Novosti

Grublje gume i bogatiji paket opreme daju najnovijoj verziji Multistrade Enduro još izraženiju avanturističku crtu.

U Ducatiju očito ne misle stati sa širenjem asortimana, a isto tako ne misle odustati od nauma da dograbe još koju mrvicu slasnog maksi enduro kolača kojeg i dalje proždire BMW s modelom R 1200 GS. S novom verzijom Pro, Ducati je Multradu Enduro učinio još više terenskim motociklom bez obzira na to što je s još bogatijim paketom opreme porasla i težina. Uostalom, što je to dodatnih 7 kg kad govorimo o motociklu koji teži pozamašnih 261 kg.

Bazirana na modelu Enduro, nova verzija Pro u računicu unosi drugačije i bitno grublje Pirelli Rally Scorpion gume, homologirani Termignoni ispušni sustav, bočne Touratech štitnike s dodatnim LED svjetlima i niži vjetrobran, koji bi trebao olakšati vožnju u stojećem položaju.
Osim toga, Multistrada Enduro Pro ima i posebnu „pješčanu“ boju, dvobojno sjedalo te u crno obojani nosač stražnjeg kraja kao i bočne poklopce alternatora i spojke.

Dakako pritom je zadržana sva oprema osnovnog modela Enduro, što uključuje naprednu kontrolu proklizavanja i podizanja na stražnji kotač, pomoć pri kretanju uzbrdo, tempomat, „pametni“ ABS i isto takva LED svjetla koja osvjetljavaju unutrašnjost zavoja, poluaktivni ovjes marke Sachs, instrumente u boji, središnji oslonac... I neka vas ne zabrinjava što se za V2 agregat od 1.198 ccm s varijabilnim upravljanjem ventilima deklarira 152 KS pri 9.500 o/min, umjesto dosadašnjih 160 KS. Stvar je u tome da je Ducati prešao na novi sustav mjerenja snage.

Dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.

Sa snažnijim agregatom i dorađenim ovjesom, KX 250F oslobađa prostor za skidanje još koje sekunde po krugu.

Kawasaki je prije godinu dana fino doradio motokros model KX 250F, no to ne znači da nije ostalo prostora i za daljnji napredak. Tako je za 2018. godinu unaprijeđen sustav ubrizgavanja goriva. Uz to su promijenjeni i usisni lijevci, koji su drugačije postavljeni i kraći, dok je ispušni sustav deblji i duži. Sve to bi, bez obzira na malo smanjen stupanj kompresije, trebalo rezultirati s više snage i okretnog momenta u cijelom rasponu vrtnje.

Jasno, dorađena je prednja Showa vilica, a u skladu s time je nanovo podešen i monoamortizer, dok su, začudo, grafičke promjene vidljive tek na drugi pogled. Ako i onda. Dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.

Mach 2.0 je nova i još više retro izvedba Scramblera, a istovremeno je i Full Throttle dobio nove grafike.

Ducati je iskoristio sve popularniji francuski tematski susret Wheels and Waves za predstavljanje novog člana ionako brojne Scrambler obitelji. Novi Scrambler Mach 2.0 ima drugačiji aluminijski upravljač, sjedalo od modela Flat Track Pro, u crno obojani ispušni sustav i poklopce glave te brušena rebra za hlađenje.

Tu su i potpuno nove grafike, koje je osmislio sveprisutni Roland Sands, po uzoru na grafike Bell Cross Idol kacige, koja je, dakako, dio službene Ducatijeve ponude zaštitne opreme. Tehnički podaci nisu objavljeni, ali pretpostavljamo da Mach 2.0 ostaje na tragu standardnih 75 KS i 186 kg. Ime je dobio po sportskom modelu Mach 1 iz sredine 60-ih, koji je dijelio agregat s tadašnjim Scramblerom 250. Više o povijesti Ducatija možete pročitati u aktualnom broju Moto Pulsa, gdje ćete pronaći i fotografiju modela Mach 1, pa onda možda i dokučiti po čemu je to novi Mach 2.0 sličan svom starom imenjaku. Nama je to nekako promaklo.

Bilo kako bilo, istovremeno su predstavljene i nove grafike za model Full Throttle (donja fotografija) s novom nijansom crne boje, a tu su i novi bočni poklopci rezervoara na kojima je stilizirana i „kockasta“ zastava, s time da isti motiv nalazimo i na prednjem blatobranu.

Scrambler Full Throttle

Ovdje nisu u pitanju samo nove grafike. Beta hard-enduro modeli za 2018. su lakši i napredniji u skoro svakom pogledu.

Beta nastavlja sa žestokim ritmom predstavljanja dorađenih hard-enduro motocikala za svaku novu sezonu. S time da kod njih to dorađivanje ne uključuje samo puku promjenu grafika, nego i istinski mehaničke promjene koje su ovaj put, između ostalog, rezultirale znatnim spuštanjem težine od 4,7 kg za dvotaktne i 5,3 kg za četverotaktne modele.

Svi imaju novi prednji dio okvira, uže oplate, litij bateriju, dorađenu prednju vilicu i drugačije podešeni monoamortizer, novu spojku, zračnu kutiju i sistem za izmjenu stupnjeva prijenosa, a u Beti smatraju kako se i elektrostarter pokazao dovoljno pouzdanim da se odbaci nožna poluga.

Osim toga, svi četverotaktni modeli (RR 4T 350, 390, 430 i 480) imaju i novi prigušivač, ali i novi sustav ubrizgavanja goriva, koji sada ima dvostruke brizgaljke. Dvotaktni modeli (RR 2T 250 i 300) imaju bitno promijenjene pogonske agregate s novim cilindrom, klipnjačom, koljenastim vratilom, zamašnjakom te promijenjenom glavom, a model 300 uz to ima i drugačiji klip. Više informacija doznajte u idućem broju Moto Pulsa.

Husqvarnin natjecateljski supermoto ima novu kliznu spojku i protiklizno sjedalo da više uživate dok uklizavate protivniku.

U kategoriji natjecateljskih supermota nema prevelike konkurencije, pa su tako u Husqvarni procijenili kako je za odrađivanje još jedne sezone na tržištu sasvim dovoljno promijeniti i sitnice. Tako je najvažnija novost za model FS 450 to što umjesto APTC klizne spojke dobiva onu iz Suter radionice. Isto tako, iz Husqvarne poručuju da FS 450 krasi obnovljeni dizajn, no zapravo ga krase nove grafike u paketu s kojima dolazi i nova presvlaka sjedala, koja bi trebala žestoko držati kombinezon.

Otprije je FS 450 opremljen prekidačem za biranje mape i uključivanje jednostavnog „launch controla“, a posebnost je i kompozitni nosač stražnjeg kraja, čijih 30% otpada na karbonska vlakna. Za pretpostaviti je da pogonski agregat i dalje razvija 63 KS, a FS 450 se i nastavlja kotrljati na Alpina naplatcima promjera 16,5 i 17 cola s pripadajućim Bridgestone gumama dimenzija 125/80 R420 i 165/65 R 420.

Dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.

Prerada, koncept, serijski motocikl? Zapravo, RVS#1 bi trebao biti prvi u nizu ekskluzivnih modela male serije.

Kad su prije koji tjedan predstavili zamračenu fotografiju koncepta RVS#1, nismo mogli naslutiti radi li se o preradi ili serijskom modelu. Činilo nam se da više naginje ovom prvom, a sada ispada da je istina negdje u sredini. Naime, trebala bi biti riječ o tvorničkoj preradi iz ograničene serije. Koliko ograničene? Vjerojatno točno onoliko koliko će se naći i kupaca spremnih transferirati izdašna novčana sredstva na račun mlađeg Castiglionija. Motocikl na fotografijama ima posebnu pločicu s oznakom 001, što znači da su si u MV Agusti nemalo optimistično ostavili prostor i za troznamenkasti broj primjeraka.

RSV je skraćenica od Reparto Veicoli Speciali, iza čega se krije multidisciplinarni tip dizajnera i inženjera sa zadatkom da stvore modele s posebnom vrijednošću. RVS#1 bi trebao biti prvi takav posebni model u nizu, a sve to u skladom s novom strategijom MV Aguste, koja predviđa smanjenje ukupne proizvodnje uz povećanje prihoda.

Kao osnova za RSV#1 je poslužio Brutale Dragster 800 RR, koji je vizualno preuređen u laganom retro stilu. U skladu s time ima gume nešto grubljeg profila i retrovizore koji izviru iz krajeva upravljača, dok je elipsoidno prednje svjetlo zamijenilo ono okruglo, izvedeno u LED tehnologiji. Za svaki slučaj tu su i dva dodatna reflektora smještena na desnom boku motocikla.

Kroz promjenu i odbacivanje nekih dijelova, ali i ugradnju elemenata izrađenih od karbona te sitnica od titana, suha težina je spuštena sa 168 na 160 kg, raspoređenih na istih 140 KS pri nešto nižih 12.500 o/min, što uz SC natjecateljski ispušni sustav i elektroniku po želji može skočiti na 150 KS pri 12.800 o/min. Ako vas zanima kako RVS#1 izgleda (i zvuči) u akciji pogledajte VIDEO, ali prije toga prvo razgledajte brojne fotografije u donjoj galeriji.

Nakon što je rasprodan netom predstavljen Spitfire, CCM je pripremio i off-road verziju Scrambler, dostojnu tog imena.

CCM je prije samo koji mjesec predstavio svoj potpuno novi neo-retro model Spitfire s planiranom proizvodnjom od samo 150 komada. No, interes je bio takav da su odlučili malo olabaviti tu brojku, ali i predstaviti verziju Scrambler, koja bi trebala biti proizvedena u 250 primjeraka s cijenom malo sjevernije od 9 tisuća funti.

Kao i osnovni model, Spitfire Scrambler pokreće jednocilindraš od 600 ccm i 55 KS, koji vjerojatno potječe od talijanske marke SWM, što će reći da se radi o starom agregatu Husqvarne. Zadržan je i specifični rešetkasti okvir od čelika, s manjim promjenama u stražnjem dijelu kako bi se mogla ukalupiti sada „scramblerovski“ povišena izvedba ispušnog sustava.

Osim toga, Scrabler ima ovjes dužeg hoda, čime je povećana i udaljenost od tla, a off-road crta je naglašena i ugradnjom guma grubljeg profila, pri čemu je prednji kotač ostao promjera 19 cola, dok je stražnji smanjen s 19 na 17 cola. S visinom sjedala od umjerenih 830 mm i suhom masom od 123 kg, povišenim upravljačem i štitnikom s donje strane agregata, Scrambler bi doista moga biti zabavan na terenu. No. većina će ih vjerojatno samo pozirati na užarenom gradskom asfaltu.

Hod unazad, 430 kg, prtljažnik od 140 l i oblije opreme. Nije riječ o gradskom automobilu, nego novom izazivaču Harley-Davidsona.

Dosad je Yamahin model Venture pokušavao pobijediti Harley-Davidson tako što je izgledao kao Harley-Davidson. Novi Star Venture prati tu neku klasičnu fizionomiju, ali sve to garnirano najmodernijom opremom, a onda i zapakirano u gotovo pa futuristički dizajn, pri čemu se posebno ističe kompletna LED rasvjeta.

Ipak, prije nego se zaljubite u Venture, moramo vas upozoriti da ovaj Yamahin „Electra Glide“ (zasad?) nije namijenjen europskom tržištu. Isto tako, mogao bi vas ohladiti podatak o 430 kg, kao i početna cijena od 25 tisuća dolara, što znači kako bi, sve da se i pojavi u Europi, ovaj motocikl vjerojatno koštao debelo iznad 30 tisuća eura.

No, što to u njemu toliko vrijedi? Sama mehanička konstrukcija nije čudo tehnike, pa tako govorimo o čeličnom okviru (s aluminijskim nosačem stražnjeg kraja) te zrakom i uljem hlađenom V2 agregatu od 1.845 ccm. Pritom Yamaha ne deklarira maksimalnu vrijednost, ali budući da je isti agregat do uvođenja Euro4 normi pulsirao i u modelu XV1900 možemo pretpostaviti da je riječ o nekih 90 KS pri manje od 5.000 o/min.

Novi mjenjač ima i 6. stupanj prijenosa i uparen je s kliznom spojkom, no svejedno ispada da bi svoju visoku cijenu novi Venture mogao ponajprije opravdati bogatom opremom. Tako u seriji dolazi elektronski hod unatrag, ali i elektronski hod unaprijed za slučaj da morate manevrirati na uskom prostoru, a niste sigurnu u svoje baratanje spojkom.

Dakako, tu je i „infotainment“ sustav, potpuno podesiva ergonomija, elektronski podesiv vjetrobran, grijane ručke, sjedala i naslon za leđa, tempomat, senzor pritiska u gumama, set kofera ukupne zapremine veće od 140 litara... Za one nezasitne u ponudi je i bogatije opremljena Transcontinental verzija s GPS-om, LED svjetlima za maglu, alarmom te dodatnim pretincima i utičnicama za suvozača.

Znalo se dogoditi da Yamaha neki svoj custom model prvo predstavi u SAD-u, pa koji mjesec ili godinu kasnije započne i prodaja u Europi. Ipak, s obzirom na trenutno strože europske eko norme, ali i na manju popularnost vozila takve vrste s ove strane Atlantika, čini nam se će novi Venture za nas ostati egzotika. Ali to ne znači da se ne isplati pogledati dodatne fotografije u donjoj galeriji.