više na ovoj ljestvici. Ali zlatna sredina je nekako ipak prikladnija, jer tu ionako nije riječ o potpuno novom modelu, nego je mehanika preuzeta od KTM-ovih blizanaca 890 Adventure i 890 Adventure R. S time da se ova Husqvarna po svojim terenskim specifikacijama smješta taman negdje između tog KTM-ova dvojca, a istovremeno je puno ljepša od svakog od njih. S umjereno dugačkim hodom ovjesa i težinom od 204 kg (bez goriva), Norden 901 bi trebao biti itekako sposoban na terenu, a sa svojih 105 KS i brz na cesti. Cijena mu je 112.900 kn.

#2 Ducati DesertX

Što se tu ima čovjeku ne sviđati? Dizajn u stilu putnih endura i pustinjski rally motocikala s početka 90-ih djeluje itekako privlačno (iako ne nužno i sasvim originalno), a nemamo ni ništa protiv deklariranih 110 KS, pri čemu nas posebno zanima razvijanje te konjice u pridodanom Rally modu, koji bi, navodno, trebao biti posebno žestok. Pridodajte tome hod kotača veći od 200 mm i dobijete Ducati za kojim bi se moglo doista prašiti. Istina, bili bi još sretniji da teži nešto manje od 223 kg (sa svim tekućinama) i 130.990 kn (sa svim porezima), ali svejedno bi dodali još koji kilogram i pokoju tisuću kuna da s bočne strane repa montiraju i dodatni spremnik goriva iz asortimana dodatne opreme.

#1 Aprilia Tuareg 660

Tuareg 660 je jedini od ovih avanturističkih noviteta kojeg smo zasad imali prilike isprobati i vjerojatno je to pripomoglo tome da ga stavimo na prvo mjesto. Naime, oduševio nas je i brzinom na zavojitoj cesti baš kao i zabavom koju nam je pružio na razrovanim i blatnim makadamima Sardinije. Ovo je doista svestran motocikl, u smislu da ga možete koristiti za svaki dan, za vikend jurnjavu u supermoto stilu, kao i za kakvo putovanje, ali i za redoviti silazak s asfalta te rekreativno uživanje u malo žešćem off-roadu, garniranom lakim zanošenjem stražnjeg kraja ljubaznošću potentnog dvocilindričnog agregata. Cijena svog tog zadovoljstva je 94.490 kn, a test ovog Aprlijinog noviteta pročitajte u aktualnom 183. broju Moto Pulsa, gdje možete doznati više informacija i o svakom od ostalih Top 5 motocikala, kao i o još pedesetak drugih noviteta za 2022.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Kao zanimljivo dizajnirani klon KTM-a 890 Adventure, Norden će biti rame uz rame s nadolazećim Ducatijem DesertX.

Iako je prošlo dosta vremena, pa je senzacija ipak malo splasnula, lijepo je vidjeti da je serijski Norden 901 itekako sličan konceptu koji je prije dvije godine predstavljen u Milanu. Dakle, isplatilo se čekati na ovaj top model Husqvarne, a koji praktično kompletnu mehaniku dijeli s bratskim KTM modelima 890 Adventure i 890 Adventure R.

Tako i u ovom slučaju redni dvocilindraš od 889 ccm razvija konkretnih 105 KS, te na sebe preuzima i nosivu ulogu unutar čeličnog rešetkastog okvira. Dakako da podesivi ovjes dugačkog hoda potpisuje WP, dok kočnice isporučuje španjolska tvrtka J.Juan.

Žbičani kotači promjera 21 cola sprijeda i 18 cola straga potvrđuju da je riječ o motociklu pravog avanturističkog duha, a među tri moda rada elektronike je i onaj nazvan Off-road. Općenito, Norden 901 ima napredan set elektronskih pomagala, s ABS-om i kontrolom proklizavanja koji uzimaju u obzir nagib motocikla, a tu je i quickshifter, kao i TFT instrumenti, povezivi s pametnim telefonom.

Po visini sjedala i hodu ovjesa, Norden 901 se smješta taman između KTM-ovih modela 890 Adventure i 890 Adventure R, dok je dizajnom ova Husqvarna potpuno drugačija od njih. I ovdje se spremnik goriva proteže nisko niz bokove motocikla, ali se nenametljivo uklapa u cjelinu, koja ima i izraženu retro notu zahvaljujući okruglom LED prednjem svjetlu, kraj kojeg su i svjetla za maglu. S takvim stilom, ali i snagom, Norden 901 će biti izravan konkurent Ducatijevom novitetu DesertX, kojeg će službeno predstaviti početkom prosinca.

Više informacija o Nordenu 901 doznajte u idućem broju Moto Pulsa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Dizajn je preuzet od Svartpilena 401, a tehnika od KTM-a Duke 125. Zašto onda nismo Svartpilen 125 upoznali već i ranije?

I dok će dvocilindrični putni enduro Norden 900 uskoro proširiti ponudu Husqvarne prema gore, Svartpilen 125 je spušta stepenicu niže. Što ne treba brkati s time da bi taj model mogao biti nešto posebno pristupačan. Naime, Svartpilen 401 je uvijek bio skuplji od KTM-a Duke 390, čiji mehaniku koristi, pa je koristeći tu analogiju lako pretpostaviti da će i Svartpilen125 biti skuplji od Dukea 125. A to znači da će koštati preko 40.000 kn, što uopće nije malo za jednu 125-icu.

Svartpilen125 u seriji dolazi s WP ovjesom, ByBre kočnicama, Bosch ABS-om, Pirelli gumama, LED svjetlima te solidnim brojem ukrasnih detalja, a teži 146 kg bez goriva. Pogonski agregat od 124,7 ccm (kao i glavninu mehanike) dijeli s KTM-om Duke što znači da je na raspolaganju 15 KS, kao zakonski maksimum za klasu 125. Vizualno je praktično identičan Svartpilenu 401, a ostaje vidjeti hoće li sve ostati samo na ovom neo- scrambleru, ili će (što bi bilo logično) uskoro biti predstavljen i neo-café racer Vitpilen 125, s nižim upravljačem i "glatkim" gumama.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Ricky Brabec je dokinuo dva desetljeća dominacije KTM-a i postao prvi američki pobjednik relija Dakar.

Još od 2001. godine nitko nije mogao pobijediti vozače KTM-a, a sad je to Ricky Brabec u Saudijskoj Arabiji učinio tako glatko i naizgled tako lako da se postavlja pitanje što su svi toliko dugo čekali. Naime, Brabec je sa svojom Monster Energy Hondom CRF 450 Rally preuzeo ukupno vodstvo još na trećoj etapi i otad se praktično nije ni osvrtao. Čak si je na pretposljednjoj etapi mogao priuštiti takav luksuz da, prema vlastitim riječima, vozi na samo 70% i tako omogući Quintanilli da s Husqvarnom prepolovi svoj zaostatak, a da Brabecu svejedno ostane skoro 14 minuta prednosti.

Na posljednjoj etapi je Brabec tu prednost još i povećao na više od 16 minuta te bez ikakve drame postao prvi Amerikanac koji je slavio na reliju Dakar. Nakon 18 uzastopnih pobjeda, KTM-u je ove godine pripala tek najniža stepenica pobjedničkog postolja i to zaslugom dvostrukog pobjednika Tobyja Pricea kojem Brabec jednostavno nije pružio priliku da se u drugom tjednu relija probije u vodstvo, kao što je to učinio prošle godine.

Brabec je Hondi donio 6. slavlje na reliju Dakar, s time da se onih prethodnih 5 zbilo još 1980-ih. Nakon 23 godine pauze, Honda se na reli Dakar vratila 2013. godine, no brojni tehničkih problemi, padovi i greške vozača kumovali su tome da u prethodnih 7 pokušaja ne samo da nisu došli do pobjede, nego su samo dva puta vidjeli pobjedničko postolje. Prije nekoliko dana tragično preminuli Paulo Gonçalves je bio drugi 2015. godine, a Kevin Benavides je isti uspjeh ponovio 2018. Prošle godine je Brabec vodio u drugoj polovici relija, ali je morao odustati zbog tehničkog kvara, nakon čega je Honda sve nade stavila na pleća Benavidesa, koji je ubrzo dobio sporna tri sata kazne jer je organizator tvrdio da je na motociklu imao skrivene dodatne upute za navigaciju.

Zato je ove godine za Hondu sve prošlo glatko i bez kontroverzi. Uz pobjednika Brabeca, vrlo dobar je bio i Čileanac Cornejo Florimo, koji je završio kao četvrti, a da Barreda nije zaradio 15 minuta kazne, Honda bi imala trojicu u prvih šest. Husqvarna uz drugoplasiranog Quintanillu ima i Amerikance Howesa i Shorta na 9. i 10. mjestu, dok je čast Yamahe, nakon ranih padova Van Beverena i De Soultraita, obranio Caimi na 8. mjestu. Iako je pozvan u posljednji tren, kao zamjena za ozlijeđenog brata, Adrien Metge se sa tvorničkim Shercom umalo probio u Top 10, dok je Laia Sanz s KTM-om u bojama GasGasa ove godine završila kao 18. u ukupnom poretku.

Dakar Rally 2020 – ukupni poredak:

1. R. Brabec – Honda - 40h:02min.36sek
2. P. Quintanilla – Husqvarna - +16.26
3. T. Price – KTM - + 24.06
4. J.I. Cornej Florimo – Honda - +31.43
5. M. Walkner – KTM - +35.00
6. L. Benavides – KTM - + 37.34
7. J. Barreda Bord – Honda - +50.57
8. F. Caimi – Yamaha - + 1:42.35
9. S. Howes – Husqvarna - + 2:04.01
10. A. Short – Husqvarna – +2:10.40

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com