Novosti

Za većinu smo znali, ako ne i vozili, ali našlo se i zanimljivih noviteta iz vedra neba.

Sa svakom novom jeseni, i novim EICMA sajmom, sve je teže ostati iznenađen. Ako ih ne uhvati kamera nekog mobitela za vrijeme testiranja ili snimanja promotivnih materijala, onda same novitete najavljuju proizvođači „teaser“ video uracima ili zamračenim fotografijama, koje počinju plasirati mjesecima unaprijed. Da i ne govorimo o sve češćoj praksi predstavljanja koncepta, pa prototipa, pa tek onda, kad pažnja popusti, i serijskog modela, što se zna razvući i na tri godine čekanja (šifra: Yamaha Tenere 700)

No, još uvijek se neki novitet uspije provući ispod radara sve dok zgodna hostesa u jednom trzaju ne skine plahtu (bez insinuacija, molim). Obično tu nije riječ o senzacionalnim novitetima, ali čovjeka vesele. Donosimo vam pet najugodnijih iznenađenja s ovogodišnje EICMA-e, a o svakom od njih možete doznati daleko više u novom broju Moto Pulsa koji je na kioscima.

BMW C 400 X

Iako smo ovih pet iznenađujućih premijera poredali po abecednom redu, a ne po Vau! faktoru, slučaj je htio da prvi na popisu možda bude i najzanimljivija čuvana tajna. Dok su svi brujali o novom F 850 GS, BMW nas je zaskočio robusnim skuterom C 400 X s kojim se spuštaju u klasu niže. Zapravo je riječ o samo 350 ccm, no C 400 X je s 34 KS punopravni član klase 400. I da, definitivno izgleda čudno za jedan skuter, ali i BMW R 1200 GS izgleda čudno za jedan motocikl, pa se svejedno prodaje kao da ga dijele.

Ducati Scrambler 1100

Kad je prije koju godinu razotkrio Sixty2 od 400 ccm i još neke varijente Scrablera 800, Claudio Domenicali je izjavio da su nakon spuštanja i širenja ponude Scrablera spremni ići i prema gore. U tom trenutku nismo vjerovali da prvi čovjek Ducatija govori o oživljavanju starog i zrakom hlađenog V2 agregata od 1.079 ccm, ali i upravo to se dogodilo. Istina, od nekadašnjih 100 „konja“ preživjelo je njih samo 84, ali i to je po mjeri retro motocikla. Pritom je Scrambler 1100 veći od Scramlera 800, a uz to i bogatiji elektronskim pomagalima, a odmah se nudi i u verzijama Special i Sport.

Harley-Davidson Sport Glide

Ovo je malo drugačija vrsta iznenađenja, u smislu da nismo navikli viđati apsolutne premijere na EICMA štandu Harley-Davidsona. Amerikanci nove modele za iduću sezonu obično predstavljaju grupno, već krajem ljeta, no budući da su tek započeli s realiziranjem plana o čak 100 noviteta u 10 godina, ostalo im je nešto i za ovaj sajam. Debitant Sport Glide dolazi na novoj Softail platformi, koju kombinira sa touring filozofijom u smislu implementacije prednje maskice i bočnih kofera. Te elemente možete lako skidati i stavljati, zajedno ili jedan po jedan, pa tako susjedi misle da imate dva ili tri motocikla. Ne dajte samo da vas zavara ovo Sport u imenu. Ipak je daleko, daleko više Glide.

Honda CB300R

Definitivno najmanje spektakularan novitet u ovom društvu, ali zanimljiv zbog toga jer novi Neo Sport Café stil spušta i u klasu A2. Štoviše, postoji i verzija 125. CB300R je baziran na sportskom modelu CBR300R, ali je od njega osjetno lakši, a uz to opremljen i debljom prednjom vilicom. Uz to ima više stila.

Kawasaki ZX-10R SE

Mislili smo da je Kawasaki prošlogodišnjim predstavljanjem RR verzije zaokružio ponudu Ninje „desetke“, no ovaj put je u Milanu osvanuo i ZX-10R SE. Kombinirajući neke skupocjene elemente verzije RR s konfiguracijom dvosjeda „običnog“ Ninje ZX-10R, SE verzija je posebna po tome što je riječ o prvom Kawasakiju opremljenom poluaktivnim ovjesom. Tvrde da sustav automatskog podešavanja ovjesa ima reflekse brže od mungosa, no ta brzina ima i svoju cijenu. Konkretno, 185.704 kn.

 Više o tim novitetima potažite u tiskanjem izdanju Moto Pulsa koji će se naći na kioscima od petka 24.11.

Broj futurističkih koncepta je podbacio, ali barem ćemo neke od njih voziti u vrlo skoroj budućnosti.

Nekad su nam se sviđale vizije koje smo tamo vidjeli, nekad možda i nisu, no Tokyo Motor Show nas je uvijek šokirao. Ovaj put nije, ili barem nije u tolikoj mjeri. Istina, bilo je tu nekoliko zanimljivih koncepata, ali morali smo se potruditi da sastavimo ovu top listu. U cijeloj priči veseli što ćemo neke od ovih koncepata vidjeti u serijskom izdanju već na EICMA sajmu u Milanu. Krenimo, dakle, obrnutim redoslijedom.

#5 Suzuki SV 650X

SV 650 X je i lijep i trendi, ali s njime je Suzuki predstavio koncept koji to i nije. Naime, SV 650 X nije ništa drugo nego pripitomljena verzija godinu i pol starog i atraktivnog café racer koncepta SV 650 Rally. Osim toga, SV 650 X nije ništa drugo nego standardni SV 650 opremljen probranim elementima već postojeće dodatne opreme, među kojima se posebno ističe originalna maskica. Postoje tri mogućnosti. Prva je da će Suzuki već u Milanu predstaviti istovjetan SV 650 X kao serijski model. Druga je da će im za to trebati još dvije godine promišljanja. Treća je da od svega neće biti ništa.

#4 Honda Riding Assist-e

Riding Assist-e zakretanjem prednjeg kotača i mijenjanjem kuta vilice sam održava ravnotežu prilikom stajanja na mjestu ili spore vožnje, s vozačem u sedlu ili bez njega. To ga definitivno čini vozilom budućnosti. Zašto ga onda stavljamo tako nisko u poretku? Zato jer je Honda početkom godine već predstavila Riding Assist koncept, a ovaj Riding Assist-e u cijelu priču unosi samo elektro pogon i futuristički dizajn, za kojeg čak i nismo sigurni u kojoj mjeri nam se sviđa. Serijsku izvedbu ovog koncepta nećemo vidjeti u Milanu, barem ne ove godine.

#3 Honda Neo Sports Café Concept

Serijsku izvedbu ovog Hondinog koncepta bi mogli vidjeti u Milanu već ove godine, jasno u nešto manje spektakularnom izdanju. Riječ je o retro-futurističkom-sportskom nakedu baziranom na mehanici CBR-a 1000 RR. Žestok, moderan i u trendu. Sviđa nam se ono što vidimo i živimo u nadi da će nam se već u Milanu svidjeti i nadamo se vrlo slična verzija s nosačem tablice.

#2 Yamaha NIKEN

Da ne znamo kako će Yamaha u Milanu vjerojatno objaviti kako koncept NIKEN, zapravo, i nije koncept, nego serijski model stavili bi ga na prvo mjesto. Što reći? Tricikl koji se naginje u zavoju obećava ulazak u potpuno novu dimenziju vožnje, hm, motocikla. One u kojoj ćemo se morati rekalibrirati kad je u pitanju suluda brzina ulijetanja u zavoje. No, nećemo vas više zamarati, ionako ćemo više informacija o ovom revolucionarnom trocilindričnom triciklu imati već za koji dan.

#1 Yamaha MOTOROiD

Ovako treba izgledati motocikl budućnosti, ma kako ona zastrašujuća bila! Čak i kad shvatite što je to prednja, a što stražnja strana, pa se pokušate ugodno smjestiti, još uvijek ne činite kombinaciju čovjeka i stroja. Prije da je riječ o humanoidnom robotu. Ovaj motocikl s umjetnom inteligencijom bi trebao prepoznati i slijediti upute vozača, no što kad jednom shvati da je pametniji od njega? Na MOTOROiD možemo gledati i kao na Yamahin odgovor na Hondin Riding Assist, pri čemu su u ovom slučaju stražnja vilica i unutarnji dio okvira zglobno vezani uz glavu okvira i mogu se zakretati oko horizontalne osi. Tako se bočno naginje stražnja guma, a pritom se lijevo-desno zakreću i jasno vidljive litij-ionske baterije, koje predstavljaju kontra uteg i olakšavaju automatsko održavanje ravnoteže. Ako nam ne vjerujete, pogledajte ovaj Yamahin VIDEO. Svakako ga pogledajte, to je otvoreni prozor u budućnost.

Suzuki GSX-R 1000 nije samo iznenada poskupio, nego je i izgubio prvo mjesto na best-buy listi.

U novom broju Moto Pulsa ćete pronaći temu o tome koji motocikl vam za svaku uloženu kunu daje najbolji omjer (što većeg) broja konjskih snaga i (što manjeg) broja kilograma. Računica je jednostavna, podijelili smo broj konjskih snaga s brojem kilograma, a onda i cijenom u kunama (te sve pomnožili s milijunom da bi dobili broj između 1 i 10).

U sklopu te teme su i tablice s Top5 best-buy modela za svaku od slijedećih klasa: Super naked, Sport naked, Naked, Superbike, Supersport, Crusier do 950 ccm i preko 950 ccm, Retro, Putni enduro do 950 ccm i preko 950 ccm, Enduro i Supermoto, Crossover, Sport-Touring, Touring i A2.

Osim toga, objavljena je i tablica Top 10 modela (bez obzira na klasu) poredanih po tom kriteriju, a na čijem je vrhu novi Suzuki GSX-R 1000. No, budući je u međuvremenu poskupio sa 117.990 na 125.990 kuna malo je potonuo u poretku. Ovdje vam donosimo revidirani poredak Top 5 modela, obrnutim redoslijedom, dok poredak Top 10 modela, kao i Top 5 modela po spomenutim klasama potražite u novom broju Moto Pulsa.

5. mjesto: Suzuki GSX-S 750
114 KS / 213 kg / 69.990 kuna * 106 = 7,65

Neki će reći da je 114 KS premalo, a 213 kg previše, no Suzuki GSX-S 750 je prava mjera. Osim toga, najpristupačniji je u klasi sportskih nakeda, a ništa manje zabavan. Test pročitajte u jednom od sljedećih brojeva Moto Pulsa

4. mjesto: Yamaha MT-09
115 KS / 193 kg / 75.990 kn + 106 = 7,85

Totalno redizajniran i fino dorađen, MT-09 nudi odličan omjer uloženog i dobivenog, utoliko više što je bogato opremljen elektronskim pomagalima. Trocilindrični agregat mu daje specifičan šarm, a i ukupne vozne osobine su na visokom nivou. Test tog motocikla pročitajte možda već u idućem broju Moto Pulsa.

3. mjesto: Suzuki GSX-R 1000
202 KS / 202 kg / 125.990 kn + 106 = 7,93

Poskupljenjem je izgubio prvo mjesto, no novi GSX-R 1000 je i dalje uvjerljivo najbolje plasirani motocikl klase superbike. U vožnji je brutalno dobar, a više o njegovim kvalitetama doznajte u testu objavljenom u aktualnom broju Moto Pulsa.

2. mjesto: Suzuki GSX-S 1000
160 KS / 209 kg / 93.490 kn * 106 = 8,19

Još jedan Suzuki, još jedan model najpristupačniji u svojoj klasi, ovaj put među super nakedima. Nedavno su mu potencijali skočili sa 150 na 160 KS, no važnije od toga je da je riječ o doista brzom i zabavnom motociklu. Kratke dojmove iz prve vožnje mogli ste pročitati u prošlom 159. broju Moto Pulsa

1. mjesto: Kawasaki Z900
125 KS / 210 kg / 72.438 * 106 = 8,22

Novi Z900 nudi najbolji omjer snage, težine i cijene. Točka! Uz to je i odličan u vožnji i teško mu je naći nego ozbiljniju zamjerku, posebno ako volite voziti sportski. Test tog uzbudljivog Kawasakijevog nakeda mogli ste pročitati u 158. broju Moto Pulsa.

Da, znamo da su scrambleri i café-raceri u modi, ali baš zato su ovakvi odmetnici zanimljiviji.

Prvo se moramo ograditi. Dakle, samo jednim okom pratimo prerade na svjetskoj sceni. Ionako ih bude milijun dnevno, a od toga njih 999.999 sliče jedno drugoj kao lijevo jaje desnom jajetu. No, neke od prerada nastalih tijekom 2016. su nam se urezale u pamćenje.

Istina, bilo je tu i prekrasnih scramblera, ali oni su trenutno previše u modi. Ista je stvar s café racerima. Uvijek ćemo rado baciti pogled na Yamahu XJR koja izgleda kao Ducati 900 SS, ali takvih ima k'o blata. Priznajemo, i među ovima probranim uracima ima onih s prisutnim café racer elementima, ali nisu zato ovdje. Donosimo vam 5 prerada koje su nas šokirale svojim dizajnom i imaju izraženo retro-racing notu.

#5 Greaser Garage XB12SS

Zaboravite na obodne diskove, remenski završni prijenos i slične gluposti. Ovo je Buell kakav je oduvijek trebao biti. Prednje kočnice su Tokico, stražnja Brembo, prednja vilica je s Kawasakija ZX-10R, stražnja je unikat, Alpine STS žbičani kotači su krojeni po mjeri Ducati Monstera, a čudovišan je i dizajn. Ukratko, ova prerada je bestijalna. Estetika ružnog. Tko bi rekao da je ova privlačna grdoba nastala u vazda lijepoj Italiji?

#4 Vanguard Moto Guzzi V8

Nemoguće je ne zamijetiti motocikl koji odaje počast Moto Guzzijev legendarnom koliko i neuspješnom Grand Prix motociklu iz sredine pedesetih godina prošlog stoljeća. Iluziju donekle kvari to što je umjesto V8 agregata ovdje V2 stroj iz aktualnog modela California. A i Vanguard je zapravo hipsterska modna marka koja ne radi prerade, nego ih naručuje, ovaj put od nizozemske radionice Numbnut Motorcycles.

#3 Rough Crafts MV Agusta

Moglo bi biti da se „dustbin“ oklopi vraćaju u modu. Ovo je moderna interpretacija tog davno zabranjenog voća, pa se stoga čini prikladnim da je i baza moderna. Riječ je o još uvijek vrućoj MV Agusti Brutale 800 RR, koja je završila na Tajvanu i dobila mračnu facijalnu ekspresiju. Taj mutirani blatobran je prvo postajao kao kombinacija jedinica i nula, pa kao drveni kalup na kojem je nastala konačna karbonska skulptura. Ne znamo koja je poanta toga, no navodno se lako može skinuti. Kažu za slučaj da se poželite legalno provozati cestom. No, na što ćete onda objesiti tablicu?

#2 Praém X BMW S 1000 RR

Želite li stvoriti još jedan café racer uzmite R nineT (vidi dolje niže). Želite li stvoriti preradu koja izgleda kao najljepši endurance motocikl iz 80-ih, a juri kao Superbike modernog doba uzmite S 1000 RR. Upravo to su učinila braća Berneron, a njihov uradak nas i dan danas ostavlja bez teksta. I dobro je da je tako jer bi o ovome mogli pisati u beskonačnost.

# 1 Rough Crafts Bavarian Fistfighter

Još jedan BMW, ovaj put R nineT, i još jedan uradak tajvanske radionice Rough Crafts. Slika govori više od praznih riječi. Ionako se nema tu što za dodati, a još i manje za oduzeti. Da znamo da je ovo tri četvrtine café racera, ali baš nas briga, Fistfighter je prva liga

Bilo ih je lako testirati, ali teško odabrati koji od njih je najbolji. Ili možda ipak nije?

Ne možemo se požaliti. Tijekom 2016. smo imali zadovoljstvo isprobati popriličan broj različitih motocikala, opipati ih na odličnim cestama i stranputicama na različitim krajevima svijeta. No, koji je na nas ostavio najsnažniji dojam?

Hm, bilo je više njih, barem ako je suditi po tome što svaki od pet redovitih test vozača Moto Pulsa ima drugog favorita. No, trebalo je nominirati i prvu drugu rezervu, a kad pogledamo tu širu sliku ispada da je praktično svakog od nas Yamaha MT-10 dirnula u žicu. Općenito je Yamaha najbolje prošla u ovom izoru za 2016., dijelom i zbog toga što smo tijekom godine testirali najviše modela baš tog proizvođača. Evo kako smo glasali:

Željko Pušćenik

Yamaha XSR 700
(2. mjesto: BMW S 1000 XR; 3. mjesto: Piaggio Medley)

Od motocikala koje smo testirali ove godine Yamaha XSR 700 mi je najbolje «legla» iako niti izbliza nije moj tip motocikla. XSR 700 utire svoj put i ne slijedi slijepo trendove koji zadaju drugi, poput pomodnih scramblera, café racera ili classica. XSR ima privlačan i surov stil koji daje jednu novu dimenziju naked klasi, a sviđa mi se i slogan «Faster sons». Agregat s asimetričnim paljenjem je naprosto fantastičan, daje snažan karakter motociklu i predstavlja optimum onoga što čovjeku treba. Njegova cijena je apsolutno konkurentna što potvrđuju i prodajni rezultati, a kvaliteta je neupitna. Jednostavno, neočekivano puno motora za poštenu cijenu.

Tomislav Bešenić

Yamaha MT-10
(2. mjesto: Yamaha YXZ1000R, 3. mjesto: Yamaha XSR 900)

Prvi put nakon dosta godina primjećujem da testni motocikl uspijeva pobuditi zadivljene poglede osnovnoškolaca. Ne, nije da s motorom želim privući djecu, ali nije mala stvar kad su današnji klinci spremni odlijepiti pogled od mobitela i zaškiljiti prema horizontu. A da tek znaju kako se vozi! Toga nema u njihovom virtualnom svijetu. Direktan, čvrst, okretan i eksplozivan. I u trećoj brzini se spontano odvaja prednji kotač od podloge. I to dok s tek napola zakrenutom ručicom gasa pretječem nadobudnog vozača Passata karavana koji misli da juri. A zapravo stoji. MT-10 tjera na jurnjavu i otupljuje zdrav razum do te mjere da bi ih u tom trenutku gotovo pa mogao glasati za Trumpa. Ili Keruma. Vraća me u ona nesputana vremena kad samo bio mlađi, čupaviji i još gluplji. MT-10 je brutalno odličan!

Krešimir Prašnički

Ducati 959 Panigale

(2. mjesto: Yamaha MT-10; 3. mjesto: Triumph Speed Triple S)

2016. je bila prilično mršava novitetima kad je riječ o sportskim motociklima, no i da ih je bilo u obilju, vjerujem da bi mi Ducati 959 Panigale bio među najdražima. Mislim da je Ducati s ovim motociklom pronašao izvrsnu mjeru snage i okretnosti, a kompaktne linije ionako čine Panigale meni jednim od najljepših motocikala u proteklih nekoliko godina. S druge strane, zbog svoje sportske naravi je prilično neudoban za svakodnevnu gradsku vožnju, što zbog iznimno tvrdo podešenog ovjesa, što zbog gotovo nepodnošljive topline iz ispušnoga sustava. Ali Panigale 959 nije ni zamišljen kao motocikl (samo) za pokazivanje pred kafićem, već za jurnjavu natjecateljskom stazom, a ondje mu je doista teško pronaći bilo kakvu zamjerku.

Filip Filipović

Honda CRF 1000L Africa Twin
(2. mjesto: Yamaha MT-10; 3. mjesto: Yamaha XSR 700)

Od svih motocikala koje smo ove godine imali na testu ipak moram izdvojiti Hondu CRF1000L Africa Twin. Vjerojatno je to zato jer je za razliku od ostalih, pokazala nešto više. Ono što nisam očekivao, a što me je kupilo jest da se njome možete na uskoj planinskoj dvotračnoj cesti okrenuti za 180º bez spuštanja noge; da po makadamu možete voziti preko 100 km/h bez naznake gubitka smjera ili gubitka kontrole; i na kraju kada sam nešto brže naletio na sklizak dio ceste i stražnji kraj me umalo pretekao, Hondini sigurnosni sustavi su reagirali u treptaju oka i u dva zamaha motor je opet bio ispravno usmjeren. A bio sam siguran da je to kraj vožnje. U 2016. Africa Twin mi je broj jedan.

Boris Pušćenik

KTM Super Duke 1290 R (MY 2016)
(2. mjesto Yamaha MT-10; 3. mjesto: BMW R 1200 R)

Odličan osjećan na žestokom kočenju, glatko spuštanje u nagib pa otvaranje gasa i sve pršti od snage. Vibracije se osjete, ali sve je to u granicama normale. Oduševljen sam i kako je gabaritima prilagođen i višim vozačima. Niti jedan dio na Super Dukeu me nije zasmetao, a sa svakim novim kilometrom sam bio sve više oduševljen. Ubrzanje, kočenje i udobnost, sve su to karakteristike za čistu peticu.

U Milanu je bilo mnogo noviteta, ali malo velikih iznenađenja. Ipak, bilo je nekoliko malih, ali zato ništa manje vrijednih.

U današnje digitalno doba teško je bilo što sakriti, a (možda baš zato) i sami proizvođači znaju, čak i mjesecima unaprijed, najavljivati svoje modele, pa i objavljivati fotografije i tehničke podatke prije službene premijere na samom sajmu. Tu su i brojne špijunske fotografije, curenje informacija i čitanje između redaka.

Zbog toga smo o velikoj većini predstavljenih modela unaprijed imali neku informaciju i zapravo je najveće iznenađenje bilo to što se neki od očekivanih noviteta nisu pojavili, barem ne u serijskom izdanju. No, među onim predstavljenima bilo je nekoliko novih modela o kojim prije toga nismo čuli ni vidjeli (gotovo) ništa. Među tim malim iznenađenja izabrali smo pet najugodnijih, poredanih po abecedi.

Aprilia Shiver 900 / Dorsoduro 900

Zbog nužnosti usklađivanja s Euro4 normama, i dugačkog staža na tržištu, možda je i bilo logično očekivati da će Aprilia predstaviti novi Shiver, no uspjelo im je to nekako sakriti do samog sajma. Možda i zato što najveća promjena izvire iznutra i odnosi se na skok sa 748,9 na 898 ccm, pri čemu je, bez obzira taj na porast zapremine od 20%, maksimum ostao na 95 KS. Shiver je pritom redizajniran, a Dorsoduro nije, a oba modela su sada bogatija i za elektronska pomagala.

Kawasaki Versys-X 300

Dok je Kawasaki unaprijed objavio gotovo sve o modelima Z650 i Z900, svojim vjerojatno najvažnijim novitetima, Versys-X 300 je bio grom iz vedra neba. I konkurencija je u toj kategoriji imala nekoliko zanimljivih premijera, ali s dobrim dvocilindričnim agregatom preuzetim od modela Z300 i Ninja 300, novi Versys-X 300 bi mogao biti najkonkretniji avanturistički motocikl male zapremine, posebno kad je u pitanju vožnja asfaltom.

Suzuki V-Strom 250

Priznajemo, za njega smo načuli još na Intermotu, ali Suzuki ga je do samog otkrivanja dobro skrivao, a onda iznenadio njegovim dizajnom. V-Strom 250 je izravni konkurent gore spomenutom Kawasakijevom novitetu. I on ima dvocilindrični agregat, ali manje zapremine i snage. Ostaje za vidjeti hoće li mu biti manja i cijena

Tomos Roadie

Slobodno nas proglasite okorjelim nostalgičarima, da ne kažemo i jugonostalgičarima, ali nas je doista ugodno iznenadilo što smo nakon tko-zna-koliko godina vidjeli štand Tomosa u Milanu. A onda nas je još dodatno iznenadilo što je bio izložen novi model Roadie. Ovo „novi model“ shvatite uvjetno, jer Roadie stilski i mehanički nije baš miljama daleko od Classica, koji je, opet nostalgična izvedba socijalističkog Automatica. Još ugodnije su nas iznenadili planovi novog vlasnika Tomosa, ali o tome nekom drugom prigodom

Yamaha XSR 900 Abarth

Iako je riječ tek o ekskluzivnoj verziji dobro poznatog retro modela, XSR 900 Abarth je ipak iznenađenje. Višestruko. Jer uz to što mu se nismo nadali, ugodno iznenađuje i svojim dizajnom. Prednji blatobran, maskica i poklopac sjedala suvozača su od karbona, a tu je i niski upravljač, posebni retrovizori i dvostruki završeci Akrapovič ispušnog sustava. Imajući tu opremu u vidu, baš kao i činjenicu da je XSR 900 Abarth ograničen na samo 695 proizvedenih primjeraka, vjerojatno će nas iznenaditi i cijena. I to ne baš ugodno.

Zbog Euro4 normi iz prodaje se izbacuju neki Yamahini bestseleri i legendarni modeli. Evo najvažnijih!

Za neke od njih smo sigurni da iduće godine više neće biti u ponudi, za druge to možemo samo pretpostaviti, iako s velikom sigurnošću. Svima ovdje nabrojenima je zajedničko da ih je već ionako nagrizao zub vremena, ali i da su svojevremeno, a neki i donedavno, predstavljali stupove prodaje ove japanske marke.

Pritom ovaj naš popis nije konačan, to više što navodimo samo one modele za koje pretpostavljamo kako neće dobiti izravne nasljednike. Dakle, evo pet po nama najvažnijih Yamahin modela koje nećete moći kupiti iduće godine. Zapravo, za neke od njih je i već sada prekasno.

# 5 - FZ1 Fazer

Iako je naked FZ1 postao višak i davno prije nego je na tržište stigao bitno uzbudljiviji MT-10, poluoklopljeni sport-touring FZ1 Fazer bi još možda i mogao poslužiti za popunjavanje ponude. No, ažuriranje na Euro4 norme ne bi bilo vrijedno troška. Nakon čitavog desetljeća na vjetrometini, FZ1 Fazer je zaslužio mirovinu, ali čini se ne i nasljednika.

# 4 – XT 660 X / XT 660 R / XT 660Z Ténéré

Jednocilindrični supermoto i enduro modeli, posebno u ovakvoj soft-varijanti, su odavno izašli iz mode i zapravo je pravo čudo da je XT 660 paleta preživjela do današnjih dana. Eventualno bi i mogli žaliti za verzijom XT 660Z Ténéré, kao jednostavnim i relativno pristupačnim „adventure“ modelom, da ne znamo kako bi uskoro trebao stići neizravni nasljednik na bazi Tracera 700.

# 3 - FZ8 / Fazer 8

Iako je još uvijek nesumnjivo riječ o vrlo dobrom motociklu, FZ8 nikad nije uspio dokraja popuniti izgažene cipele nekoć izuzetno popularnih FZ6 modela. Dio kupaca je vjerojatno otela i bitno jeftinija XJ6 paleta, no konačno mu je presudio trocilindrični MT-09. U kontekstu toga je i Fazer 800 dobio i više nego dostojnog zamjenika (ne i nasljednika) u vidu nešto manje udobnog, ali u svakom pogledu „oštrijeg“ Tracera 900.

# 2 – XJ6 / XJ6 Diversion / XJ6 Diversion F

Svojim kvalitetama MT-07 može sažvakati i ispljunuti XJ6 i većina potencijalnih kupaca je to prepoznala. Za tog donedavnog bestselera Euro4 norme, zapravo, predstavljaju častan uzmak, odnosno zgodan izgovor za povlačenje za scene, a isto vrijedi i za (polu)oklopljene Diversion modele, koji se kraj netom pristiglog Tracera 700 ionako ne bi nauživali mjesta pod suncem.

# 1 – XJR 1300 / XJR 1300 Racer

Kad je neki motocikl dva desetljeća na tržištu, onda je za pretpostaviti da ga je onaj tko je to doista htio ionako već kupio. No, XJR 1300 nije samo (još uvijek) živa legenda, nego i motocikl koji se upravo vraća u modu. Iako su retro modeli danas tražena roba, Euro4 norme su ozbiljna prepreka za velike zrakom hlađene agregate, pa ispada tako da je sporni redizajn uoči prošle sezone bio samo priprema za labuđi pjev ovog mačo motocikla. Slična je priča s jednocilindričnim retro modelom SR400, koji se nedavno vratio samo da bi sada, ponovo, otišao u povijest. No, tko zna što donosi budućnost.

Ovi modeli Kawasakija se ne prodaju u Europi, ali baš to im daje dodatnu privlačnost.

Uvijek težimo onome što nam je nedostupno, pa bi se tako i ovi probrani Kawasaki modeli, koji se uglavnom nude na američkom i/ili japanskom tržištu, ali ne i u Europi, mogli učiniti i poželjnijima nego što doista jesu. Jer kad bi se kojim slučajem prodavali kod nas, o velikoj većini ovih modela vjerojatno uopće ne bi ni razmišljali, no kada su na ovako sigurnoj udaljenosti, odmah djeluju nekako privlačnije. Hoćemo reći da je među njima lako pronaći novi zgodan izgovor da se ni ove sezone ne kupi motocikl, jer je, eto, „baš ovaj kojeg bi sigurno kupio“, klete li sudbe, nedostupan eurosapiensu.

Odabrali smo pet takvih „ne u EU“ Kawasaki modela i poredali ih obrnutim redoslijedom, od onog nekako najmanje poželjnog do onog kojeg bi najradije (ponovo) vidjeli na europskom tržištu. Vjerujemo da će među njima svatko pronaći jedan model kojeg (ne)bi kupio.

#5 - Kawasaki Z 125 / Z125 Pro

Kawasaki Z125 ima upside-down vilicu, nazubljene diskove, elektronsko ubrizgavanje goriva, digitalne instrumente i dizajn supernakeda. No, ovo je ipak samo mininaked, odnosno zrakom hlađena 125-ica koja se kotrlja na 12 colnim kotačima dostojnim skutera. U osnovi se nudi s automatskom spojkom, no tu je i „sportska“ verzija Pro s klasičnom ručnom spojkom, a u ponudi je i donekle slično koncipirani modeli KSR Pro koji predstavlja mini supermoto. Ako mislite da je baš Z125 ono što vam treba za odlazak na plac, pazite što želite jer to je još uvijek novi model koji nakon američkog stigne doploviti i na europsko tržište. A onima koji ne traže izgovore takve vrste, preporučamo živahni Z250 SL, normalne veličine i razumne cijene.

#4 - Kawasaki Stockman 250

Ne bježimo od toga da je Stockman 250 prvenstveno namijenjen australskim stočarima, no zašto ovakva off-road 250-ica ne bi mogla i nekom ovdašnjem OPG-ovcu poslužiti za tjeranje krava, ovaca ili lopova. Uostalom, djeluje kao da bi mogao biti dovoljno zabavan između dva posla, ali i za vrijeme njih, te je uz to i dovoljno neuništiv za slučaj da ga zaboravite u polju, pa ga pregazi Mile s kombajnom. Jasno, Europljanima je dostupan civiliziraniji KLX 250, ali s njime ne dobijete ovako lijepe nosače za prijevoz sveg živog i neživog, niti izgovor da ne možete kupiti novi motocikl.

#3 - Kawasaki Ninja 400

Nekoć su japanski sportski motocikl klase 400 bili do te mjere privlačni europskim kupcima da se jedan dio njih zaobilaznim putovima uspio nasukati na obalama kontinenta kojem uopće nisu bili namijenjeni. No dvocilindrični Ninja 400 nema ničeg zajedničkog s, recimo, nekadašnjim četverocilindričnim ZXR-om 400, nego je samo kastrirana verzija modela ER-6f, pa kao takav vjerojatno neće biti predmetom „krijumčarenja“. No, razmišljamo što bi bilo kad bi se ovaj agregat od 400 ccm ugradio u tijelo lakšeg i atraktivnijeg Ninje 300. Takav bi hibrid možda bio čak i dostojan naziva ZX-4R, a s 44 KS svakako bliže zakonskoj granici od 48 KS za A2 kategoriju. Osim toga, ogoljela verzija bi imala oznaku Z400, što već ima i povijesnu vrijednost te djeluje barem 50% ozbiljnije od ionako dovoljno ozbiljnog Z300.

#2 - Kawasaki KLR 650

Sjećate li se modela Tengai iz početka 90-ih godina. Ovo je njegov duhovni nasljednik, pri čemu se nije puno toga promijenilo, osim dizajna. Što nije nužno dobra stvar. Ipak, vjerujemo da bi se nakon dužeg privikavanja, možda i žmirenja na jedno oko, ovakav jednostavan i 196 kg težak putni enduro mogao učiniti, ako već ne privlačnim, onda barem zanimljivim europskom kupcu. Gotovo i poželjnim. Barem tako dugo dok ne spoznate da jednocilindrični agregat od 651 ccm istiskuje samo 42 KS. Sad vam odjednom ponovo djeluje nekako čudno, zar ne? Što bi tek rekli da vidite maskirnu kombinaciju boja, ili pak diesel verziju namijenjenu američkoj vojsci.

#1 - Kawasaki ZRX 1200

Kad je prije desetak godina ZRX 1200 R bio član redakcije Moto Pulsa dali smo mu nadimak Debeli. I nismo tu mislili ništa loše. Istina, riječ je o nemalo korpulentnom motociklu teškom 246 kg, što je dovoljan razlog da dobro razmislite hoćete li ga parkirati na nagibu, a i obećanu priču o postupnom smekšavanju grubog mjenjača je vjerojatno doživio tek treći vlasnik. Uglavnom, ovo definitivno nije bio motocikl za metroseksualce, no jednom kada ste uvažili njegovu težinu, ZRX 1200 je zračio sportskim štihom i prava ja šteta što je sredinom prošlog desetljeća ovaj macho motocikl potiho iščeznuo s europskog tržišta, utoliko više što bi njegova retro pojava bila u potpunoj harmoniji s aktualnim trendovima. Dobra je vijest što se još proizvodi u jedva nešto izmijenjenom obliku, loša je vijest što ne vjerujemo da će se vratiti u Europu. A kad bi se prodavao, sigurno bi ga kupili. Možda.