Motosport

Potpisivanjem ugovora s Ducatijem, Miller je iz momčadi Pramac izgurao Reddinga, a ovaj onda Lowesa iz Aprilije.

Otkad je HRC odbio produžiti ugovor s Jackom Millerom, a istoga potpisao s Crutchlovom koji je tako postao treći vozač Honde, postalo je upitno hoće li Australac ostati u momčadi Marc VDS. Još kad mu je nedavno Livio Suppo iz Hondine garaže poručio kako će, ako ostane u Marc VDS-u, iduće godine morati voziti stari (dakle, ovogodišnji) RC213V, Miller je te shvatio kao osobnu uvredu. A uz to je postalo izvjesno da bi ostao i bez članova svoje momčadi, koje je također plaćao HRC.

I onda se dogodilo! U svemu tome nije iznenađujuće da će Jack Miller iduće godine voziti za momčad Pramac Ducati. O tome se šuška već koji mjesec. No, pomalo iznenađuje da je ugovor za iduću sezonu potpisao izravno s Ducatijem, a ne s momčadi Pramac. To znači da će uz Doviziosa i Lorenza, trenutno vjerojatno najbolje plaćenog MotoGP vozača, Ducati iduće godine na platnom spisku imati i Petruccija i Millera, ali i dva jaka testna vozača koja se odazivaju na prezimena Stoner i Pirro. Ima ih dovoljno da u stanci za ručak odigraju „na dva mala“.

Iako je potpisao ugovor izravno s Ducatijem, Miller će voziti ovogodišnji Desmosedici GP17, a ne budući GP18 koji će biti u Petruccijevoj polovici Pramacove garaže. No, nakon samo solidne karijere s Hondom, čiji je jedini pravi vrhunac prošlogodišnja pobjeda u kišnom Assenu, Miller živi u nadi da će Ducati, čak i ako nije najnoviji, više odgovarati njegovom stilu vožnje i tako njegovu karijeru vratiti na uzlaznu putanju.

Jasno, sve to znači da u momčadi Pramac za iduću godinu nema mjesta za Scotta Reddinga, čija karijera je ove sezone u stagnaciji, s predviđenim negativnim trendovima. Iako su njih dvojica mogli samo zamijeniti mjesta, to više što je vođa momčadi Marc VDS ujedno i Reddingov osobnih menadžer, tu kombinaciju smo već gledali prije dvije sezone i nije dala neke spektakularne rezultate.

Zato je, odmah nakon objava zaruka Jacka „Jackass“ Millera i Ducatija, Scott Redding požurio potpisati ugovor s Aprilijom. Doduše, to još nije i službeno objavljeno, ali je, čini se gotova stvar. To znači da će, kako se već odavno špekulira, Aprilia na kraju ove sezone završiti suradnju sa Samom Lowesom. Situaciju malo komplicira to što Lowes ima ugovor i za iduću sezonu, no u Apriliji su očito do te mjere nezadovoljni njegovim lošim rezultatima da su spremni platiti i penale. U svemu tome ostaje upitno da li jednostavno nisu dali dovoljno prilike Lowesu, kojem je ovo prva MotoGP sezona, a uz to je sve donedavno vozio prošlogodišnji Aprilijin motocikl.

AŽURIRANO: Nakon utrke u Austriji i službeno je potvrđeno da će Scott Redding iduće godine voziti u momčadi Aprilije.

Ducati je u Češkoj debitirao s radikalnim bočnim krilcima, dok je Yamaha „zašiljila“ prednju kupolu.

Možda nisu šokantne kao odbačeni „hamerhead“, no nove oplate Ducatije Desmosedici GP17 su svakako kontraverzne. I to ne samo sa vizualnog, nego i iz tehničkog aspekta s obzirom na to da ti novi aerodinamični tuneli smješteni na boku itekako strše i kao takvi sigurno ne čine kontinuiranu cjelinu s bočnim oklopima kao što to propisuju nova i očito namjerno nedorečena pravila.

No, u konačnici se sve svodi na slobodno sudačko uvjerenje, a tehnički direktor Danny Aldridge je ustvrdio da Ducati s ovim radikalnim rješenjem ne lomi pravila, nego ih samo svija. Ducatiju su tu vjerojatno malo progledali kroz prste i na ime toga što su baš oni najviše izgubili zabranom prošlogodišnjih aerodinamičnih krilaca, koje su njihovi protivnici znali nazivati i karbonskim noževima.

Jorge Lorenzo je nove oplate isprobavao za vrijeme cijelog natjecateljskog vikenda u Brnu i bio oduševljen spoznajom da mu tako generirani potisak prema dolje doista daje bolji osjećaj za prednji kraj u zavoju, na što se nadovezuje i to da je motocikl čvršći na kočenjima, ali i žustriji pri ubrzavanju iz zavoja na ime smanjene tendencije podizanja prednjeg kotača. S druge strane, „downforce“ čini motocikl „težim“ pa treba upotrijebiti više snage kod prebacivanja, a uz to aerodinamični tuneli povećavaju otpor zraka pa se nužno gubi na maksimalnoj brzini. Uglavnom, Lorenzo tvrdi da omjer dobivenog i izgubljenog 80 naprama 20%.

Iz Ducatija pak šapuću da to rješenje nudi otprilike 40% potiska prema dolje u odnosu na prošlogodišnja krilca. Nije samo jasno da li se tih 40% odnosi na Lorenzova „dvokrilca“ ili još radikalnijeg „trokrilca“ kod kojeg se tuneli spuštaju još jedan kat niže, kao što je to viđeno na motociklu kojeg je isprobao Petrucci. U svemu tome je na prvi pogled skoro pa lako previdjeti da je prednja kupola bitno manja, odnosno sužena u struku, pa onda naglo proširenih i prema gore zašiljenih bokova. Takvo rješenje bi trebalo generirati još koji njutn potiska prema dolje, ali i prebaciti zračnu struju preko šaka vozača.

Donekle slično (iako bitno manje ekstremno) viđenje prednje kupole su isprobali i vozači tvorničke Yamahe na testiranjima dan nakon utrke u Brnu. Zahvaljujući tome, M1 sada djeluje bitno agresivnije, no poanta cijele priče je da tako zašiljeni prednji kraj generira još malo „downforcea“. Iz KTM-a su im već „čestitali“ na kopiranju njihove ideje, dok istovremeno ispupčenja na boku, s integriranim kanalićima, ne djeluju bitno različito od rješenja koja je Yamahe dosad koristila na nekim utrkama.

U svemu tome postoji razlog zašto su baš sada Ducati i Yamaha iskoristili svoje pravo da jednom tijekom sezone homologiraju nove aerodinamične oplate. Naime, na rasporedu je utrka u Austriji, odnosno na specifičnoj stop&go stazi Red Bull Ring, koja se sastoji od dugačkih ravnica i sporih zavoja. U takvim uvjetima su silovita ubrzanja iz jednog lakat zavoja i brutalna kočenja za idući lakat zavoj od presudnog značenja. Utoliko je zanimljivije što je Rossi izjavio kako vjerojatno neće koristiti te nove oplate u Austriji jer se gubi previše na maksimalnoj brzini, a rezerviran je i Dovizioso kojem se ne sviđa što je tako opremljen Desmosedici fizički bitno zahtjevniji za vožnju.

Dodatne fotografije Ducatija Desmosedici i Yamahe M1 s novim oplatama pogledajte u donjoj galeriji.

Legendarni Španjolac i vlasnik 12+1 titule svjetskog prvaka preminuo je nakon prometne nesreće s četverociklom na Ibizi.

Ova godina je doista tragična za velike šampione. Nakon što je Hayden preminuo od posljedica nesreće na biciklu, Biaggi je jedva izvukao živu glavu nakon nesreće sa supermotom, a sada je otišao i veliki Angel Nieto, kojeg je krajem srpnja na Ibizi udario automobil dok je bio za upravljačem četverocikla. Iako je odmah poslije nesreće bio stavljen u induciranu komu, prognoze za opravak su bile dobre, no stanje mu se naglo pogoršalo...

Angel Nieto nije bio samo jedan od najvećih svih vremena, a svakako najveći kad su u pitanju „male“ klase, nego je svojim uspjesima popločio put današnjoj gotovo totalnoj dominaciji španjolskih vozača. Njegova karijera je započela s 12 godina, kada si je kao praktikant znao „posuditi“ motocikle klijenata mehaničarske radionice i juriti ulicama Madrida. Ubrzo je počeo nastupati u utrkama španjolskog prvenstva, a onda se s tvorničkim Derbi motociklima povremeno pojavljivati na Grand Prix utrkama u tadašnjoj klasi do 50 ccm.

Svoj prvi naslov je osvojio 1969. godine i to sa samo jednim bodom prednosti. I idućih nekoliko titula će osvajati u dramatičnim završnicama, a do kraja karijere će osvojiti 6 naslova u klasi 50 i još 7 naslova u klasi 125. Dakle, njih ukupno 13, iako je praznovjerni Nieto uvijek govorio da je osvojio 12+1 naslov.

Njegova se uspješna karijera protegnula od 1964. do 1986. godine i tijekom tog razdoblja je osvojio ukupno 90 pobjeda, po čemu je treći na listi svih vremena, iza Agostinija i svog dobrog prijatelja Rossija. Osim toga, Angel Nieto je jedni koji je osvajao naslove za upravljačima čak 5 različitih marki motocikala, proslavivši španjolske proizvođače Derbi i Bultaco, ali i Garelli, Minarelli i Kreidler.

I nakon što je objesio kacigu o klin, Angel Nieto nije nikuda otišao nego je postao uspješan vođa momčadi, TV komentator i općenito dobri duh Grand Prix prvenstva. U taj je svijet uveo i svoje sinove, i kao vozače i kao poslovne ljude koji žive od svjetskog prvenstva. Njima će i najviše nedostajati, no u kompletnom „paddocku“ će se osjetiti praznina koju je iza sebe ostavio uvijek nasmijani Angel, koji se nikad nije previše trudio da živi u skladu sa svojim imenom, nego je do kraja ostao vjeran onom fakinu koji je jurcao ulicama Madrida.

Za stazu koja se sušila, Marquez je odabrao krivu kišnu gumu. I to mu je donijelo pobjedu.

Kao i prije godinu dana, utrka u Brnu se odvijala u promjenjivim vremenskim uvjetima i kao takva bila poprilično kaotična. Kiša je prestala uoči samog starta, no nitko nije računao da će se staza tako brzo sušiti. Nije ni Marquez, koji je u posljednji tren odustao od tvrde smjese kišnih guma i prešao na mekše, računajući da će mu to dati prednost u prvih 5 krugova, nakon čega je ionako planirao otići u boks i riskirati sa slickovima.

No, staza se počela sušiti tako brzo da su Marquezove meke kišne gume već nakon prvog kruga bile gotovo uništene. Reklo bi se da je pogriješio u odabiru, no baš to ga je nagnalo da već na kraju drugog kruga krene u boks. I neki drugi su se poveli za njegovim primjerom, kao što je to bio Folger, no njegovi mehaničari još nisu rezervni motocikl prebacili s kišnih na suhe postavke, tako da je mogao samo proći kroz boks i vratiti se nakon još jednog kruga. Još više vremena je izgubio Lorenzo, koji je odlično startao, ali su im iz boksa prerano javili da je motocikl spreman, tako da je morao besposleno stajati kraj rezervnog motocikla dok je mehaničar podešavao ovjes.

Marquez nije imao takvih problema jer je njegov drugi motocikl još uoči starta prebačen na gume i postavke za suho. Osim toga, Marquez se poput mačke uspio spasiti u prvih nekoliko krugova kad je staza još uvijek bila malo previše mokra za glatke gume. A pomoglo mu je i to što su neki od glavnih konkurenata ostali predugo na kišnim gumama. Mislimo tu na Rossija, kojeg su kasno pozvali u boks, i Doviziosa kojem su mehaničari predugo prebacivali postavke na rezervnom motociklu. Zarco je s druge strane svojom voljom previše otezao s ulaskom u boks i tako nakon ranog vodstva utrka završio kao tek 12.

Uglavnom, Marquez je već u 4. krugu imao za otprilike 10 sekundi bolje vrijeme od onih koji su još uvijek bili na kišnim gumama, a kad su nakon 7. kruga praktično svi zamijenili motocikl, imao je skoro 20 sekundi prednosti. U tom trenutku su se za drugu poziciju borili Aleix Espargaro, Redding i domaći junak Abraham, no nije trebalo dugo da ih sve obiđe Pedrosa, pa su tako dvije najviše stepenice pobjedničkog podija zauzeli vozači Repsol Honde.

Iako borbe za pobjedu nije ni bilo, utrku u Češkoj je zanimljivom činio proboj tvorničkih vozača Yamahe. Obojica su nakon kaosa s odlaskom u boks bili debelo izvan prve desetorice, no Vinales se do kraja utrke probio do trećeg mjesta, dok je Rossi u samoj završnici obišao Crutchlowa i osvojio bodove za četvrtu poziciju. Dovizioso je utrku završio kao šesti, što sve znači da su se i malo povećali razmaci između prve četvorice u ukupnom poretku, koji su dosad bili ugurani unutar 10 bodova. Tako Marquez sada ima 14 bodova više od Vinalesa, 21 više od Doviziosa i 22 više od Rossija, što još uvijek garantira neizvjesnost, utoliko više što i peti Pedrosa zaostaje dohvatljivih 31 bodova.

Vratimo li pozornost natrag na samu utrku u Brnu, onda treba spomenuti da su se iza sedmoplasiranog Petruccija za 8. mjesto borili Aleix i Pol Espargaro. Aleix je pritom trebao propustiti trojicu vozača ispred sebe, kao kaznu za to što se njegova Aprilija na izlasku iz boksa prepriječila Iannoneu koji je pritom naglo zakočio i pao, dok je mlađi brat Pol Espargaro osvajanjem 9. mjesta po prvi put doveo KTM među prvu desetoricu, koju je ovaj put zaključio Folger na Tech 3 Yamahi.

Moto2 utrka je prekinuta zbog kiše, nakon čega je uslijedio ponovljeni start i sprint od samo 6 krugova, sa startnom rešetkom formiranom po redoslijedu kojim su vozači završili prvi dio utrke. To znači da je Luthi imao tek 7. startnu poziciju, ali je odlično krenuo i odmah se probio u vodstvo, nakon čega je odjurio naprijed i pobijedio sa zalihom od skoro 5 sekundi u odnosu na drugoplasiranog Alexa Marqueza. Oliveira je s KTM-om bio treći, dok se Morbidelli nije baš najbolje snašao u tom kaotičnom sprintu te je utrku završio kao 8. Takvim raspletom se donekle zgusnuo poredak na samom vrhu i Morbidelli ima samo 17 bodova više od Luthija, dok su Marquez i Oliveira smanjili zaostatak na još uvijek velikih 49 bodova.

S druge strane, Mir je uspio još malo povećati svoju bodovnu prednost u Moto3 kategoriji. Kako se u početku natopljena staza sve više sušila tako se Mir probijao prema naprijed, a na kraju je pitanje pobjednika riješio u izravno duelu s Fenatijem. Treći je bio Canet, kompletiravši tako podij za Hondu, dok je KTM-u pripalo četvrto i peto mjesto zaslugom Bendsneydera i Guevare.

Već idućeg vikenda se vozi utrka u Austriji, s time da će prije toga MotoGP vozači odraditi i testiranja u Brnu.

TRENUTNI POREDAK (nakon 10 od 18 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 154 boda
2. M. Vinales – Yamaha - 140
3. A. Dovizioso – Ducati– 133
4. V. Rossi – Yamaha – 132
5. D. Pedrosa – Honda - 123

Moto2
1. F. Morbidelli – Kalex – 182 boda
2. T. Luthi – Kalex – 165
3. A. Marquez – Kalex - 133
4. M. Oliviera – KTM – 133
5. F. Bagnaia – Kalex – 87

Moto3
1. J. Mir – Honda – 190 bodova
2. R. Fenati – Honda – 148
3. A. Canet – Honda – 126
4. J. McPhee – Honda - 93
5. J. Martin – Honda – 89

MotoGP junaci su na praznicima, no menadžeri rade punom parom. Trese se stolica i nekim tvorničkim vozačima s važećim ugovorima za iduću sezonu.

Budući da svi vozači tvorničkih momčadi imaju važeće ugovore do kraja 2018. godine, njihovi menadžeri su se u ovom trenutku trebali odmarati. No, pokazalo se da nije sve zapisano u kamenu i zato će se ova ljetna stanka od utrkivanja iskoristiti za pregovaranja. Uglavnom, ne nedostaje momčadi koje bi željele promijeniti vozače, problem je u tome što je ponuda slaba.

Krenimo od onog što je sigurno. Dakle, tvorničke momčadi Movistar Yamaha, Repsol Honda, Ducati i KTM, kao i privatna momčad Tech 3 Yamaha sigurno ostaju u istom sastavu. To bi trebalo vrijediti i za druge dvije tvorničke momčadi, no nije tajna da je Aprilia tražila zamjenu za nedovoljno brzo aklimatiziranog Lowesa, baš kao što bi se u Suzukiju vjerojatno najradije riješili Iannonea, iako to neće priznati. Jedna od solucija je da ga isporuče upravo Apriliji. Talijanskoj momčadi treba iskusan vozač, posebno ako je Talijan, no tim transferom bi Suzuki riješio samo jedan dio svog problema. Onaj drugi, koji uključuje angažiranje kvalitetne zamjene, nam se čini gotovo nerješiv.

Naime, nakon što je Crutchlow potpisao ugovor izravno s HRC-om, Petrucci produžio suradnju s (Pramac) Ducatijem, a sada i Bautista s Aspar Ducatijem, u Suzukiju i Apriliji nemaju baš što birati. Jedno od donekle zanimljivih imena s neizvjesnom sudbinom je Australac Jack Miller, no čini se da je on već jednom nogom u Pramac Ducatiju. To automatski znači da bez posla ostaje Scott Redding, koji bi mogao jednostavno zamijeniti radna mjesta s Millerom, utoliko više što je njegov menadžer Michael Bartholemy ujedno i vođa Millerove momčadi Marc VDS Racing. Ali nije i vlasnik, koji bi onda taj potez mogao protumačiti sukobom interesa. Osim toga, Redding je već bio i na Hondi i u momčadi Marc VDS Racing i da su tu stvari dobro funkcionirale ne bi se razišli.

No, Redding bi zato mogao biti taman dovoljno zanimljiv Apriliji, kao zamjena za Lowesa, u ulozi drugog vozača kraj Aleixa Espargaroa. Istovremeno, s onim što je dosad pokazao u svojoj osrednjoj karijeri, Redding vjerojatno nije baš toliko primamljiv Suzukiju da bi zbog njega raskidali ugovor s Iannonem. Rezultat bi na kraju možda bio jednako loš.

Ako i ne bude ništa od svega toga, Redding bi mogao ostati na Ducatiju, samo promijeniti momčad. Recimo, Aspar Ducati nakon produžetka ugovora s Bautistom još uvijek ima jedan slobodan Desmosedici, no i Karel Abraham iza sebe ima, za njegove pojmove, relativno solidnu polu sezonu tako da bi mogao zadržati to mjesto u momčadi, posebno ako ga ponovo plati.

U timu Avintia Ducati su oba mjesta prazna, a posebno je ugrožena pozicija Barbere, koji je u prvom dijelu sezone poprilično podbacio. Njegov timski kolega Baz dobro gura na dvije godine starom Ducatiju, problem je u tome što Bazu nedostaju neki spektakularni rezultati i što istovremeno briljira Zarco, pa ga to što je Francuz više ne čini marketinški zanimljivim. Zapravo mu je to i teret, jer sponzor momčadi daje prednost Španjolcima. Zato i pregovaraju s Titom Rabatom, koji, iz nekog samo njemu znanog razloga, navodno previše traži, ali će vjerojatno spustiti tu cijenu kako je postupno bliži izlaznim vratima iz momčadi Marc VDS.

U načelu, Rabat bi svoj ormarić u momčadi Marc VDS trebao isprazniti i predati ključeve Francu Morbidelliju, danas najboljem Moto2 vozaču koji i trenutno vozi za istu momčad, ali će iduće dvije sezone to činiti u MotoGP konkurenciji. No, ako Miller doista ode u Pramac, onda će mu Marc VDS-u teško naći adekvatnu zamjenu, odnosno vozača koji je iskusan i dovoljno brz da svaki put cilja na plasman među prvih deset. Rabat to nije.

U momčadi LCR Honda još uvijek važu hoće li Crutchlowu konačno pridružiti i timskog kolegu. Honda je tu željela nagurati Nakagamija, ali on ponovo nije među najboljima u Moto2 konkurenciji, tako da se u međuvremenu počeo spominjati Luthi. Lucio Cecchinello bi u svojoj momčadi najradije vidio nekog perspektivnog Talijana (Bagnaia?), ali će na kraju vjerojatno dati prednost onom vozaču koji mu dovuče najdarežljivijeg sponzora. Ili će još jednom propustiti priliku, pa onda 2019. dobiti izdašnu subvenciju od Malezijaca da preko veze uposli njihovog Hafizha Syahrina, koji skuplja iskustvo u Moto2 klasi.

Zvijezde Superbike prvenstva imaju važeće ugovore i za iduću sezonu, a budući da su već i gospoda u godinama vjerojatno ne maštaju previše o prelasku u MotoGP, posebno ako ne mogu dobiti motocikl iz prve lige. Isto tako, izuzmemo li Morbidellija, koji je već vezan za iduću sezonu, trenutno nema baš ni nekog posebno zanimljivog vozača iz Moto2 kategorije, pa su tako vođama MotoGP momčadi poprilično vezane ruke, kao da se sve vrti u krug. No, cijela priča bi se mogla izvrnuti na glavu ako Suzuki i Aprilia doista odluče prekinuti suradnju s Iannoneom odnosno Lowesom. Barem neki komadići te slagaljke bi trebali biti stavljeni na svoje mjesto prvog vikenda u kolovozu, kada se akcija nastavlja utrkom u Brnu.

Ne brinite MotoGP, Moto2 i Moto3 klase neće ubiti struja, samo će im se mjestimice prikopčati električne jurilice.

FIM je već pokušao organizirati svjetsko prvenstvo električnih motocikala, ali je projekt neslavno svršio skoro i prije nego je počeo. Uskoro bi trebao započeti novi eksperiment, ovaj put pod nadzorom Dorne i u sklopu MotoGP prvenstva.

Doduše, tu treba uzeti u obzir da će natjecateljski elektro motocikli na svjetsku scenu ući na mala vrata. Prema riječima svevišnjeg Ezpelete, u planu je da se 2019. godine održi samo 5 utrka, u sklopu probranih europskih MotoGP vikenda. Pravo na sudjelovanje imale bi postojeće MotoGP i Moto2 momčadi, pri čemu treba naglasiti da će biti riječ o monomarka kupu, odnosno da će svi vozači nastupiti na istim motociklima.

Ezpeleta tvrdi da su se dosad pojavila četiri zainteresirana proizvođača i da su već testirali talijanske elektrocikle Tacita i Energica (na slici), kao i američki Lighting LS-218, koji vrijedi za najbrži motocikl na svijetu, a kojeg bi Gregorio Lavilla trebao ponovo testirati za vrijeme SBK vikenda u Laguna Seci. Zasad se planira da na MotoE utrkama bude 18 motocikala, sposobnih razviti barem 200 km/h i odraditi desetak krugova. Da sve bude čisto, za punjenje baterija bi se koristila solarna energija.

Takav pomalo rezervirani početak bi trebao gledatelje postupno naviknuti na zvuk(?) električnih motocikala, ali i otvoriti vrata za neko buduće širenje priče, posebno ako u idućem desetljeću doista dođe do ekspanzije modela na baterije.

Dosad se od anonimnosti uspjela otrgnuti samo TT Zero klasa, koja se vozi u sklopu utrka TT Isle od Man, ali se i tu skupilo jedva desetak motocikala. Ipak, treba reći da je Bruce Anstey s Mugenom vozio prosječnom brzinom od 117,7 mph, odnosno 189,4 km/h što je tek mrvicu sporije od pobjednika klase Ligtweight, u kojoj se natječu dvocilindrični motocikl do 650 ccm.

Iako je u Sachsenrigu zaokružena prva polovica sezone, u Brnu će se krenuti praktično od nule.

Nikad se ne zna, no po onome što smo vidjeli na prvih 9 od predviđenih 18 utrka, ova MotoGP sezona bi mogla biti možda najbolja i najneizvjesnija. Od staze do staze su se mijenjali odnosi snaga, vidjeli smo 5 različitih pobjednika na 3 različite marke motocikala, a Marc Marquez, koji je u jednom potezu skočio s četvrte na vodeću poziciju trenutno ima samo 5 bodova više od Vinalesa, 6 bodova plusa u odnosu na Doviziosa i 10 bodova više od Rossija. A nije previše odmakao ni timskom kolegi Pedrosi koji kaska 26 bodova. Čisto kao podsjetnik, i prošla sezona je bila sjajna, a tada je Marquez na kraju iste dionice imao čak 38 bodova više od drugoplasiranog Lorenza.

Osim toga, vjerovali ili ne, bila je to tek druga pobjeda Marqueza ove sezone. Pobjeđivao je samo na stazama na kojima je ionako preplaćen na prvu poziciju, pa je tako slavio u Teksasu i sada u Sachsenringu, gdje je, gledajući kroz sve tri klase, u posljednjih 8 utrka osvojio isto toliko pobjeda, ali i isto toliko najboljih startnih pozicija. Pritom se ove godine nije samo prošetao do pobjede, nego ga je, na sveopće ugodno iznenađenje, do samog kraja pritiskao domaći junak Jonas Folger s Tech 3 Yamahom.

Nakon vrlo dobrih kvalifikacija, Folger se relativno lako obračunao s Pedrosom, a onda je brzo „preskočio“ i Marqueza na oduševljenje njemačkih navijača. Marquez mu je vratio milo za drago, no Folger kao da se zalijepio za vozača i Honde i nije popuštao praktično do samog kraja. Presudilo je to što je tri puta otišao preširoko na kočenju za prvi zavoj, pri čemu treći put, na potrošenim gumama, više nije mogao uhvatiti Marqueza te se pomirio s osvajanjem drugog mjesta, što je, dakako, najbolji rezultat u njegovoj kratkoj MotoGP karijeri.

Pedrosa je na novom asfaltu Sachsenringa relativno brzo potrošio stražnju gumu i zaostao više od 11 sekundi za timskim kolegom i pobjednikom Marquezom, no bez problema je zadržao treće mjesto. Slijedio je Yamahin dvojac, pri čemu je nakon loših kvalifikacija Vinales nešto bolje napredovao i tako u izravnom dvoboju završio kao četvrti, s više od pola sekunde prednosti u odnosu na Rossija. Najbolje plasirani vozač Ducatija bio je Bautista na 6. mjestu, a Aleix Espargaro je u borbi za 7. poziciju s Aprilijom bio bolji od tvorničkog Ducatija u rukama dotad ukupno vodećeg Doviziosa.

Folgerov timski kolega Zarco se na stazi koja ne pruža previše prilika za pretjecanje uspio probiti s 19. startne pozicije na 9. mjesto, dok je poredak prve desetorice zaokružio Crutchlow, žaleći se na pregrijavanje prednje gume. Lorenzu se riskiranje s mekim gumama nije isplatilo i završio je kao 11., ispred Petruccija na još jednom ovogodišnjem Ducatiju, a kojeg je pritiskao Pol Espargaro na KTM-u. Dobar dan za KTM zaokružili su 14. Smith i 16. testni vozač Kallio između kojih je jedan bod jedva iščupao Miller na Hondi.

A kad govorimo o dobrom danu za KTM, onda mislimo i na Moto2 utrku u kojoj su bili nadomak prve pobjede. Naime, Oliveira je jedini uspijevao slijediti Morbidellija, a pritom ne pasti, te se na kraju pretposljednjeg kruga čak i probiti u vodstvo. No, Morbidelli mu je samo dva zavoja kasnije uzvratio istom mjerom i do kraja bio dovoljno brz da dođe do već 6. pobjede ove sezone, s manje od 7 stotinki prednosti u odnosu na vozača KTM-a, s time da su unutar tri četvrtine sekunde za pobjednikom ciljem prošli i treći Bagnaia na još jednom Klaexu i Corsi na Speed Up, a blizu je bio i petoplasirani Pasini. Inače, ta pobjeda Morbidellija kao da vrijedi dvostruko jer su dva njegova glavna konkurenta utrku završila padom, pa tako Luthi sada ima 34 boda zaostatka, dok je Alex Marquez u minusu od čak 61 boda, te je pao na 4. mjesto u ukupnom poretku, iza Oliveire.

U klasi Moto3 je do pete pobjede došao Mir s Hondom i tako učvrstio svoje ukupno vodstvo, drugi je bio Fenati, dok je do trećeg mjesta i svog prvog podija, s jedva 2 desetinke zaostatka za Mirom došao Ramirez na KTM-u. Aron Canet je pao, pa je drugo mjesto u ukupnom poretku preuzeo Fenati koji ima 37 bodova zaostatka za Mirom. Spomenimo i to da je Martin na treninzima slomio nogu i gležanj, te je tako praktično ispao iz svih kombinacija za osvajanje naslova.

Rezultati svih utrka su u donjoj galeriji, a prvenstvo se nastavlja prvog vikenda u kolovozu, utrkom u češkom Brnu.

TRENUTNI POREDAK (nakon 9 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 129 bodova
2. M. Vinales – Yamaha - 124
3. A. Dovizioso – Ducati– 123
4. V. Rossi – Yamaha – 119
5. D. Pedrosa – Honda - 103

Moto2
1. F. Morbidelli – Kalex – 174 boda
2. T. Luthi – Kalex – 140
3. M. Oliviera – KTM – 117
4. A. Marquez – Kalex - 113
5. F. Bagnaia – Kalex – 78

Moto3
1. J. Mir – Honda – 165 bodova
2. R. Fenati – Honda – 128
3. A. Canet – Honda – 110
4. J. Martin – Honda – 89
5. F. Di Giannantonio – Honda - 85

Indijski proizvođač ostaje još ovu sezonu, a onda se povlače pod izlikom posvećivanja utrkivanju s električnim bolidima.

Bilo je poprilično iznenađenje kad se indijska Mahindra 2011. uključila u svjetsko prvenstvo klase 125, koje je u tom trenutku bilo već pri kraju svog puta, no to im je pružilo mogućnost da skupe dovoljno natjecateljskog i tehničkog iskustva za glatki prelazak u Moto3 klasu.

Iako je riječ o indijskoj marki, njihov natjecateljski MGP30 je europski proizvod, čije je osnove osmislio Suter, a kasnije ga nadograđivao posebni Mahindrin inženjerski odjel smješten u Italiji. Osim toga, pod tvorničkom zastavom Mahindre se borila španjolska momčad Aspar, koja je donedavno bila dominantna sila u slabijim klasama, i još je donedavno sve upućivalo na to da bi mogli uhvatiti korak s KTM-om i Hondom. Uostalom, Bagnaia je prošle sezone završio kao četvrti u ukupnom poretku, ostvarivši i dvije pobjede, a tome treba pribrojati i jednu pobjedu McPheea, koji je vozio Mahindru s Peugeot naljepnicama.

No, ove sezone su rezultati doista katastrofalni. U poretku konstruktora nakon osam utrka imaju samo 6 bodova, čemu treba pribrojati i 5 bodova na kontu Peugeota, čiji je motociklistički dio u većinskom vlasništvu Mahindre. Teško je reći da li su rezultati tako loši jer su Indijci već ranije digli ruke ili su digli ruke zato jer su rezultati jako loši, no prava je šteta (i potencijalna opasnost za ovu klasu) što će se iduće godine, po svemu sudeći, prvenstvo svesti samo na Hondu i KTM.