Dvotaktni V4 agregat od 160 KS samo je početak priče o ovoj vjernoj njemačkoj replici Grand Prix motocikla. Lagan na stazi, legalan na cesti

Mislili smo da su dvotaktne sportske 500-ice davno otišle u prošlost. Sada se vraćaju, i to ne samo na pistu, nego čak i na cestu. Doduše, u simboličnom broju od 46 komada po cijeni od 100 tisuća eura. Plus svi mogući porezi. Zašto baš 46 komada? Nisu rekli, ali nema sumnje kako su htjeli da njihov proizvod što više podsjeća na Rossijevu Hondu NSR 500, posljednji dvotaktni motocikl koji je osvojio naslov. Da bi asocijacija bila snažnija, na nosu se nalazi malo modificirani broj 46, baš kao i na repu gdje je čak i žute boje. Baš kao i kod Rossija.

No, sličnost s posljednjim dvotaktnim Grand Prix motociklima nije samo površna. Ronax 500 ispod svojih karbonskih oplata djeluje kao pravi Grand Prix motocikl od prije malo više od desetljeća, a tome u prilog ide i sam dvotaktni V4 agregat s provrtom od 54,5 i hodom od 54 mm, kutom od 80° između dva reda cilindara te dva koljenasta vratila. Uz pomoć modernog elektronskog ubrizgavanja goriva iz 499 ccm je izvučeno 160 KS pri 11.500 okr/min, a uz osnovnu mapu na raspolaganju je i ona prigušena za kišu.

Masivni aluminijski okvir nudi mogućnost mijenjanja kuta prednje vilice, komponente ovjesa i amortizer volana su marke Öhlins, za kočenje su zadužene vrhunske komponente Bremba, dok od Grand Prix standarda najviše odskaču 17 colni naplatci izrađeni od kovanog aluminija. S obilatom uporabom karbona, koja se proteže i na nosač stražnjeg kraja, Ronax 500 teži samo 145 kg, mjereno bez tekućina.

Da cijela stvar bude fascinantnija, njemački proizvođač tvrdi da se Ronax 500, kad ga nagrdite retrovizorima, može legalno voziti i cestom, iako sitnim slovima spominju samo privremenu registraciju, tako da ipak treba uzeti s rezervom. Uostalom, među 46 kupaca ovog modela vjerojatno će tek rijetki uopće i pomišljati o tome da se s ovako egzotičnim i sasvim sigurno totalno nekultiviranim motociklom provozaju do placa.