Novosti

Crutchlow je odnio briljantnu pobjedu, a Rossi smanjio bodovni zaostatak za Marquezom. Prva Moto3 pobjeda Peugeota i zgušnjavanje u vrhu Moto2 klase.

Sve tamo do skoro polovice utrke u Brnu, činilo se da bi Ducati mogao dohvatiti drugu pobjedu u nizu. I to ne samo dvostruku, kao na prethodnoj utrci u Austriji, nego čak i četverostruku budući su prve četiri pozicije zauzimali Iannone i Dovizioso na tvorničkim Ducatijima, te Redding i Barbera na privatnim (i starim) Desmosedicijima.

No, sva četvorica su, zapravo, utrku izgubili i prije nego su startali. Naime, iako je staza bila izdašno namočena, kiša je prestala i bilo je za očekivati da će se asfalt polako sušiti. I zato se velika većina vozača odlučila za mekšu smjesu kišnih guma, koje po prirodi stvari bolje drže, a to što se brže troše nije trebao biti problem jer se pretpostavljalo kako će se već do sredine utrke asfalt dovoljno osušiti da započnu ulasci u boks i preskakanje na motocikle s gumama na suho.

Nekolicina vozača se ipak odlučila na rizik. Među njima su se neki, kao Rossi i Lorenzo, odlučili za tvrdu smjesu stražnje kišne gume, dok su drugi, kao Crutchlow i Baz, i naprijed i straga stavili tvrdu smjesu. Tvrđe gume se bitno teže i sporije zagrijavaju na mokrom asfaltu, ali i duže traju. Zbog toga su vozači s tvrdom smjesom tonuli u poretku prvih nekoliko krugova i njihovo kockanje bi im se osvetilo da je ponovo počela kiša ili da se staza počela ozbiljnije sušiti. Srećom po njih, istina je bila negdje u sredini.

U sedmom krugu su se Crutchlow i Rossi borili za 12. mjesto u ukupnom poretku, sa skoro 9 sekundi zaostatka za vodećim Iannoneom. A onda su započeli proboj. Crutchlow je neumoljivo skidao sekundu za sekundom i pet krugova prije kraja dohvatio vodstvo, a Rossi ga je slijedio s određene distance te se u istom krugu probio na drugo mjesto. Ipak, s mekom prednjom gumom nije mogao slijediti Crutchlowa, koji je tako postao prvi britanski MotoGP pobjednik u posljednjih 35. godina i slavlja Barry Sheena u Švedskoj 1981.

Rossi je u Brnu prije točno 20 godina osvojio svoju prvu pobjedu, tada u klasi 125, a sada je osvajanjem drugog mjesta pokazao kako je još uvijek u vrhunskoj formi. Usput je u ukupnom poretku prestigao Lorenza, kojem se raspala prednja guma, te barem malo smanjio bodovni zaostatak za Marquezom, koji je igrao na sigurno i osvojio treće mjesto. Neposredno iza njega ciljem su prošla dva Avintia Ducatia, pri čemu je Baz sa tvrdim gumama u pretposljednjem krugu projurio pored timskog kolega Barbere na mekšoj smjesi.

Inače, velik je broj vozača završio s gotovo potpuno uništenom mekšom prednjom gumom, uključujući i Iannonea, koji je s vodeće pozicije pao na 8. mjesto, dok je njegov timski kolega Dovizioso još sredinom utrke iz tog razloga otišao u boks i zamijenio motocikl, da bi na kraju odustao. Lorenzo je čak dva puta ušao u boks na zamjenu motocikla i na kraju završio kao tek 17. s krugom zaostatka.

Moto2 utrka se vozila po gotovo monsunskim uvjetima u kojima je njemački vozač Jonas Folger vodio praktično od prvog do posljednjeg zavoja. Drugoplasirani Alex Rins je na kraju kasnio 5, a trećeplasirani Sam Lowes 9 sekundi, no obojica su mogli biti zadovoljni time što su smanjili bodovni zaostatak za vodećim Zarcom, koji je utrku u Brnu završio kao tek 11.

Nakon što smo u Moto3 klasi nedavno vidjeli prvu pobjedu indijske Mahindre, u Češkoj se slavila i prva GP pobjeda francuskog Peugeota. Pritom motocikl Peugeota nije ništa drugo nego Mahindra s drugačijim naljepnicama, ali to ne mijenja na senzaciji, utoliko više što je pritom prvi put slavio i škotski vozač John McPhee. Njemu je pomoglo i to što se na mokrom asfaltu poskliznuo dotad u utrci (i ukupno) vodeći Brad Binder, ali i specijalist za kišu Pawi, koji je ove godine u sličnim uvjetima već slavio u Argentini i Njemačkoj. S velikim zaostatkom za vozačem Peugeota, drugo mjesto je pripalo Jorge Martinu s Mahindrom, a treće je dohvatio rookie Fabio di Giannantonio na Hondi.

Rezultate sve tri utrke pogledajte u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK (nakon 11 utrka):

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 197 bodova
2. V. Rossi – Yamaha – 144
3. J. Lorenzo – Yamaha – 138
4. D. Pedrosa – Honda – 109
5. M. Vinales – Suzuki - 100

Moto2
1. J. Zarco – Kalex – 181 bod
2. A. Rins – Kalex – 162
3. S. Lowes – Kalex – 137
4. J. Folger – Kalex – 108
5. T. Luthi – Kalex - 106

Moto3
1. B. Binder – KTM – 179 bodova
2. J. Navarro – Honda - 118
3. E. Bastianini – Honda - 94
4. R. Fenati – KTM – 93
5. F. Bagnaia – Mahindra – 90

Zbog Euro4 normi iz prodaje se izbacuju neki Yamahini bestseleri i legendarni modeli. Evo najvažnijih!

Za neke od njih smo sigurni da iduće godine više neće biti u ponudi, za druge to možemo samo pretpostaviti, iako s velikom sigurnošću. Svima ovdje nabrojenima je zajedničko da ih je već ionako nagrizao zub vremena, ali i da su svojevremeno, a neki i donedavno, predstavljali stupove prodaje ove japanske marke.

Pritom ovaj naš popis nije konačan, to više što navodimo samo one modele za koje pretpostavljamo kako neće dobiti izravne nasljednike. Dakle, evo pet po nama najvažnijih Yamahin modela koje nećete moći kupiti iduće godine. Zapravo, za neke od njih je i već sada prekasno.

# 5 - FZ1 Fazer

Iako je naked FZ1 postao višak i davno prije nego je na tržište stigao bitno uzbudljiviji MT-10, poluoklopljeni sport-touring FZ1 Fazer bi još možda i mogao poslužiti za popunjavanje ponude. No, ažuriranje na Euro4 norme ne bi bilo vrijedno troška. Nakon čitavog desetljeća na vjetrometini, FZ1 Fazer je zaslužio mirovinu, ali čini se ne i nasljednika.

# 4 – XT 660 X / XT 660 R / XT 660Z Ténéré

Jednocilindrični supermoto i enduro modeli, posebno u ovakvoj soft-varijanti, su odavno izašli iz mode i zapravo je pravo čudo da je XT 660 paleta preživjela do današnjih dana. Eventualno bi i mogli žaliti za verzijom XT 660Z Ténéré, kao jednostavnim i relativno pristupačnim „adventure“ modelom, da ne znamo kako bi uskoro trebao stići neizravni nasljednik na bazi Tracera 700.

# 3 - FZ8 / Fazer 8

Iako je još uvijek nesumnjivo riječ o vrlo dobrom motociklu, FZ8 nikad nije uspio dokraja popuniti izgažene cipele nekoć izuzetno popularnih FZ6 modela. Dio kupaca je vjerojatno otela i bitno jeftinija XJ6 paleta, no konačno mu je presudio trocilindrični MT-09. U kontekstu toga je i Fazer 800 dobio i više nego dostojnog zamjenika (ne i nasljednika) u vidu nešto manje udobnog, ali u svakom pogledu „oštrijeg“ Tracera 900.

# 2 – XJ6 / XJ6 Diversion / XJ6 Diversion F

Svojim kvalitetama MT-07 može sažvakati i ispljunuti XJ6 i većina potencijalnih kupaca je to prepoznala. Za tog donedavnog bestselera Euro4 norme, zapravo, predstavljaju častan uzmak, odnosno zgodan izgovor za povlačenje za scene, a isto vrijedi i za (polu)oklopljene Diversion modele, koji se kraj netom pristiglog Tracera 700 ionako ne bi nauživali mjesta pod suncem.

# 1 – XJR 1300 / XJR 1300 Racer

Kad je neki motocikl dva desetljeća na tržištu, onda je za pretpostaviti da ga je onaj tko je to doista htio ionako već kupio. No, XJR 1300 nije samo (još uvijek) živa legenda, nego i motocikl koji se upravo vraća u modu. Iako su retro modeli danas tražena roba, Euro4 norme su ozbiljna prepreka za velike zrakom hlađene agregate, pa ispada tako da je sporni redizajn uoči prošle sezone bio samo priprema za labuđi pjev ovog mačo motocikla. Slična je priča s jednocilindričnim retro modelom SR400, koji se nedavno vratio samo da bi sada, ponovo, otišao u povijest. No, tko zna što donosi budućnost.

Yamaha je na najžešćoj endurance utrci odnijela novu pobjedu zaslugom P. Espargaroa (MotoGP), A. Lowesa (SBK) i K. Nakasuge.

Suzuka je Hondina staza, a 8h Suzuke je Hondina utrka. Ili je barem bila do prošle godine, kada su nakon 5. uzastopnih pobjeda pehar morali predati momčadi Yamahe. Tada je Hondina tvornička momčad završila svoj nastup spektakularnim padom Casey Stonera nakon što mu se zaglavila komanda gasa. Ne želeći ništa prepustiti slučaju, ove su godine japanskom specijalcu Takumi Takashiju pridružili dvojac iz Superbike prvenstva, no Nicky Hayden i Marc vd Mark nisu vidjeli kraj utrke. Zbog tehničkog kvara su odustali nakon 3 sata, a i dotad se činilo da im pobjeda izmiče iz ruku.

Tako je utrkom za 8h Suzuke ponovo dominirala Yamahina tvornička momčad, u kojoj se, prošlogodišnjim pobjednicima, odnosno MotoGP vozaču Polu Espargarou i testnom vozaču Nakasugi, pridružio Superbike vozač Alex Lowes, koji je zamijenio Smitha. Nakasuga je pritom odvezao i najbrži krug, a Lowes je imao tu čast da nakon 8 sati prijeđe preko ciljne crte, ostavivši drugoplasiranu momčad Team Green Kawasaki (Yanagawa, Haslam, Watanabe) za skoro cijeli krug, dok je treće mjesto pripalo momčadi Yoshimura Suzuki (Brookes, Haga, Tsuda).

Od momčadi koje nastupaju u cijelom WEC prvenstvu najbolje prošla YART Yamaha, osvojivši ukupno 4. mjesto, s time da je od standardnih vozača nastupio samo Broc Parkes. To im je omogućilo da sa 7. skoče na 2. mjesto u ukupnom poretku. Njega dijele s timom SRC Kawasaki, koji je morao odustati zbog problema sa stražnjom osovinom, dok je Suzukijeva tvornička momčad SERT, nakon kazne zbog prebrzog starta i jednog pada, završila tek 23. Tim F.C.C TSR Honda je završio kao 18., nakon pada Aegertera već u 5. krugu, pa je tako privatna Suzuki momčad April Moto, bez obzira na osvojeno tek 19. mjesto, ostala na vrhu ukupnog poretka, s 8 bodova prednosti u odnosu na YART i SRC Kawasaki.

Inače, do kraja prvenstva je ostala još samo utrka za 8h Oscherslebena, koja se vozi krajem kolovoza. S obzirom na to da prvih 7 timova dijeli samo 17 bodova, a pobjednik osvaja 35 boda, sve je još itekako otvoreno.

8h Suzuke:

1. Yamaha Factory Racing – K. Nakasuga /P. Espargaro /A. Lowes 218 krugova
2. Team Green Kawasaki – Yanagawa / Haslam / Watanabe +2:17.883
3. Yoshimura Suzuki – Tsuda / Brookes / Haga +1 krug
4. YART Yamaha EWC Team – Parkes / Nozane / Fujita +4 kruga
5. Moto Map Suzuki – Waters / Aoki /Konno +4 kruga
6. Kagayama Suzuki – Kagayama / Uramoto / Kiyonari +5 krugova
7. Eva RT Kawasaki – Deguchi /Izutsu / Nigon +5 krugova
8. SatuHati Honda Team Asia – Pratama / Wilairot/ Zaidi +6 krugova
9. Mistresa ATS Honda – Nakatsuhara / Kobayashi / Sekiguchi +6 krugova
10. Teluru RT Honda – Akiyoshi / D. Cudlin / Ohkubo +6 krugova

Trenutni poredak:
1. April Moto Suzuki – 68 bodova
2. SRC Suzuki - 60
3. YART Yamaha - 60
4. SERT Suzuki - 59
5. F.C.C. TSR Honda - 56
6. GMT 94 Yamaha - 52
7. Honda Endurance Racing – 51
8. Team 2 RCL Suzuki - 45

Još malo pa nestalo! Aktualni Moto2 prvak rezervirao je jedno od posljednjih poželjnih MotoGP sjedala za iduću sezonu.

Nešto se otegnulo raskidanje predugovora kojeg je Johann Zarco potpisao sa Suzukijem, a koji se na kraju ionako nije mogao materijalizirati, no uoči utrke u Sachsenringu su se očito stekli svi pravni uvjeti da se i službeno objavi kako aktualni Moto2 prvak iduće godine prelazi u MotoGP i to redovima ponajbolje privatne momčadi Tech 3 Yamaha.

Tako će, prvi put od 2007. godine i Sebastaina Guintolija, jedina francuska MotoGP momčad, u svojim redovima imati i francuskog vozača. S druge strane garaže biti će Nijemac Folger koji se trenutno također natječe u Moto2 konkurenciji.

Nakon što su se popunila mjesta u svim tvorničkim momčadima, počela su se brzo rješavati i kadrovska pitanju u privatnim momčadima, a Zarco je uhvatio možda i najatraktivnije preostalo sjedalo. U Pramac Ducatiju, drugoj snažnoj privatnoj momčadi, trebali bi ostati Redding i Petrucci, dok je Crutchlow produžio ugovor s momčadi LCR. Tako ostaje još potvrditi vozačku postavu za momčadi Marc VDS Honda, Aspar Ducati i Avintia Ducati.

U Dolomitima smo isprobali pristupačan, svestran i zabavan Tracer 700, Yamahin novitet koji ispunjava sva očekivanja.

U sklopu svjetske dinamičke prezentacije, koja je uključivala prelazak preko 8 planinskih prijevoja, imali smo priliku detaljno ispipati Yamahu Tracer 700, jedan od svakako najiščekivanijih noviteta ove sezone. Baziran na mehanici popularnog MT-07, ali pametno dorađen tamo gdje je to bitno, Tracer 700 ide korak dalje po pitanju udobnosti, zahvaljujući implementaciji prednje maske s podesivim vjetrobranom, mekšeg sjedala, dorađenog ovjesa...

Kao uvjerljivo najlakši u svojoj kategoriji, a uz to pokretan i odličnim asimetričnim dvocilindričnim agregatom, Tracer 700 je lako upravljiv, iznimno okretan i za tu zapreminu natprosječno zabavan crossover, koji uspješno pokriva široki prostor od klasičnih sport-touring motocikala do putnih endura srednje klase. Uglavnom, za predviđenu cijenu od 66 tisuća kuna, Tracer 700 nudi pravi vozački užitak, ali i urođenu svestranost, koja ga čini legitimnim nasljednikom TDM-a 900.

Jasno, nije baš sve savršeno, ima tu još nešto prostora za budući popravak ili barem nadogradnju elementima dodatne opreme, no za više detalja o brojnim prednostima i ponekim nedostacima ovog motocikla morat ćete se strpjeti do druge polovice srpnja i novog broj Moto Pulsa. U međuvremenu u donjoj galeriji pogledajte fotografije nastale među alpskim vrhovima.

Nakon 12 sati utrkivanja, momčad GMT94 Yamaha je za mizernih 8 stotinki sekunde pobijedila Suzuki.

Endurance utrke se smatraju napetim ako na kraju svega drugoplasirana momčad završi sa samo krug ili dva zaostatka za pobjednikom. Što onda reći za ovogodišnju utrku u Portimaou gdje je nakon 12 sati utrkivanja i odvoženih 393 krugova pobjednička razlika iznosila samo 81 tisućinku? To nije čak ni deseti djelić sekunde.

Pritom se momčad GMT94 Yamaha (D. Checa, N. Canepa i L. Mahias) povremeno izmjenjivala u vodstvu sa Suzukijevom momčadi SERT (V. Phillippe, A. Delhalle, E. Masson), ovisno o tome kako bi koji tim skrenuo u boks. Momčad GMT94 je vodila nakon 8 sati utrkivanja kada prvih 10 momčadi dobiva od 1 do 10 bonus bodova, ovisno o trenutnom plasmanu, no glavna nagrada je 35 bodova za onu momčad koja prva prođe ciljem nakon 12 sati utrkivanja.

Posljednje dvije smjene za momčad GMT94 Yamaha odradio je njihov najiskusniji vozač David Checa. No, Suzukijeva momčad SERT odradila jedno zaustavljanje manje u boksu. tako da je Checa izašao na stazu na drugom mjestu i odmah počeo proganjati Vincenta Phillipea, koji je 33 minute prija kraja utrke, kada se već spuštao mrak, ušao u boks na brzo nadolijevanje goriva. Njegovo mjesto na Suzukiju je preuzeo najmanje iskusan ali brz Etienne Masson, koji je nakon izlaska na stazu imao 12 sekundi zaostatka za Checom.

No, tada je i Checa ušao u boks na kratko nadolijevanje goriva i izmjenu stražnje gume, što je značilo da je Yamaha ponovo bila u zaostatku, ali ovaj put samo 4 sekunde. Uslijedila je bjesomučna jurnjava u kojoj su oba vozača vozili do krajnjih granica. Samo 14 minuta prije kraja Checa se s Yamahom vratio u vodstvo, ali nije se mogao otarasiti Massona. Nakon što su još nekoliko puta izmijenili pozicije, GMT94 Yamaha je ipak prva prošla ciljem samo 81 stotinku sekunde prije Suzukija u tradicionalnim SERT bojama.

Yamaha je mogla imati i dva tima na pobjedničkom podiju, no momčad YART je morala odraditi nešto duže zaustavljanje u boksu na ime previše bučnog ispušnog sustava, tako da su na kraju završili četvrti, s 2 kruga zaostatka u odnosu na Hondinu momčad, koja je zaostala 4 kruga za pobjednicima.

Momčad SRC Kawasaki, koja je pobijedila na 24 sata Le Mansa, ovaj put je relativno rano odustala zbog tehničkog kvara, tako da je vodstvo u ukupnom poretku preuzeo privatni Suzuki tim April Moto Motors Events, koji je u Le Mansu bio drugi, a u Portimau peti, završivši u istom krugu kao i četvrtoplasirana momčad YART.

Nakon lošeg otvaranja sezone u Le Mansu, SERT Suzuki se probio na treće, a GMT 94 Yamaha na 5. mjesto u ukupnom poretku. Do kraja endurance prvenstva je preostala još utrka za 8h Suzuke, krajem srpnja, te završnih 8h Oscherslebena, krajem kolovoza. Ubrzo nakon toga će započeti i nova sezona, koja će se po novom formatu voziti od jeseni do sredine idućeg ljeta.

Rezultati utrke 12h Portimao:

1. GMT 94 – Yamaha – 393 krugova
2. SERT – Suzuki – 393 krugova (+0,081 sek)
3. Honda Endurance Racing – Honda – 389 krugova
4. YART – Yamaha – 387 krugova
5. April Moto Motors Events – 387 krugova

Trenutni poredak:
1. April Moto Motors Events – Suzuki – 66 bodova
2. SRC Kawasaki – Kawasaki – 60
3. SERT – Suzuki – 59
4. F.C.C. TSR Honda – Honda – 53
5. GMT94 – Yamaha - 45

Možda je trenutno namijenjen SAD-u, ali povijest uči da ćemo SCR voziti i u Europi.

Yamaha nastavlja s retro ofenzivom na svim frontama. Najnoviji član Sport Heritage obitelji je ljepuškasti SCR 950, koji bi trebao predstavljati njihovo viđenje sve popularnijih scramblera. Pritom je SCR 950 predstavljen samo za sjevernoameričko tržište, ali slično je u početku bilo i s café racerom Bolt C-Spec, pa se taj model kasnije, i to u još privlačnijem obliku, svejedno pojavio i u Europi kao XV 950 Racer. Test tog doista šarmantnog motocikla možete pročitati u aktualnom broju Moto Pulsa.

Kao i spomenuti Racer, netom predstavljeni SCR 950 se mehanički bazira na customu XV 950, što je itekako jasno vidljivo u području V2 agregata od 942 ccm. No, SRC 950 istovremeno ostavlja iznenađujuću drugačiji vizualni dojam od ostale XV 950 braće, koja po američki nose naziv Bolt.

Uz drugačiji spremnik goriva i novi upravljač s poprečnom šipkom, tu je i naglašeno plosnato te osjetno više postavljeno sjedalo ispod kojeg se nalaze ovalne ploče za natjecateljski broj, a SCR se od drugih XV modela razlikuje i po žbičanim naplatcima, pri čemu je stražnja guma u dimenzijama 140/80-17 umjesto 150/80-16. Pridodajte tome da su gume i nešto grubljeg profila i dobijete lijepi scrambler koji teži 248 kg.

Jasno, ako govorimo o scrambleru, onda djeluje pomalo čudno što ispušni sustav nije visoko podignut. No, nešto valjda treba ostaviti i za asortiman dodatne opreme, a možda se takva terenska izvedba ispušnog sustava čuva za eventualni remake kultnog modela XT 500. Zapravo je nemalo iznenađujuće da u tom moru Sport Heritage modela Yamaha još nije odala počast možda i najvećem klasiku u svojoj 60 godina dugoj povijesti.

Yamaha je predstavila obnovljenu off-road paletu, pri čemu je najviše promijenjen motokros model YZ250F.

Nakon što je prije godinu dana dobio novi klip, YZ250F je za 2017. podvrgnut malo opsežnijem tretmanu obnove, posebno u području izokrenutog pogonskog agregata, kod kojeg je usis s prednje a ispuh sa stražnje strane. Upravo su usis i ispuh najviše promijenjeni kako bi se osiguralo još bolje „disanje“, a s time i bolje razvijanje snage na srednjim i visokim brojevima okretaja.

Kako bi se izvukao maksimum iz temeljito revidiranog pogonskog stroja, ugrađena je i nova elektronska upravljačka jedinica, a kako se povećana opterećenja ne bi negativno odrazila na trajnost agregata ugrađeni su neki čvršći pokretni dijelovi te je adekvatno ojačano i kućište samog agregata. Osim toga, lagano je promijenjen i aluminijski okvir, nanovo je podešen ovjes s čvršćim štapovima prednje vilice, repozicionirani su oslonci za noge kako bi se dobilo više mjesta, stražnji disk je od drugačijeg materijala...

U skladu s nepisanim pravilima, YZ250F je za 2017. dobio i nove grafike, a isto vrijedi i za YZ450F, kod kojeg se jedina mehanička promjena odnosi na novi stražnji disk. Dvotaktni motokros modeli YZ125 i YZ250F su uz nove grafike dobili i novi prednji disk promjera 270 mm, a potpuno isto vrijedi i za hard-enduro model WR 250F. Modeli WR450F i YZ85 u novu sezonu ulaze samo s novim Yamaha grafikama za 2017.

Konkretne informacije o svim promjenama pročitajte u idućem broju Moto Pulsa koji na kioske stiže sredinom srpnja, dakle u otprilike isto vrijeme kada i započinje prodaja obnovljenog motokros modela YZ250F.