Otkad se posvađao sa svojim mentorom, Zarco je uhvatio silaznu putanju. Evo kako je sve krenulo od malih nogu i gdje bi sve to moglo završiti u MotoGP-u.

U aktualnom 165. broju Moto Pulsa, koji će još samo kratko vrijeme biti na kioscima, možete pročitati ekskluzivni, jedan na jedan intervju sa Zarcoom, koji smo odradili na utrci za VN Barcelone. Nekako baš u to vrijeme je njegova dotad meteorska MotoGP karijera uhvatila silaznu putanju, što je zasigurno imalo veze s time što se francuska zvijezda posvađala sa svojim dugogodišnjim mentorom, trenerom i menadžerom Laurentom Fellonom. U međuvremenu su se pomirili, ali Fellon mu je sada samo trener, više ne i menadžer. Doduše, ova potonja funkcija je trenutno i manje bitna budući da su već ranije ugovorili da 2019. i 2020. godine Zarco vozi za tvorničku momčad KTM-a.

Ljubaznošću Monster Energyja donosimo vam promišljanja Zarcoa o početku njegove karijere i odnosu s Fellonom, ali i o tome što tek želi postići u MotoGP-u i zašto trenira sa supermotom, kojeg u posljednje vrijeme mijenja s BeOn Moto3 motociklom pokretanim agregatom s Yamahe YZ 450F. Početkom prošle godine su pokušali trenirati i s R1, ali su on i Fellon zaključili da je pretežak i nedovoljno blizak MotoGP motociklu.

Ovu su Zarcoove izgovorene misli:

Ne sjećam se da li sam imao osam ili devet godina kad sam prvi put vozio motocikl. Pored moje kuće bio je off-road poligon na kojem ste mogli platiti i voziti (Yamahu) PW50. Nakon nekog vremena je čovjek sa staze rekao: „Ako se vašem sinu ovo sviđa, nekoliko kilometara odavde je i asfaltna staza.“ Otišli smo tamo i to je bio početak, 1999. godine.

Kasnije sam vozio motocikl od 50 ccm s mjenjačem, a to je tražilo i rad na mehanici. Moj tata je kiropraktičar i nije znao ništa o tome kako biti mehaničar. Naučio je neke stvari, ali na kraju je pronašao neke ljude da nam pomognu... Nikada nisam gledao utrke na TV-u. Gledao sam utrku 2001. godine - kada je Valentino Rossi imao taj žuti motor u klasi 500 - i rekao: „Gledaj, oni rade ono što ja radim!“ Stvarno sam bio dijete!

Nisam bio tako sjajan u školi. Imao sam trinaest, četrnaest godina kada sam upoznao Laurenta (Fellona) i dobro sam reagirao na upute koje mi je davao. Napredovao sam na motociklu, ali iste metode su mi pomogle i u školi.

Većinu vremena mi Fellon nije nudio rješenja. Samo je prenio ono što je vidio. Slušao sam ga i pokušao se adaptirati. Trebao sam nekog poput njega. Tako sam postao ono što jesam i imam tehničku bazu. Kao što mehaničar razumije kako motocikl radi, tako i ja razumijem kako se treba utrkivati.

Treniranje na supermoto motociklu mi pomaže da vozim „nježno“ i pronađem granicu vozeći „čisto“. Osjećam da iz prednjeg kraja motocikla mogu izvući nešto više, tako da mogu proći kroz zavoj drugačijom linijom i brže, ali ne priječi onu točku u kojoj počinješ proklizavati. Volio bi da mogu trenirati s motociklom tri puta tjedno, ali trenutno stignemo samo jednom. Kad si MotoGP vozač onda moraš trenirati, tako da možeš nizati krugove bez razmišljanja.

Nemam plan po kojem moram postati MotoGP prvak, ali imam san i to je važno. Trebam učiti od nekog kao što je Marc Marquez, ali ne mogu postati on. Moram ostati svoj.