Ricky Brabec je prošle godine pobijedio, a Adrien van Beveren ozlijedio kralježnicu, razbio lice i ključnu kost. Evo, kako oni vide ovogodišnji Dakar.

Ricky Brabec je u obranu naslova krenuo s pobjedom na prologu, no nakon toga cijelog prvog tjedna nije mogao pronaći pravi ritam. Tijekom dana odmora je imao dvadesetak minuta zaostatka, a do tri etape prije kraja to je tek neznatno smanjio na nepunih 18 minuta. Ali onda je desetoj etapi bio najbrži i skresao svoj zaostatak za vodećim Kevinom Benavidesom, svojim timskim kolegom iz momčadi Honde, na manje od minute. Na pretposljednju etapu je zato morao krenuti kao prvi i malo je pogriješio u navigaciji, pa se uoči posljednje dana spustio na 3. mjesto ukupnog poretka, s teoretski dostižnih 7 minuta zaostatka.

Ovo su njegova razmišljanja o dosadašnjem dijelu relija Dakar, koji se pokazao itekako teškim.

„Rally je ove godine je doista zahtjevan po pitanju navigacije, pa gubiš jako puno vremena kad kreneš kao prvi na etapu i otvaraš rutu. Taman si se navikao na brzinu, a sad moraš mijenjati ritam i način na koji razmišljaš. Rezultat? „Roller coaster“ van kontrole. To je kao efekt elastične trake“.

„Ritam utrke je tako brz da možeš jako puno vremena nadoknaditi ako kreneš kasnije u poretku. Prošle godine sam vodio od treće etape i kontrolirao utrku do kraja. Ove godine ne možeš kontrolirati utrku i to frustrira. Svaki dan je netko novi vodeći u ukupnom poretku, a da taj možda uopće nije pobijedio na etapi. Kako je to moguće? Ove godine je veliki hendikep ako si prethodni dan pobijedio na etapi. Strategija je da budeš s onima najbržima, ali da ne pobijediš, ali ove godine se uopće ne vozi u grupi, pa da imaš neku referencu.“

Adrian Van Beveren je prošle godine ima težak pad. Slomio je ključnu kost, zadobio hematome na kralježnici i razbio lice. Mislio je da se nakon toga više neće vratiti i trebalo mu je 5 mjeseci da se oporavi. Ali Dakar nije samo opasan, nego izaziva ovisnost. Jedva si jedan završio, a već se želiš vratiti.

„Mislio sam završiti karijeru, ali tijekom mjeseci oporavka sam shvatio koliko volim ovaj sport. Znamo da je opasno i moramo voditi računa o tome. Imam 7 vijaka u kralježnici i odradio sam 2 operacije, jednu na ramenu i jednu na oku jer sam razbio lice.“

Plan mu je bio završiti na podiju, ali ove godine nikako nije mogao uhvatiti pravi ritam. Uz to, sve ostale tvorničke Yamahe su se pokvarile, pa su tako i njemu, radi predostrožnosti, promijenili agregat. Zbog toga je zaradio 15 minuta kazne, a ukupno ima sat i pol zaostatka za vodećim te je uoči pretposljednje etape tek 8. u poretku.

„Vidjeli smo dosta oscilacija u rezultatima jer dosta vozača jednostavno ide pun gas, nauštrb navigacije. Maksimalna brzina je oko 170 km/h, ali impresivnije od toga je da je na mnogim etapa prosječna brzina oko 120 km/h. Ne mislim da je problem u „roadbooku“, da je on pretežak, nego je ritam toliko brz da ne stigneš odrađivati navigaciju. Možeš učiniti razliku ako voziš kao lud. Moja strategija je da vozim nekim svojim ritmom. Frustrirajuće je kad misliš da si dobro odvozio etapu i da si u top 5, a onda vidiš da si tek 10. Sve u svemu, ja sam zadovoljan, za mene je uspjeh što sam uopće ovdje.“

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com