Nije samo stvar u tome što Turčin trenutno ima 24 boda više. To je samo jedna od više sitnica koje bi mogle činiti razliku. Ali uopće ne moraju.

Prije dvije godine je Alvaro Bautista s Ducatijem pobijedio na prvih 11 utrka sezone, pa je na kraju Rea svejedno osvojio naslov s ogromna 165 boda prednosti. Ove godine bi pristao i na to da ima samo jedan bod više. I mogli bi sad razglabati o tome da šesterostruki prvak Rea možda više nije onaj stari Rea, no zapravo je „problem“ u Topraku Razgatliogluu. Koji definitivno nije Alvaro Bautista. A uz to mu još i nekoliko drugih stvari ide u prilog.

Da se sad ne vraćamo u stoljeće sedmo, osvrnimo se kratko samo na posljednje tri europske runde; u Barceloni, Jerezu i Portimau. Tu je odvoženo ukupno 8 utrka, a Razgatliouglu je pobijedio tri puta, dok je Rea slavio dva puta, od čega jednom u Superpole utrci (u Barceloni) koja nosi 12, a ne 25 bodova. Uz to, Razgatliouglu je i dva puta bio drugi, a Rea samo jednom.

Osim toga, trenutna razlika od 24 boda u korist Razgatlioglua bi vjerojatno bila bitno veća, možda i dvostruka, da Turčin u tom periodu nije imao i dosta peha. Tako je u drugoj utrci u Barceloni, u trenutku kad je vodio, morao odustati zbog kvara, za što su, dakako, okrivili elektroniku. A u drugoj utrci u Portimau je imao poprilično bizaran pad kad mu se u brzom zavoju odlomio prednji blatobran i zavrtio zajedno s prednjom gumom. A kako karbon ne drži poput gume, prednji kraj je „pustio“ i Razgatlioglu je izletio iz kadra, i to u trenutku kad se s Reom borio za vodstvo.

Rea je tu pobijedio i tako se vratio u igru, iako se već činilo da je sve izgubljeno kad je ranije te nedjelje pao na kišnoj Superpole utrci, i to već u prvom krugu. Nikad nije lako biti vodeći u tim uvjetima, no Rea je jednostavno morao forsirati. I za razliku od Razgatliouglua, to njegovo odustajanje je ipak njegova krivnja, a ne stvar peha.

Jasno, moglo bi se raspredati i o tome da njegov Kawasaki ove godine možda nije dovoljno konkurentan, ili barem previše uškopljen time što mu ne žele vratiti 500 o/min. I doista, teško se oteti dojmu da Rea cijedi maksimum iz Ninje, ali tko kaže da ne vrijedi isto i za Razgatliouglua i njegovu Yamahu R1. Isto tako, iako se Rea muči sa svojom Showa prednjom vilicom na ulasku u zavoje, tu opet možda nije problem u Rei, ili Showi, nego možda u Razgatlioglu, koji je najbolji baš na kočenjima. Uz to, ne boji se ni kontakta. Tako je i Jerezu u pokušaju napadu na Reu prvo poprilično jako udario u njega, a i drugi puta je Turčin bio samo napola unutra, ali je svejedno prošao. A još je agresivniji bio u Portimau. Da im motocikli imaju oplate od metala umjesto od karbona, između njih dvojice bi i doslovno frcale iskre.

I gdje smo sad? Na putu za Argentinu. Kad su tamo posljednji put vožene utrke 2019. godine, Rea je pobijedio dva puta i jednom bio drugi. To je dobar omen za njega. Ali i Razgatlioglu je tada bio u sve tri utrke treći, a u ono vrijeme nije bio ni izbliza takav goropadnik kao danas. Hoćemo reći da mu staza u Argentini očito odgovara, a i trend je na njegovoj strani.

24 bodova prednosti je istovremeno i puno i, zapravo, ništa. Kad bi, recimo, Razgatlioglu u prvoj utrci u Argentini pao, a Rea pobijedio, već bi imao taj presudan jedan bod viška. Ali tu već neutemeljeno nagađamo. Baš kao što možemo samo nagađati hoće li okupljanje u Argentini biti možda i posljednje ove sezone. Naime, nakon toga je u kalendaru ostala još samo jurnjava u Indoneziji, na stazi Mandalika, koja u ovom trenutku još nije ni sasvim izgrađena, a kamoli homologirana.

Utoliko će biti zanimljiviji i možda presudni njihovi obračuni u Argentini. Guma je okrugla i sve je moguće. Pritom nimalo ne vjerujemo da u Argentini Razgatlioglu može rastegnuti svoju prednost na 62 boda, što bi mu bilo dovoljno da postane prvak na licu mjesta, neovisno o tome hoće li se voziti utrka u Mandaliki, ali svakako smo sve bliže tome da doznamo ime Superbike prvaka za 2021. I možda to, po prvi put u posljednjih 7 godina, neće biti Rea. A opet, ne bi se kladili protiv njega. Rea je najbrži tek kad ga se pritisne. Pitajte Bautistu.

TRENUTNI POREDAK
(nakon utrka u Portimau)

1. T. Razgatlioglu – Yamaha – 478
2. J. Rea – Kawasaki – 454
3. S. Redding – Ducati – 424
4. M. R. Rinaldi – Ducati – 249
5. A. Locatelli – Yamaha – 249
6. M. VD Mark – BMW – 211
7. A. Lowes – Kawasaki – 199
8. G. Gerloff – Yamaha – 193
9. A. Bautista – Honda – 174
10. A. Bassani – BMW – 169

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com