U izboru najboljih prerada za 2023. nismo tražili (nužno) najljepše, nego one prerade koje su najviše zastranile od motocikla na čijoj su bazi nastale

XTR PEPO & 911 MX FACTORY

Španjolska radionica XTR Pepo specijalizirana je za prerade u stilu klasičnih “endurance” motocikala, a koje izgledaju kao da opako jure i kad stoje. Ovaj put su kao bazu uzeli BMW-ov masivni custom cruiser R 18 i činilo se da su ugrizli više nego što mogu sažvakati, ali ponovo su ispljunuli nešto privlačno. Okvir je ojačan s dodatnim cijevima na boku, na novi stražnji dio pripasana je ručno izrađena vilica, a sprijeda su kotač i blatobran od modela F 800 R. I još je tu puno toga lijepog, uključujući i oplate s Polizei grafikama. S maksimumom dostupnim na samo 4.750 o/min ovaj je stroj je sigurno izdržljiv, ali s 91 KS bi na utrci izdržljivosti pobijedio samo ako bi se svi drugi pokvarili.

RONALDO FERRETI

Nije teško prepoznati da je ovaj café racer prerada nekog Ducatija, konačno piše to i na spremniku goriva. Samo kojeg? Ako razmišljate o ovakvoj preradi, preporučili bi vam model ST3 jer je toliko bezličan da je za jedan rabljeni Ducati i prilično jeftin, ali ovo nije ST3. A nije ni kakav razbijeni Scrambler ili rashodovani Monster, nego lijepi superbike 1098. Iako u boji bronce, BST naplatci su od karbona, baš kao i brojni drugi elementi koji stvaraju krasan kontrast detaljima u zlatnoj boji. A nešto se očito radilo i na agregatu, pa je ova prerada i lijepa i brza. Preko 300 km/h.

TREASURE GARAGE

Ovo mora biti neki strašan stroj. Barem Yamaha VMAX s 200 KS, a vjerojatno i nešto strašnije od toga. Tu su masivne oplate prednje vilice, poklopac prednjeg diska koji je u MotoGP stilu, baš kao i „žlica” spojler s donje strane stražnje vilice... I tu smo sve otkrili, jer dvocijevna stražnja vilica otkriva da je ovaj monstruozni streetfighter budućnosti zapravo,... Kawasaki ER-6n. Antiklimaks. Ali u Indoneziji su dvocilindrične 650-ice još uvijek moćni strojevi, a i cijena rada je očito dovoljno niska da su futurističke oplate nastale tamburanjem malja po aluminijskom limu. A tek da vidite kako su izveli stražnji kraj!

MATTEUCCI GARAGE

Po agregatu je lako prepoznati da je kao baza poslužio neki Moto Guzzi, ali koji? Ništa kod ove prerade nije jasno na prvu, pa tako čak ni kojoj kategoriji pripada. Recimo, naprijed je springer ovjes koji nikad nije trebao završiti na jednom Moto Guzziju, stražnji amortizer je od Yamahe R1, a središnji dio motocikla čini NTX 750, talijanski putni enduro iz ranih 90-ih, s plastičnim oplatama tako ravnim i ćoškastim da izgledaju kao da su nastale šalovanjem. Ukratko, spoj nespojivog, a svejedno skladnog. Bobber? Scrambler? Bobbler!

CAFE RIDER CUSTOM

Mislite da smo vam najlakše ostavili za kraj? Izgleda kao da to čak ni nije prerada, nego tek „restomod” i to ne neki posebno dobro izveden, s prvoloptaškim modifikacijama u vidu upside-down vilice, radijalnih kliješta i Yoshimura ispušnog sustava. Ali ne, to uopće nije GSX-R 1100. Spremnik goriva je ključ. Naime, to je gotovo jedini vidljivi dio Suzukija GSX-R 1000 iz 2007. godine. Skoro sve ostalo je skriveno pod zamjenskim i teškom mukom pripasanim oplatama dva desetljeća starijeg modela 1100. Šteta što kao bazu nisu uzeli GSX-R 1000 iz 2005., odnosno mitološki K5, ali nitko nije savršen.