Bilo ih je lako testirati, ali teško odabrati koji od njih je najbolji. Ili možda ipak nije?

Ne možemo se požaliti. Tijekom 2016. smo imali zadovoljstvo isprobati popriličan broj različitih motocikala, opipati ih na odličnim cestama i stranputicama na različitim krajevima svijeta. No, koji je na nas ostavio najsnažniji dojam?

Hm, bilo je više njih, barem ako je suditi po tome što svaki od pet redovitih test vozača Moto Pulsa ima drugog favorita. No, trebalo je nominirati i prvu drugu rezervu, a kad pogledamo tu širu sliku ispada da je praktično svakog od nas Yamaha MT-10 dirnula u žicu. Općenito je Yamaha najbolje prošla u ovom izoru za 2016., dijelom i zbog toga što smo tijekom godine testirali najviše modela baš tog proizvođača. Evo kako smo glasali:

Željko Pušćenik

Yamaha XSR 700
(2. mjesto: BMW S 1000 XR; 3. mjesto: Piaggio Medley)

Od motocikala koje smo testirali ove godine Yamaha XSR 700 mi je najbolje «legla» iako niti izbliza nije moj tip motocikla. XSR 700 utire svoj put i ne slijedi slijepo trendove koji zadaju drugi, poput pomodnih scramblera, café racera ili classica. XSR ima privlačan i surov stil koji daje jednu novu dimenziju naked klasi, a sviđa mi se i slogan «Faster sons». Agregat s asimetričnim paljenjem je naprosto fantastičan, daje snažan karakter motociklu i predstavlja optimum onoga što čovjeku treba. Njegova cijena je apsolutno konkurentna što potvrđuju i prodajni rezultati, a kvaliteta je neupitna. Jednostavno, neočekivano puno motora za poštenu cijenu.

Tomislav Bešenić

Yamaha MT-10
(2. mjesto: Yamaha YXZ1000R, 3. mjesto: Yamaha XSR 900)

Prvi put nakon dosta godina primjećujem da testni motocikl uspijeva pobuditi zadivljene poglede osnovnoškolaca. Ne, nije da s motorom želim privući djecu, ali nije mala stvar kad su današnji klinci spremni odlijepiti pogled od mobitela i zaškiljiti prema horizontu. A da tek znaju kako se vozi! Toga nema u njihovom virtualnom svijetu. Direktan, čvrst, okretan i eksplozivan. I u trećoj brzini se spontano odvaja prednji kotač od podloge. I to dok s tek napola zakrenutom ručicom gasa pretječem nadobudnog vozača Passata karavana koji misli da juri. A zapravo stoji. MT-10 tjera na jurnjavu i otupljuje zdrav razum do te mjere da bi ih u tom trenutku gotovo pa mogao glasati za Trumpa. Ili Keruma. Vraća me u ona nesputana vremena kad samo bio mlađi, čupaviji i još gluplji. MT-10 je brutalno odličan!

Krešimir Prašnički

Ducati 959 Panigale

(2. mjesto: Yamaha MT-10; 3. mjesto: Triumph Speed Triple S)

2016. je bila prilično mršava novitetima kad je riječ o sportskim motociklima, no i da ih je bilo u obilju, vjerujem da bi mi Ducati 959 Panigale bio među najdražima. Mislim da je Ducati s ovim motociklom pronašao izvrsnu mjeru snage i okretnosti, a kompaktne linije ionako čine Panigale meni jednim od najljepših motocikala u proteklih nekoliko godina. S druge strane, zbog svoje sportske naravi je prilično neudoban za svakodnevnu gradsku vožnju, što zbog iznimno tvrdo podešenog ovjesa, što zbog gotovo nepodnošljive topline iz ispušnoga sustava. Ali Panigale 959 nije ni zamišljen kao motocikl (samo) za pokazivanje pred kafićem, već za jurnjavu natjecateljskom stazom, a ondje mu je doista teško pronaći bilo kakvu zamjerku.

Filip Filipović

Honda CRF 1000L Africa Twin
(2. mjesto: Yamaha MT-10; 3. mjesto: Yamaha XSR 700)

Od svih motocikala koje smo ove godine imali na testu ipak moram izdvojiti Hondu CRF1000L Africa Twin. Vjerojatno je to zato jer je za razliku od ostalih, pokazala nešto više. Ono što nisam očekivao, a što me je kupilo jest da se njome možete na uskoj planinskoj dvotračnoj cesti okrenuti za 180º bez spuštanja noge; da po makadamu možete voziti preko 100 km/h bez naznake gubitka smjera ili gubitka kontrole; i na kraju kada sam nešto brže naletio na sklizak dio ceste i stražnji kraj me umalo pretekao, Hondini sigurnosni sustavi su reagirali u treptaju oka i u dva zamaha motor je opet bio ispravno usmjeren. A bio sam siguran da je to kraj vožnje. U 2016. Africa Twin mi je broj jedan.

Boris Pušćenik

KTM Super Duke 1290 R (MY 2016)
(2. mjesto Yamaha MT-10; 3. mjesto: BMW R 1200 R)

Odličan osjećan na žestokom kočenju, glatko spuštanje u nagib pa otvaranje gasa i sve pršti od snage. Vibracije se osjete, ali sve je to u granicama normale. Oduševljen sam i kako je gabaritima prilagođen i višim vozačima. Niti jedan dio na Super Dukeu me nije zasmetao, a sa svakim novim kilometrom sam bio sve više oduševljen. Ubrzanje, kočenje i udobnost, sve su to karakteristike za čistu peticu.