Motosport

Ako se i dogodi da ne pobijedi KTM, mogla bi slaviti Husqvarna. Nije šija, nego vrat.

Sve da se na kraju na samom vrhu i ne nađe neki vozač KTM-a, u Mattighoffenu neće nužno morati žalovati. Naime, u tom slučaju bi bilo sasvim lako moguće da pobijedi Pablo Quintanilla, koji također vozi novi KTM-om motocikl, samo što je prekriven Husqvarna naljepnicama. Uostalom, Quintanilla je netom obranio naslov svjetskog prvaka u toj disciplini, što pokazuje da je u odličnoj formi.

Uz to, Quintanilla hvali novi FR 450, koji je za 2018. dorađen jednako kao i KTM 450 Rally Čileancu se sviđa što je novi motocikl okretniji od prethodnika, a uz to ulijeva i više sigurnosti kod doista brze vožnje.

Njegov dosadašnji kolega Pela Renet se teško ozlijedio na Atacama Rallyju, tako da će njegovo mjesto zauzeti američki off-road vozač Andrew Short, kojem će to biti prvi nastup na ovom brutalnom reliju. Inače, reli Dakar ove godine kreće 6. siječnja iz Lime, glavnog grada Perua, a nakon penjanja preko Bolivije i spuštanja u Argentinu završit će 20. siječnja u Cordobi.

KTM ima odličan motocikl, vrhunsku tvorničku momčad, kao i brze privatnike. Ali i žestoku konkurenciju.

Ako se ovako nastavi, još malo pa se ni najstariji među nama neće moći sjetiti kada to KTM posljednji put NIJE pobijedio na reliju Dakar. Istina, jedno vrijeme nisu imali pravu konkurenciju, ali sad ih već nekoliko godina oštro napada Honda, povremeno i Yamaha, a KTM svejedno kreće po svoju već 17. uzastopnu pobjedu.

Jedan od razloga njihove nepobjedivosti leži i u tome što ne spavaju na lovorikama. Tako su za 2018. pripremili novi rally motocikl, čiji dorađeni agregat i elektronika omogućuju preciznije doziranja gasa, jednako kao što bi novi okvir i stražnja vilica trebali omogućiti preciznije upravljanje. Osim toga, nove oplate i spremnici goriva čini motocikl užim, što olakšava upravljanje.

Vozačka postava je nepromijenjena i uključuje dva posljednja pobjednika, no je li to svejedno najslabija točka KTM-a? Naime, Australac Toby Price možda jest slavio prije dvije godine, ali je na prošlom reliju Dakar teško ozlijedio nogu, od čega se oporavljao cijelu godinu i teško je procijeniti u kakvom je stanju. Isto tako, prošlogodišnji pobjednik Britanac Sam Sunderland je zadovoljan i svojom formom i novim motociklom, no dosad je nerijetko bio prebrz za svoje dobro tako da još uvijek nije uspio doći do cilja dvaput zaredom. Zapravo, prošle godine je prvi put uopće završio ovaj reli.

Tu je i austrijska nada Matthias Walkner, koji sad već ima dosta iskustva i povremeno je vrlo brz, no još uvijek nas nije uspio uvjeriti kako ima baš sve ono što je potrebno da bi pobijedilo nakon dva tjedna borbe. Tu je i četverostruki enduro prvak Antoine Meo, no čini se da Francuz, koji je propustio prošle izdanje nakon operacije, nema prevelike ambicije i da ni sam nije siguran u kakvoj je formi.

Za drugu tvorničku momčad vozi dama Laia Sanz, kao i novajlija Luciano Benavides, a KTM se uvijek može pouzdati i u vrlo brze privatnike. Među njima se posebno ističu Španjolac Farres Guell, koji je na prošlom reliju bio treći, te Slovak Stefan Svitko, koji je godinu prije toga završio kao drugi.

Četrdeseto izdanje Dakar Rallyja kreće 6. siječnja iz Lime, glavnog grada Perua, a nakon penjanja preko Bolivije i spuštanja u Argentinu završit će 20. siječnja u Cordobi. Dodatne fotografije KTM-ovih vozača (i vozačice) pogledajte u donjoj galeriji.

S dorađenim rally motociklom i dva izuzetno perspektivna vozača, Yamaha bi mogla ugodno iznenaditi.

Nema sumnje da Yamaha još uvijek nije toliko predano uključena u Rally Dakar kao što je slučaj s KTM-om ili Hondom, ali čini se da i njihove ambicije ponovo rastu. Uostalom, imaju dvojicu mladih i talentiranih vozača koji su se već pokazali doista brzima, a tu je i fino dorađen WR 450F Rally, tako da ima treba još samo malo sportske sreće da dođu do podija. A pobjeda? To bi već bilo i nemalo sportsko čudo, ali Van Beveren ili De Soutrait imaju i takvih potencijala, posebno ako glavni favoriti na svom putu od Perua do Argentine ne budu imuni na peh.

U svakom slučaju, Adrian Van Beveren samouvjereno tvrdi da ima sve što je potrebno za pobjedu. Prije godinu dana Francuz je odlično vozio u završnici relija, i da pritom nije zaradio minutu kazne lako je moguće da bi završio na trećoj stepenici pobjedničkog postolja. Ovako je bio kratak za 48 sekundi, dok mu je pobjeda pobjegla za nešto više od pola sata. I njegov zemljak Xavier de Soultrait je na prošlom reliju Dakar bio brz, a iako tom prilikom nije uspio završiti reli, tvrdi da se sada osjeća spremnijim nego ikada u svojoj karijeri.

Argentinac Franco Caimi je prinova u momčadi i za početak bio zadovoljan da se bori za plasman negdje među prvom petoricom, što je već samo po sebi dosta ambiciozno. Australac Rodney Faggotter nije samo brz vozač nego i sposoban mehaničar tako da će njegov primarni zadatak biti pomaganje timskim kolegama u nevolji, a tek ako ne bude imao previše te vrste posla planira se probiti među prvu desetoricu. Konačno, tu je i iskusni Alessandro Boturri, zvijer od čovjeka, koji će ove godine braniti boje momčadi Yamaha Italia.

Kao što je to i običaj, novi WR 450F Rally je samo evolucija prošlogodišnjeg natjecateljskog stroja, pri čemu je, navodno, poboljšana okretnost, ali i povećana maksimalna brzina, koja je sada negdje oko 180 km/h. Inače, Yamahe je čak objavila i dosta detaljne podatke za novi motocikl, koje treba uzeti i sa zrnom soli, ali ipak daju neku generalnu sliku.

Dakle, motocikl je baziran na serijskom WR-u 450F, ali ima dorađen aluminijski okvir, promijenjenu geometriju prednjeg kraja kao i 2 cm dužu stražnju vilicu. Na ime toga je osovinski razmak produžen sa 1.465 na stabilnijih 1.485 mm, dok hod natjecateljskog Kayaba ovjesa iznosi 310 mm sprijeda i 318 mm straga. Kočnice potpisuje Brembo, Metzeler Karoo Extreme gume su dimenzija 90/90-21 i 140/90-18, dok je pogonski agregat opremljen elementima iz Yamahina natjecateljskog GYTR asortimana, ali i posebno razvijanim mapama ubrizgavanja goriva, kao i Akrapovič ispuhom od titana. Sa sjedalom postavljenim na visokih 975 mm treba upravljati motociklom koji, navodno, teži 162 kg, u što je uključeno i 33 litara goriva i 1,2 litre ulja.

Četrdeseto izdanje Dakar Rallyja kreće 6. siječnja iz Lime, glavnog grada Perua, a nakon penjanja preko Bolivije i spuštanja u Argentinu završit će 20. siječnja u Cordobi.

Već godinama su jako blizu, no nikako da prekinu dominaciju KTM-a. Zašto bi sada bilo drugačije?

Kad su se prije dosta godina vratili na Dakar Rally, u Hondi ne samo da su računali kako će dosad već i pobijediti, nego da će to učiniti i više puta. No, u proteklih 5 nastupa uvijek se nešto ispriječilo na putu. A to nešto nisu bili samo prvotimci KTM-a, nego i osjetljivost filigranskog CRF-a 450 Rally, pogreške vozač ili jednostavno loša sreća. Uglavnom, nema sumnje da baš Honda predstavlja najozbiljniju prijetnju KTM-u, ali je isto tako činjenica da u protekla dva nastupa nisu imali vozača čak ni na podiju.

Prošle godine su pobjedu držali u jednoj ruci s Barredom koji je preuzeo vodstvo nakon 4. etape. No, preko noći je svim vozačima tvorničke momčadi Honde udijeljena kazna od sat vremena zbog toga jer su nakon završetka brzinskog ispita točili gorivo na krivoj benzinskoj pumpi. Uslijedila je dosta žestoka razmjena „komplimenata“ s obje strane, pri čemu je Honda tvrdila da organizatori pomažu KTM-u, dok su iz samog vrha KTM-a frcale optužbe kako Honda vara gdje stigne.

Bilo kako bilo, vozači Honde taj sat vremena zaostatka nisu stigli nadoknaditi, dijelom i zato jer je dobar dio etapa poslije toga bio skraćen ili otkazan. Barreda je redovito bio najbrži na preostalim brzincima, no na kraju je ipak imao 43 minute zaostatka i završio kao peti.

Zašto bi onda ove godine trebalo biti drugačije? Kao prvo, Honda je bogatija za jedno iskustvo i sigurno će sad paziti i na najmanju sitnicum puhat će i na hladno. Kao drugo, motocikl se prošle godine konačno pokazao otpornim na sve nedaće, a kao treće, u momčad se vraća perspektivni Argentinac Kevin Benavides koji se prošle godine ozlijedio i nije nastupio na reliju.

Svejedno, prvo ime ostaje Španjolac Joan Barreda, koji već godinama slovi za vjerojatno najbržeg vozača u ovoj grani motosporta. Osim toga, tu je iskusni i uvijek brzi Portugalac Paulo Goncalves, koji je već pokazao da ima sve što treba za pobjedu. Iz drugog plana vreba i Amerikanac Ricky Brabec koji je prošle godine odnio i prvu etapnu pobjedu, a tu je i Michael Metge, koji će i ove godine vjerojatno biti brza podrška ostalim vozačima Honde. Francuz će im pomagati kod eventualnih povrataka i po potrebi donirati dijelove svog motocikla, ali i pobijediti na kakvoj etapi ako mu se ukaže prilika.

Dakle, momčad Honda ima sve što treba, nedostaje im još samo sportske sreće, a lako je moguće da će tako biti i ove godine. Uostalom, prvi peh su već imali kad im je, navodno, ukraden jedan natjecateljski CRF450 Rally prilikom ukrcavanja na brod koji iz francuske luke Le Havre preko Panamskog kanala prevozi mašineriju za Peru.

Inače, 40. izdanje Dakar Rallyja kreće 6. siječnja iz Lime, glavnog grada Perua, a nakon penjanja preko Bolivije završit će 20. siječnja u argentinskom gradu Cordoba.

Ne, Dakar Rally se ne vraća u Afriku, ali se vraća u pustinju. Teška i atraktivna ruta vodi od Perua do srca Argentine.

Otkad se preselio u Južnu Ameriku, Dakar Rally je imao bolja i lošija izdanja, no u posljednje vrijeme je upao u kolotečinu. Nakon što je Čile otkazao gostoprimstvo to gotovo da više i nije bio pustinjski reli. Između dizanja prašine na argentinskim makadamskim cestama te smrzavanja i disanja na škrge u previsokoj i uvijek kišnoj Boliviji, ubacilo bi se tek prženje u pustinji Fiambala s nešto malo igranja u pijesku.

Ove godine bi prijavljenim natjecateljima pijeska konačno moglo biti i preko glave jer se Dakar vraća u Peru i tamošnje prekrasne pustinje. Peru je već bio domaćin jednog dijela relija 2012. i 2013. godine i tada su natjecatelji doista uživali u pješčanim dinama, a sada bi trebali još i više. Naime, u Peruu će se održati prvih 5 etapa, dok se tijekom 6. etape prelazi u Boliviju, gdje će odmah nakon toga biti dan odmora.

Slijede dvije bolivijske etape, pa prelazak u Argentinu i spuštanje s visokih Anda prema paklenoj pustinji Fiambala, koja bi svojom surovošću mogla donijeti neki novi preokret u poretku. Ta bi se 11. etapa (Belén – Chicelito) mogla lako pokazati i presudnom jer nakon toga slijede tipične i po pitanju navigacije ne baš zahtjevne dionice. Ipak, nije gotovo dok nije gotovo, to više što pretposljednjeg dana treba odraditi čak 904 km, od čega pozamašnih 423 km otpada na brzinski ispit. U svakom slučaju, organizatori najavljuju kako bi četrdeseti Dakar mogao biti i jedan od najtežih.

Rally kreće 6. siječnja iz Lime, glavnog grada Perua, gdje bi se na startu trebalo naći otprilike 140 vozača motocikala i 50 vozača četverocikala. Tijekom samog natjecanja će sigurno doći i do modifikacija rute, no u idealnom scenariju bi se odradilo 8.276 km, s brzinskim ispitima od ukupno 4.234 km. Kako bi dodatno začinio stvari, organizator je odlučio da na jednoj od etapa motociklisti kreću iza automobilista, dok će na drugoj motociklisti imati grupni start.

Oni najspretniji će do cilja u Cordobi (Argentina) stići 20. siječnja, gdje ćemo, ako već ne i prije, doznati da li se nastavlja dominacija KTM-a. Njihova tvornička momčad je svakako respektabilna, a na stepenici pobjedničkog postolja uvijek može završiti i neki privatnik s KTM motociklom, tipa Farres Guell ili Svitko. No, i Hondi je valjda dosta poraza, a tu su i talentirani prvotimci Yamahe, kao i dokazano brz Quintanilla s Husqvarnom, dok bi na pojedinim etapama mogli zasjati i vozači Sherca.

Sve brojnija i zanimljivija postaje i kategorija s vozačima-mehaničarima, odnosno natjecateljima koji u duhu originalnog relija Dakar nemaju nikakvu popratnu ekipu, nego sve rade sami, od vožnje do održavanja. Ove godine se prijavilo 28 takvih avanturista, a uz bivšeg GP500 vozača Jürgena Van den Goorbergha, tu je sada i Olivier Pain, koji je još ne tako davno, odnosno 2014. godine, Dakar Rally završio na trećem mjestu.

Nakon pobjede na reliju Dakar, Sam Sunderland je slavio i na prva dva relija svjetskog prvenstva.

Sve do početka ove godine, Britanac Sam Sunderland je vrijedio za vozača koji je prebrz za svoje dobro. Znao je on pobijediti i koju etapu, ali bi obično rally Dakar završio s bolnom grimasom i prije nego su se stvari zahuktale. A onda je na ovogodišnjem reliju Dakar prvi put došao dalje od 4. etape te odmah odnio i ukupnu pobjedu. To mu je očito podiglo samopouzdanje, pa je tako pobijedio i na prva dva pustinjska relija koja se boduju za svjetsko prvenstvo.

Održani u razmaku od dva tjedna, Abu Dhabi Desert Challenge i Qatar Rally su, između ostalih, udomili sedmoricu tvorničkih vozača. Sunderland, Walkner i Meo su branili boje KTM-a, Goncalves i rekonvalescent Benavides su jurili s Hondama, dok su Quintanilla i Renet nastupili za Husqvarnu. Od važnih igrača nedostajao je Price, prošlogodišnji pobjednika relija Dakar koji se još oporavlja od ozljede zadobivene na ovogodišnjem izdanju tog natjecanja, te Barreda, koji je načelno prvi vozač Honde, ali su mu ovo proljeće zadali neke druge izvannastavne aktivnosti, a izostali su i prvotimci Yamahe

Uoči posljednje etape relija Abu Dhabi, Goncalves je bio na prvom, a Sunderland tek na četvrtom mjestu, no dijelilo ih je jedva nešto više od minute. Bila je to cijelo vrijeme taktička igra u koju je Goncalves krenuo na lijevu nogu i onda se u posljednjoj etapi našao u nebranom grožđu jer su svi progonitelji krenuli iza njega i sljedeći tragove lako ga sustigli. Do kraja dana se Sunderland popeo na vrh ukupnog poretka, a Goncalves potonuo na 4. mjesto s više od 11 minuta zaostatka. Između njih su se ugurali Quintanilla s Husqvarnom i Walkner s KTM-om.

U Kataru je bila stvar utoliko drugačija što je Sunderland već nakon prve prave etape stvorio 10 minuta prednosti, koju je onda samo držao na laganoj vatri. Goncalves se trudio, ali nije mogao uhvatiti pravi ritam i na kraju je završio u sendviču između Sunderlanda i Walknera. S dvije pobjede Walkner je ostvario i veliko vodstvo u ukupnom poretku koje će vjerojatno zadržati i nakon idućeg okupljanja u Čileu, zakazanog tek za kolovoz. U to doba već započinju i neposredne pripreme za idući reli Dakar, tako da bi u završnici prvenstva mogli vidjeti i ostale momčadi i tvorničke vozače.

Qatar Rally:
1. S. Sunderland – KTM – 15h:50min.18sek
2. P. Goncalves – Honda - +7.42
3. M. Walkner – KTM - +13.11
4. P. Quintanilla – Husqvarna - +15.02
5. K. Benavides – Honda - + 17:48

Trenutni poredak (nakon 2 od 5 utrka):
1. S. Sunderland – KTM – 62 boda
2. P. Goncalves – Honda – 39
3. P. Quantinilla – Husqvarna – 39
4. M. Walkner – KTM – 38
5. P.A. Renet – Husqvarna - 28

Nakon 5 godina čekanja reli Dakar ponovo započinje fascinantnim pješčanim dinama Perua. Slijede Bolivija i Argentina.

Posljednjih nekoliko godina je rally Dakar bio u scenografskoj krizi. Nakon što je Peru otkazao gostoprimstvo, pa kasnije isto učinio i Čile, sve se svelo na jurnjavu prašnjavom Argentinom i kišnom Bolivijom. Pravih pustinjskih etapa praktično i nije bilo, sve se svelo na pokoju pješčanu dinu, ako ju nisu isprale poplave.

Iduće godine je na redu jubilarni 40. reli Dakar koji bi konačno mogao biti dostojan svog imena. Najvažnija promjena je da se nakon 5 godina pauze reli vraća u Peru, na čijem je teritoriju predviđeno prvih pet i pol etapa. Sve će krenuti iz glavnog grada Lima, a ako je suditi po prethodna dva gostovanja ovog relija u toj zemlji, pustinja Ica bi trebala pružiti obilje prilika za „surfanje“ po pravim pješčanim dinama.

Šestog dana je predviđen prelazak u Boliviju, obilaženje poznatog jezera Titicaca i dolazak u prijestolnicu La Paz gdje će „odraditi“ dan odmora. Nakon toga slijedi spuštanje obroncima visokih Anda u Argentinu gdje su na itinereru uobičajene postaje Salta, Belen, Chicelito, San Juan i Cordoba. I tu će stati. Dakle, nema prašnjavih i dosadnih makadamskih etapa do Bueonos Airesa, priča završava u srcu Argentine 20. siječnja, točno dva tjedna nakon starta u glavnom gradu Perua.

Sam Sunderland je prvi put završio Dakar Rally i odnio pobjedu za 16. uzastopno slavlje KTM-a.

Na posljednje dvije etape Sunderland je trebao imati teški peh da ostane bez pobjede, a uz to se trebalo dogoditi čudo da KTM ne dođe do 16. uzastopnog slavlja. Nije se dogodilo ni jedno ni drugo.

Etapa #11
San Juan – Rio Cuarto (Argentina)
Ukupno: 754 km
Brzinski ispit: 288 km

Prvi sedamdesetak kilometara pretposljednjeg brzinskog ispita odrađeno je po polu pustinjskom terenu, s dosta pijeska i skokova, ali bez dina. Nakon toga je uslijedila dugačka poveznica, pa drugi dio etape koji se uglavnom odrađivao po prašnjavom makadamu.

Vozači Honde su ponovo vozili na sve ili ništa, pa su tako Barreda i Goncalves bili najbrži, no pritom ipak nisu u bitnome smanjili zaostatak za vodećim Sunderlandom koji je vozio na sigurno, ali ipak bio 5. najbrži. Pitanje pobjednika je ionako već bilo praktično riješeno, zato se pozornost preusmjerila na borbu za treće mjesto, gdje je Van Beveran s tvorničkom Yamahom pokušavao sustići Farres Guella, a uz malo sreće možda i dohvatiti Walknera, koji je s tvorničkim KTM-om držao drugo mjesto u ukupnom poretku.

Specijalist za vožnju po pijesku, Van Beveren je na brzinski ispit krenuo s posebnim gumama prilagođenim za te uvjete, da bi na poveznici između dva dijela brzinca zamijenio kotače s timskim kolegom Rodriguesom, koji je krenuo s normalnim gumama. Strategija se isplatila tako da je Van Beveren trećim najbržim vremenom na brzincu prestigao Farres Guela u ukupnom poretku za 12 sekundi.

Rezultati 11. etape:
1. J. Barreda – Honda – 3h:16min.57sek
2. P. Goncalves – Honda - +1.50
3. A. Van Beveren – Yamaha – + 5.28
4. G. Farres Guell – KTM - +7.54
5. S. Sunderland – KTM - +9.15

Etapa #11
Rio Cuarto – Buenos Aires (Argentina)
Ukupno: 786 km
Brzinski ispit: 64 km

Iako je na posljednjoj etapi pred natjecateljima bilo skoro 800 km, na brzinskom ispitu u trajanju od samo 64 km, odnosno nešto više od pola sata, nije bilo mjesta za preokret po pitanju pobjednika. Utrka za treće mjesto je ipak i dalje bila sasvim otvorena, uz tu razliku da je Van Beveren preko noći kažnjen s jednom minutom zbog prebrze vožnje na poveznici. To znači da je umjesto 12 sekundi prednosti imao 48 sekundi zaostatka za Farres Guelom.

Vozač Yamahe je vozio žestoko i došao do etapne pobjede, no na njegovu nesreću tijekom tih 64 km je imao u sekundu isto vrijeme kao i Farres Guell. Tako je Španjolac zadržao treće mjesto u ukupnom poretku, što je značilo da je KTM-u pripala trostruka pobjeda. I to nakon što se, tjedan dana ranije, činilo da je KTM na koljenima nakon odustajanja Pricea. No, bilo je to prije udjeljivanja jednosatne kazne vozačima Honde.

Austrijanac Matthias Walkner je bio četvrti najbrži i tako potvrdio drugo mjesto u ukupnom poretku, baš kao što je i Sam Sunderland, Britanac, s boravištem u Dubaiu, sa šestim najbržim vremenom potvrdio ukupnu pobjedu. Obojica tvorničkih vozača KTM-a su tek iz trećeg pokušaja uspjeli završiti Dakar Rally, no pritom su završili na samom vrhu.

Barreda je na završnoj etapi bio treći najbrži, no u ukupnom poretku je ostao na petom mjestu, ispred timskog kolege Goncalvesa. Kad bi se obrisalo onih sat vremena kazne, taj bi Hondin dvojac odnio dvostruku pobjedu, no ta im spoznaja vjerojatno i ne dođe kao neka utjeha, nego prije kao dodatno trljanje soli na ranu. Pritom iz momčadi Honde i dalje tvrde da su točili gorivo na krivom mjestu zbog dvosmislenih uputa organizatora, no u tom svom negodovanju ne djeluju nešto previše glasni.

Sedmo mjesto je zadržao Renet s Husqvarnom, a njegov rezultat je utoliko bolji što je zaostao manje od sata za pobjednikom. Pohvale zaslužuje i argentinski debitant Franco Caimi koji je s Hondom završio kao 8., a nitko nije očekivao da će se sa Speedbrain Hero motociklom među prvu desetoricu probiti i portugalski rookie Joaquim Rodriguesa. Njegov zemljak i prezimenjak Helder Rodrigues, veteran za upravljačem tvorničke Yamahe, je između te dvojice novajlija završio na devetom mjestu. Treba spomenuti da je prva dama relija, Laia Sanz, s tvorničkim KTM-om dogurala do 16. mjesta.

Rezultati 12. etape:
1. A. Van Beveren – Yamaha - 30min.29sek
2. G. Farres Guell – KTM - +0.0
3. J. Barreda – Honda – +0.18
4. M. Walkner – KTM - +0.33
5. P. Goncalves – Honda - +1.25

KONAČNI POREDAK:

1. S. Sunderland – KTM - 32h:06min.22sek
2. M. Walkner – KTM - +32.00
3. G. Farres Guell – KTM - +35.40
4. A. Van Beveren – Yamaha - +36.28
5. J. Barreda – Honda - + 43.08
6. P. Goncalves – Honda - + 52.29
7. P. Renet – Husqvarna - +57.35
8. F. Caimi – Honda - +1:42.18
9. H. Rodrigues – Yamaha - + 2:03.06
10. J. Rodrigues – Hero Speedbrain - +2:19.37